Skip to content

Don Ivan Stojanović, misionar s Uzdola u afričkoj Gani

Ivan Stojanović je svećenik koji se odlučio na redovnički život u salezijanskom redu hrvatske provincije. Rodom je s Uzdola, općina Prozor-Rama, BiH, a svoj svećenički poziv ostvaruje u misijskom radu u afričkoj državi Gani gdje provodi već sedamnaestu godnu. Tijekom rata dok se on nalazio u Africi, na Uzdolu su mu stradali otac Franjo, majka Serafina, sestra Kata, rođaci i susjedi. Unatoč toj tragediji i zdravstvenim poteškoćama, svoju kršćansku ljubav iskazuje radom s potrebnima u Gani. S Ivanom smo komunicirali ovih dana te donosimo dio te komunikacije o njegovu pozivu, misijskom životu, poteškoćama i potrebama misionarskog rada.



Zašto je otišao u misije don Ivan Stojanović kaže:

Teško je izreći i opisati zašto sam otišao u misije. Navest ću nekoliko razloga: Prvo, to je nutarnji poriv / nadahnuće Duha Svetoga ili jednostavno rečeno poziv. Drugo, ovdje vole i trebaju misionare, navjestitelje Evanđelja, “žetva velika, a radnika malo”. Treće, stalno su me zvali: “Dođi i pomozi” kao ono u Sv. Pismu gdje sv. Pavao čuje poziv: “Prijeđi u Makedoniju da nam pomogneš.” Četvrto, ljudi su u svim župama gdje sam radio zadnjih sedam godina pomagali misije. Sve to zajedno, i puno toga što se ne da opisati, pomoglo mi je u odluci da još koju godinu pomognem u misijama. Istina, liječnici su rekli “nije vam to baš mudro”. Jedna liječnica je rekla: “Ako dobiješ upalu pluća gotov si.” 2/3 pluća ne funkcioniraju, osušile se.


O svojim prvim misijskim iskustvima don Ivan iznosi:

Prvo misijsko iskustvo u misiji Odomase/Sunyani bilo je vrlo obogaćujuće i iscrpljujuće. To je bio seoski ambijent bez prisutnosti katoličkog svećenika. Nitko se nije usudio poći i živjeti s tim ljudima. Govorili su nam i domaći katolici i časne sestre i svećenici: “Ubit će vas.” Danas je tu najjača i najmnogobrojnija Katolička Crkva. Tu sam proveo 6 godina hodajući svaki dan od sela do sela. Druga misija Ashaiman/Tema, tu sam radio 10 godina kao ravnatelj zajednice, škole (tehničke), djece s ulice i misije. Samo Bog zna kroz koje smo muke i poteškoće prolazili. Bez tog iskustvo rada s djecom s ulice bio bih puno siromašniji u ljudskosti, vjeri, razumijevanju ljudske bijede, u svim segmentima… Sve te inicijative su i dan danas žive i pomažu stotine siročadi… Od ulice do fakulteta. Što su sve ta djeca postigla pravo je čudo i Bog obilno blagoslivlje svaku žrtvu.


Treća misijska postaja don Ivana je mjesto Tatale gdje se
trenutačno nalazi. O tome nam pripovijeda:

Tatale, moje treće misijsko iskustvo/putovanje je put u nepoznato. Ne znam što me očekuje osim mnogobrojnog siromašnog puka koji traži i treba svaku pomoć duhovnu i materijalnu. Spreman sam služiti da se proslavi Raspeti Spasitelj u njihovim životima. Nadam se da će se Božja Providnost pokazati bogatom i u ovoj misiji. Svi koji ovo čitaju mogu tome pridonijeti i biti svjedoci Božjeg milosrđa i Božjeg proviđenja/čuda. Kad smo preuzeli misiju samo u devet sela je bila Katolička zajednica/crkva prisutna. Danas, nakon nepunu godinu dana Katoličke zajednice su prisutne u 30 sela. Jasno, sve je to još nejako i u povojima. Kad bismo imali barem još jedan auto, dovoljno goriva da svaki tjedan posjetimo svako selo sve bismo ih pridobili za Isusa. Ja sam već stariji/ostario, ali sam spreman na takav apostolat. Ponekad smo blokirani, nema sredstava. Bolje da vam i ne pišem o našoj kuhinji…, bilo bi bolje da je nema, donosi nam samo tifus…

