Skip to content

Do Informatike kao obvezatnoga predmeta preko ignoriranja društvenoga dijaloga

Osvrt na prijedlog kurikula Informatike


Osvrćem se na Nacrt prijedloga odluke o donošenju kurikula za nastavni predmet Informatike za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujem nastavnicima informatike na sugestijama u uobličavanju donjega teksta. Na žalost, riječ je o vrijednim učiteljima u sustavu, koji se nakon neugodnosti zbog iznošenja istine, ne slijeđenja direktiva i zauzimanja za zdravorazumska rješenja i zajedničko dobro više ne usude javno istupati.

Javna je rasprava trajala do 4. veljače 2018.



Sažetak osvrta


Ne postoji zakonska podloga za donošenje predložene odluke.

Nije postignut društveni dijalog, nego jeftini PR – radi nametanja novoga obvezatnoga predmeta. Stoga je izostalo potrebno opće suglasje oko predloženih promjena u odgojno-obrazovnom sustavu.

Ovomu zahvatu u odgojno-obrazovni sustav nije prethodila ocjena stanja, niti su raspravljeni ciljevi koji se kane postići. Tako je jedan od proklamiranih ciljeva „digitalna mudrost“ (!) (str. 5).

Nepredviđanje praćenja i vrjednovanja potvrđuje da je riječ o neprihvatljivo politikanskom, jednokratnom i nestručnom pristupu.

Predmet Informatike, kako je predložen, neprimjeren je dobi kojoj se kani predavati.

U kurikulu je premalo odgojnoga sadržaja i pouke.

Kurikul informatike za obvezatne 6., 7. i 8. razrede osnovne škole te 1.-4. razrede gimnazije je prezahtjevan, osim za prirodoslovno-matematičku gimnaziju.

Kadrovski uvjeti za održavanje takve zahtjevne nastave preslabo su određeni (može se zaposliti i sveučilišni prvostupnik).

Vrjednovanje učeničkih postignuća je prekomplicirano.

Koncept informatičke učionice je zastario.

Predložena odluka ne može se donijeti ni stupiti na snagu.


1. Nepostojeća zakonska podloga

Ne postoji zakonska podloga da se valjano i dopušteno donese predložena odluka. Predlagatelj se uvodno poziva na zakonsku odredbu koja nije i ne može biti pravna osnova za donošenje ove odluke. Predlagateljeva preambula glasi: „Na temelju članka 26. stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14 i 7/17) ministrica znanosti i obrazovanja donosi Kurikulum za nastavni predmet Informatika za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj.“

Međutim, članak 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14 i 7/17) određuje:

„Nacionalni kurikulum

Članak 26.

(1) Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma.

(2) Nacionalni kurikulum utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i ciljeve poučavanja, koncepciju učenja i poučavanja, pristupe poučavanju, obrazovne ciljeve po obrazovnim područjima i predmetima, međupredmetnim i/ili interdisciplinarnim temama i/ili modulima, definirane ishodima obrazovanja, odnosno kompetencijama te vrjednovanje i ocjenjivanje.

(3) Nacionalni kurikulum u cjelini i/ili njegove pojedine sastavnice donosi ministar.“

Neprijeporno je da „Kurikulum za nastavni predmet Informatika za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ nije „nacionalni kurikul“ iz članka 26., a nigdje nije utvrđeno da je on njegova sastavnica i kakva, pa ministar znanosti i obrazovanja nije ovlašten po toj pravnoj osnovi donijeti propis koji kani donijeti.

