Skip to content

Don Ivan Stojanović, misionar s Uzdola u afričkoj Gani

Ivan Stojanović je svećenik koji se odlučio na redovnički život u salezijanskom redu hrvatske provincije. Rodom je s Uzdola, općina Prozor-Rama, BiH, a svoj svećenički poziv ostvaruje u misijskom radu u afričkoj državi Gani gdje provodi već sedamnaestu godnu. Tijekom rata dok se on nalazio u Africi, na Uzdolu su mu stradali otac Franjo, majka Serafina, sestra Kata, rođaci i susjedi. Unatoč toj tragediji i zdravstvenim poteškoćama, svoju kršćansku ljubav iskazuje radom s potrebnima u Gani. S Ivanom smo komunicirali ovih dana te donosimo dio te komunikacije o njegovu pozivu, misijskom životu, poteškoćama i potrebama misionarskog rada.



Zašto je otišao u misije don Ivan Stojanović kaže:

Teško je izreći i opisati zašto sam otišao u misije. Navest ću nekoliko razloga: Prvo, to je nutarnji poriv / nadahnuće Duha Svetoga ili jednostavno rečeno poziv. Drugo, ovdje vole i trebaju misionare, navjestitelje Evanđelja, “žetva velika, a radnika malo”. Treće, stalno su me zvali: “Dođi i pomozi” kao ono u Sv. Pismu gdje sv. Pavao čuje poziv: “Prijeđi u Makedoniju da nam pomogneš.” Četvrto, ljudi su u svim župama gdje sam radio zadnjih sedam godina pomagali misije. Sve to zajedno, i puno toga što se ne da opisati, pomoglo mi je u odluci da još koju godinu pomognem u misijama. Istina, liječnici su rekli “nije vam to baš mudro”. Jedna liječnica je rekla: “Ako dobiješ upalu pluća gotov si.” 2/3 pluća ne funkcioniraju, osušile se.


O svojim prvim misijskim iskustvima don Ivan iznosi:

Prvo misijsko iskustvo u misiji Odomase/Sunyani bilo je vrlo obogaćujuće i iscrpljujuće. To je bio seoski ambijent bez prisutnosti katoličkog svećenika. Nitko se nije usudio poći i živjeti s tim ljudima. Govorili su nam i domaći katolici i časne sestre i svećenici: “Ubit će vas.” Danas je tu najjača i najmnogobrojnija Katolička Crkva. Tu sam proveo 6 godina hodajući svaki dan od sela do sela. Druga misija Ashaiman/Tema, tu sam radio 10 godina kao ravnatelj zajednice, škole (tehničke), djece s ulice i misije. Samo Bog zna kroz koje smo muke i poteškoće prolazili. Bez tog iskustvo rada s djecom s ulice bio bih puno siromašniji u ljudskosti, vjeri, razumijevanju ljudske bijede, u svim segmentima… Sve te inicijative su i dan danas žive i pomažu stotine siročadi… Od ulice do fakulteta. Što su sve ta djeca postigla pravo je čudo i Bog obilno blagoslivlje svaku žrtvu.


Treća misijska postaja don Ivana je mjesto Tatale gdje se
trenutačno nalazi. O tome nam pripovijeda:

Tatale, moje treće misijsko iskustvo/putovanje je put u nepoznato. Ne znam što me očekuje osim mnogobrojnog siromašnog puka koji traži i treba svaku pomoć duhovnu i materijalnu. Spreman sam služiti da se proslavi Raspeti Spasitelj u njihovim životima. Nadam se da će se Božja Providnost pokazati bogatom i u ovoj misiji. Svi koji ovo čitaju mogu tome pridonijeti i biti svjedoci Božjeg milosrđa i Božjeg proviđenja/čuda. Kad smo preuzeli misiju samo u devet sela je bila Katolička zajednica/crkva prisutna. Danas, nakon nepunu godinu dana Katoličke zajednice su prisutne u 30 sela. Jasno, sve je to još nejako i u povojima. Kad bismo imali barem još jedan auto, dovoljno goriva da svaki tjedan posjetimo svako selo sve bismo ih pridobili za Isusa. Ja sam već stariji/ostario, ali sam spreman na takav apostolat. Ponekad smo blokirani, nema sredstava. Bolje da vam i ne pišem o našoj kuhinji…, bilo bi bolje da je nema, donosi nam samo tifus…