Po zadnjem popisu 2010. Gana ima 24 milijuna stanovnika, od čega su 75% zemljoradnici. Isto ih je toliko nepismenih. Tri su vjere prisutne: kršćani 60%, muslimani 12 % i tradicionalisti oko 30%. U misiji Tatale tradicionalisti čine 90% stanovništva. Kršćani su mnogobrojniji od muslimana. U našoj biskupiji Yendi muslimani su mnogobrojni osobito u gradovima i oni drže sve pozicije. Tatale općina ima 70 tisuća stanovnika, isto tako i naša župa. Granice općine i župe su iste. Zajednički život dobro napreduje jer je normalno da u obitelji/klanu imate članove svih vjera. Osim kod muslimana svatko je slobodan birati vjeru po savjesti. Zato imamo veliki uspjeh u misionarskom radu, osobito u selima. Ovdje ljudi temelje vjeru na rješavanju praktičnih životnih problema, npr. ako im naš Bog, preko naše molitve, daruje/pomogne ozdraviti, riješiti sukobe, položiti ispite, sretno poroditi djete, providjeti školarinu, uspjeti u biznisu, darovati urod poljima… – oni će svi biti katolici. Zato propovijedanje i djela ljubavi moraju ići ruku pod ruku. Tu nas sekte nadmašuju. Dok se mi borimo za opće dobro: vodu, školu, kapelice…, oni idu od kuće do kuće i “kupuju” članove. Ovim putem molim sve, ama baš svakoga da pomogne. Pojedinci i obitelji neka pomognu u školovanju djece (100 eura godišnje). Naše vlasti iz BiH i Hrvatske mogu dati svoj veliki doprinos, neka daruju barem jednom selu crkvicu i školu. Kapelica je oko 30 000 eura, škola 50 000 eura.


Misionarska poruka don Ivana Stojanovića:

Zadovoljstvo/nezadovoljstvo nije stvar materijalnog posjedovanja. To je stvar duše, duha… Osoba koja posjeduje Boga, onaj/a kome je Bog središte života, tko usmjerava svoj život prema Bogu uvijek je sretan i zadovoljan. Nezadovoljni ljudi su mrzovoljni jer su izgubili poveznicu s izvorom radosti, s Bogom. Na svim slikama i video-uradcima vidi se da su ovi ljudi radosni usprkos 1001-om problemu koji imaju. I kruh svagdašnji često nemaju, ali se vesele. Razlog: oni žive Božju blizinu i vjeruju “nije nas zaboravio Bog”. Misionari su tome svjedoci. 


Priprema za Božić

Advent i Božić u Gani izgleda onako kako ga misionari u svojim misijama organiziraju. Tu su neke razlike od misije do misije iako je to sve slično kao jaje jajetu. U gradovima je kao i kod nas potrošnja… O Božiću u misijama je proslava usmjerena na duhovni rast i promociju kršćanskih obitelji i vrijednosti. Srećom mnoga plemena u to doba godine imaju svoje festivale koji su obilježeni radošću, pomirenjem, darovima i zajedničkim jelom. To je poruka Božića pa sve to želimo sačuvati i uključiti u slavlje Božića. 26. 12. posjećuju se obitelji i susjedi, izmire se i dijele darove.

Svima Vama u mojim domovinama Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj želim blagoslovljen i sretan Božić.


Razgovarao: Zoran Stojanović, prof.


Više fotografija i video-zapisa mogu se pronaći na portalu Ramski vjesnik, gdje se mogu pronaći i načini kako se može pomoći misijama u Gani (Tatale).


P o v e z a n i   t e k s t o v i

Razgovor sa s. Vedranom Ljubić, misionarkom u Ugan... Milka Ljubić, redovničkoga imena sestra Vedrana, rođena je na Krančićima, župa Uzdol. Već 18 godina djeluje kao misionarka u afričkoj državi Ugandi....
Uskrsni običaji Rame Bosna i Hercegovina je zemlja mnogih običaja, tradicija i kultura. U njoj je svaka sredina osobitost za sebe. Jedna od takvih je i Rama odnosn...
Ponešto o knjizi „Oteto djetinjstvo“ Nakon iscrpnog istraživanja arhivske građe i dugih razgovora sa svjedocima don Pavao Crnjac je prikupio izvanredan materijal koji je složio ...
Božićno „keške“ Uz duhovnu pripremu za Božić kroz vrijeme došašća vanjska priprema je uvijek imala svoje mjesto u tradiciji. Upravo je narod kroz tradiciju po...
Vrdolska neispričana priča Prolazeći često poznatim stazama, putovima i mjestima čini nam se tako sve poznato. Ne razmišljamo o onome što oči vide i što je očito,  a k...