Nadalje, „Kurikulum za nastavni predmet Informatika za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ ne odgovara opisu zakonskoga određenja nacionalnoga uputnika iz članka 26. stavka 2. Zakona. Naime, u predloženom tekstu nigdje se ne utvrđuju: 1. vrijednosti poučavanja, 2. načela poučavanja, 3. koncepcija učenja i poučavanja, 4. odgojno-obrazovni cilj po odgojno-obrazovnom području i 5. ocjenjivanje. Stoga „Kurikulum za nastavni predmet Informatika za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ nije i ne može biti „nacionalni kurikul“, niti se može donijeti pozivom na članak 26. stavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

2. Nepostojanje općega suglasja oko naziva i predmeta nastavnoga predmeta

Na stranici 3 Nacrta ističe se: „Pod nazivom Informatika u obrazovnom sustavu podrazumijeva se

  • stjecanje vještina za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (digitalna pismenost) kojom se oblikuju, spremaju, pretražuju i prenose različiti multimedijski sadržaji;
  • uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnom procesu (edukacijska tehnologija, e-učenje);
  • rješavanje problema računalom uporabom nekog programskog jezika pri čemu su prepoznatljivi sljedeći koraci: specifikacija i raščlamba problema, analiza problema i odabir postupaka za njegovo rješavanje, priprema i izrada programa, ispitivanje programa i uporaba programa (rješavanje problema i programiranje).“

No, ne postoji „obrazovni sustav“, nego „odgojno-obrazovni“, a sve navedene definicije ne mogu se podvesti pod informatiku, jer ona to jednostavno nije.

Ovomu zahvatu u odgojno-obrazovni sustav nije prethodila ocjena stanja, niti su raspravljeni, a kamoli usuglašeni ciljevi koji se kane postići.

U prijedlogu odluke o uvođenju novoga obvezatnoga predmeta u 12 razreda osnovne i srednje škole nema ni slova o tom tko bi, kad i kako vrjednovao i samovrjednovao taj novi nastavni predmet. Riječ je o neprihvatljivo politikanskom, jednokratnom i nestručnom pristupu.

3. Predmet neprimjeren dobi

Na stranici 3 Nacrta ističe se: „Težište obrazovnog procesa u predmetu Informatika treba biti na rješavanju problema i programiranju kako bi se poticalo razvijanje računalnog načina razmišljanja koje omogućuje razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija, algoritama i programskih rješenja. Takvi se načini razmišljanja trebaju prenositi i u druga područja posebice matematičko i prirodoslovno, kao i u svakodnevni život.“ Ta i takva zadaća predmeta Informatika posve je neprihvatljiva i neprilagođena dobi osnovnoškolskih učenika (6–14 godina).

4. Riječ „kurikulum“ treba prema pravopisnom savjetu i zaključcima jezikoslovaca promijeniti u „uputnik“ ili barem u „kurikul“. Naime, riječ „kurikulum“ ne pripada hrvatskomu standardnomu jeziku.

5. Čini se da je Opis nastavnoga predmeta Informatika preuzet, bez navođenja izvora, iz stručnih udžbenika ili strane literature (npr. „4 domene u organizaciji predmetnoga kurikuluma informatike“ – stranica 5).

6. Odgojno-obrazovna postignuća („ishodi“) prema razredima i domenama su prezahtjevna (stranica 9-34). Velika zahtjevnost ishoda za obvezne predmete u 6., 7. i 8. razredu. (Čak i za gimnazijalce čine se prezahtjevni.) Ti „ishodi“ kao da su smišljeni za posebno nadarenu djecu ili za škole koje ciljano upisuju učenike s informatičkim sklonostima. Ljude se može podijeliti na sklone informatičkoj tehnologiji i one koji tu sklonost nemaju. No, te sklonosti nemaju korelaciju s intelektualnim potencijalom pojedine osobe. Ta empirijska činjenica glavna je primjedba mnogim promicateljima Informatike, koji tvrde kako svi mogu naučiti programirati. Iskustvo svjedoči kako informatička sklonost ovisi o pojedincu i njegovoj sklonosti računalnoj tehnologiji. Što napraviti s učenicima koji imaju izvrsne intelektualne sposobnosti, a nisu skloni računalnoj tehnologiji? Diskriminira ih se. Jer se tvrdi kako svi trebaju imati očekivane „ishode“, napisane u Prijedlogu odluke. A sigurno ih svi ne će dostići.