Po zadnjem popisu 2010. Gana ima 24 milijuna stanovnika, od čega su 75% zemljoradnici. Isto ih je toliko nepismenih. Tri su vjere prisutne: kršćani 60%, muslimani 12 % i tradicionalisti oko 30%. U misiji Tatale tradicionalisti čine 90% stanovništva. Kršćani su mnogobrojniji od muslimana. U našoj biskupiji Yendi muslimani su mnogobrojni osobito u gradovima i oni drže sve pozicije. Tatale općina ima 70 tisuća stanovnika, isto tako i naša župa. Granice općine i župe su iste. Zajednički život dobro napreduje jer je normalno da u obitelji/klanu imate članove svih vjera. Osim kod muslimana svatko je slobodan birati vjeru po savjesti. Zato imamo veliki uspjeh u misionarskom radu, osobito u selima. Ovdje ljudi temelje vjeru na rješavanju praktičnih životnih problema, npr. ako im naš Bog, preko naše molitve, daruje/pomogne ozdraviti, riješiti sukobe, položiti ispite, sretno poroditi djete, providjeti školarinu, uspjeti u biznisu, darovati urod poljima… – oni će svi biti katolici. Zato propovijedanje i djela ljubavi moraju ići ruku pod ruku. Tu nas sekte nadmašuju. Dok se mi borimo za opće dobro: vodu, školu, kapelice…, oni idu od kuće do kuće i “kupuju” članove. Ovim putem molim sve, ama baš svakoga da pomogne. Pojedinci i obitelji neka pomognu u školovanju djece (100 eura godišnje). Naše vlasti iz BiH i Hrvatske mogu dati svoj veliki doprinos, neka daruju barem jednom selu crkvicu i školu. Kapelica je oko 30 000 eura, škola 50 000 eura.


Misionarska poruka don Ivana Stojanovića:

Zadovoljstvo/nezadovoljstvo nije stvar materijalnog posjedovanja. To je stvar duše, duha… Osoba koja posjeduje Boga, onaj/a kome je Bog središte života, tko usmjerava svoj život prema Bogu uvijek je sretan i zadovoljan. Nezadovoljni ljudi su mrzovoljni jer su izgubili poveznicu s izvorom radosti, s Bogom. Na svim slikama i video-uradcima vidi se da su ovi ljudi radosni usprkos 1001-om problemu koji imaju. I kruh svagdašnji često nemaju, ali se vesele. Razlog: oni žive Božju blizinu i vjeruju “nije nas zaboravio Bog”. Misionari su tome svjedoci. 


Priprema za Božić

Advent i Božić u Gani izgleda onako kako ga misionari u svojim misijama organiziraju. Tu su neke razlike od misije do misije iako je to sve slično kao jaje jajetu. U gradovima je kao i kod nas potrošnja… O Božiću u misijama je proslava usmjerena na duhovni rast i promociju kršćanskih obitelji i vrijednosti. Srećom mnoga plemena u to doba godine imaju svoje festivale koji su obilježeni radošću, pomirenjem, darovima i zajedničkim jelom. To je poruka Božića pa sve to želimo sačuvati i uključiti u slavlje Božića. 26. 12. posjećuju se obitelji i susjedi, izmire se i dijele darove.

Svima Vama u mojim domovinama Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj želim blagoslovljen i sretan Božić.


Razgovarao: Zoran Stojanović, prof.


Više fotografija i video-zapisa mogu se pronaći na portalu Ramski vjesnik, gdje se mogu pronaći i načini kako se može pomoći misijama u Gani (Tatale).


P o v e z a n i   t e k s t o v i

Ponešto o knjizi „Oteto djetinjstvo“ Nakon iscrpnog istraživanja arhivske građe i dugih razgovora sa svjedocima don Pavao Crnjac je prikupio izvanredan materijal koji je složio ...
Uz obljetnicu rođenja Čedomila Čekade… Ima nekih doista velikih teologa - velikih i po učenju i po životu - koji nikada nisu, a vjerojatno ni ne će, isplivati na površinu i biti pos...
Kalendar rada šk. 2017./2018. god. Kalendar rada za šk. 2017./2018. god. može se u PDF formatu preuzeti ovdje: Kalendar rada šk. god. 2017.-2018. Potrebno ga je obostrano isprintati, pr...
Marko Marulić – veliki kateheta svoga vremen... Veliki kršćanski humanist i hrvatski književnik - Marko Marulić - rođen je 18. kolovoza 1450. god. u Splitu, gdje je i umro 5. siječnja 1524. ...
Petar Preradović i njegove izabrane pjesme 19. ožujka 1818. god. u Grabovnici pokraj Pitomače, u pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika, rođen je Petar Preradović, poznati hrva...