Primjer: kako četrnaestogodišnjak može biti sposoban da „kritički procjenjuje točnost“ (A.8.1.), „opisuje i planira organizaciju baze podataka“ (A.8.2.), „vrjednuje neka obilježja računala koja značajno utječu na kvalitetu rada samoga računala“ (A.8.3.), „prepoznaje i proučava interdisciplinarnu primjenu računalnoga razmišljanja analiziranjem i rješavanjem odabranih problema iz različitih područja učenja“ (A.8.4.), „identificira neki problem iz stvarnoga svijeta, stvara program za njegovo rješavanje, dokumentira rad programa i predstavlja djelovanje programa drugima“ (B.8.1.), „prepoznaje i opisuje mogućnost primjene rekurzivnih postupaka pri rješavanju odabranih problema te istražuje daljnje mogućnosti primjene rekurzije“ (B.8.3.), „dizajnira, razvija, objavljuje i predstavlja radove s pomoću sredstava informacijske i komunikacijske tehnologije primjenjujući suradničke aktivnosti“ (C.8.3.), „učinkovito se koristi dostupnim e-uslugama u području odgoja i obrazovanja“ (D.8.1.) i „aktivno sudjeluje u sprječavanju elektroničkoga nasilja i govora mržnje“ (D.8.2.)?

7. „Učenje i poučavanje predmeta Informatika nužno se organizira u umreženoj računalnoj učionici spojenoj na internet. Broj učenika u grupi i opremljenost učionice trebaju biti u skladu s Državnim pedagoškim standardom“ (str. 35). No, prema Državnom pedagoškom standardu taj broj učenika je 28. Nemoguće je postići očekivane rezultate u tako velikom odjelu.

8. Vrjednovanje učeničkih postignuća je prekomplicirano (stranice 38–41), a mogućnost objektivnoga vrjednovanja je smanjena. Iz toga bi mogle proizaći posljedice argumentacije među učenicima kao i učenici – nastavnik.

9. Preslabi su kadrovski uvjeti za nastavnika informatike. Sveučilišni prvostupnik teško se može uhvatiti ukoštac s tako zahtjevnim programima. Dokaz: na str. 209 predviđeno je da su kvalificirani nastavnici informatike: sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) informatike, sveučilišni prvostupnik računarstva, sveučilišni prvostupnik matematike i informatike, sveučilišni prvostupnik matematike i računarstva, sveučilišni prvostupnik fizike i informatike i sveučilišni prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije. Uspješno predavati ovako ambiciozan program nije lako, a posebno ne će biti moguće samo s tri godine fakulteta, još prema Bolonjskom sustavu.

10. U Nacrtu se govori o opremljenosti učionica s računalnom opremom. Nije se razmišljalo o tom kako bi se učenici opremili računalom (BYOD – Bring Your Own Device) te ga po potrebi nosili na nastavu informatike (ili nekoga drugoga predmeta). Time bi se rasteretio nastavnik informatike ili osoba koja se skrbi o IKT-infrastrukturi (uređaje treba održavati, popravljati, zbrinjavati). Škole bi se u tom slučaju trebale pobrinuti samo za kvalitetnu računalnu bežičnu mrežu. (Dakako, onda ne bi bilo toliko entuzijazma radi zarade na cijelom pothvatu, sumnje što nisu otklonjene.)

11. Najnoviji trendovi u svijetu govore o uređajima za nastavu i posao koji imaju ugrađeni LTE – podatkovni modul, kojim se izravno spajaju na postojeću GSM-infrastrukturu. U razvijenom svijetu već se predviđa uspostava 5G-mreže koje imaju toliku propusnost, kojom se lokalne bežične mreže čine upitne za instalaciju u poslovnim i ostalim objektima (institucijama, školama i sl.). Te mreže su u idealnim uvjetima 10-tak puta brže od 4G-mreža i predviđa se njihova uspostava u 2019. godini. Ako se iz tog kuta gleda nastava u posebnim računalnim učionicama, ta nastava izgleda zastarjelo. Postoji velika potreba za gledanjem unaprijed.

12. Zašto se u Nacrtu rabi spiralni model podučavanja (od jednostavnoga prema kompliciranom – stranica 4)? Mnogi učenici imaju uglavnom uređaje najnovije generacije (Android inačice 6, 7 ili najnoviji 8; ili inačice iPhone-ova). Postoji model podučavanja kojim se od najnovijih i najsloženijih uređaja i aplikacija, na sustavan način, ide u raščlambu prema godinama uzrasta primjerenom tempu. Time nastava postaje zanimljivija, jer učenici kreću od onih stvari koje su im poznate i koje rabe svakodnevno.

13. Nigdje se u Nacrtu ne spominje uvođenje digitalnoga rukopisa (digital ink handwriting). Rukopis kao najprirodniji način zapisivanja informacija nužan je i dostupan na mnogim uređajima, od pametnih telefona do tableta i hibridnih računala. A ta tema je prešućena, iako ju npr. Microsoft in Education stalno navodi kao vrlo važan segment informacijsko-komunikacijske tehnike, osobito u nastavnom procesu. A rabe je i preporučuju druge korporacije – Lenovo, Samsung (mobiteli serije Galaxy Note), Mac uređaji (iPad-ovi imaju mogućnost kupnje aktivne olovke). Ovi i slični prImjeri potvrđuju da je metodologija pisanja uputnika pogrješna, da nije bila verificirana i da ni učinak ne može biti zadovoljavajući.

14. U Nacrtu je izostao potreban naglasak na odgojnoj sastavnici, koja se tiče ovisnosti o računalnim uređajima – osobito mobitela. Nisu spomenute vježbe u kojima bi se tražila vještina u „off line“ načinu rada („kako provesti dan ili više dana bez omiljenoga elektroničkoga uređaja“). To je ozbiljan propust, jer se ustanove za liječenje ovisnosti o računalnim igricama, društvenim mrežama, gledanju pornografije… prepune pacijenata različitih dobnih skupina.

15. Nigdje, pa ni u domeni e-Društvo, nije spomenuta ranjivost društva zbog silne ovisnosti o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji.

16. Kurikul informatike za obvezatne 6., 7. i 8. razrede osnovne škole te 1.-4. razrede gimnazije prezahtjevan je, osim za prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Kadrovski uvjeti za održavanje takve zahtjevne nastave preslabo su određeni (može se zaposliti i sveučilišni prvostupnik). Prekomplicirano je vrjednovanje učeničkih postignuća. Koncept informatičke učionice je zastario.

17. Predložena odluka ne može se donijeti ni stupiti na snagu. Ne postoje metodologijske, strukovne, demokratske i pravne pretpostavke za primjenu predloženoga uputnika.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Pregled isprava i rasprava o Cjelovitoj uputničnoj... Na izvoru. Snimio Igor Brautović. Cjelovita kurikulna reforma, skraćeno CKR, pojam je koji je prvi put objavljen u Radnom materijalu strategi...
Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi 1. Nova didaktička teorija obrogira pedagogiju Bavljenje odgojem (grčki παιδεία ) od samih je početaka ropski posao. Civilizacijski i s...
Prognani odgoj U raspravi se prikazuje važnost odgoja i problem njegova zanemarivanja u postojećoj odgojno-obrazovnoj politici, odgojnim znanostima i školstvu. Izlaž...
Školstvo treba poboljšanja, a ne šminku Bivša Milanovićeva/Budakova/Mornarova Ekspertna radna skupina nije marila objektivno raščlaniti stanje hrvatskoga školstva. Važne temeljne čin...
Blažen(k)a političarka Pedijatar primarius dr. sc. Darko Richter osvrće se na autorski tekst ministrice Blaženke Divjak: „Moj manifest. Blaženka Divjak piše za Magazin: Moj ...
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!