Skip to content

Druga nedjelja došašća (B) – komentar evanđelja


PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNITE MU STAZE


Mk 1,1-8

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.  Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je:

»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Prvih osam redaka Matejeva evanđelja započinje riječima: „Početak Radosne vijest…“ jer izraz Evanđelje upravo znači Dobra, Radosna vijest. A to je ona koja je već poznata. Evanđelista ju upućuje ne onima koji ne poznaju novost koju Isus donije nego ljudima koji ju već žive. Markov naum je ispripovjediti tu vijest od početka.

Zašto ju naziva Radosna vijest? Jer je u noj potpuno novi odnos s Bogom koji se ne temelji više na obdržavanju Zakona – u svom Evanđelju Marko nikada neće upotrijebiti tu riječ – nego u prihvaćanju Duha, kako ćemo to vidjeti na koncu ovog odlomka u navještaju da će Isusovo djelovanje biti usmjerene na krštenje u Duhu Svetom.

Dakle, ne više obdržavanje Zakona čovjeku izvana nametnutom, nego prihvaćanje unutarnje stvarnosti pojedinca. Radosna vijest je sâm Isus Krist, odnosno Mesija. Ovdje nedostaje određeni član ispred te imenice a to znači da nije onaj mesija kojega je Izrael iščekivao – osloboditelj koji će silom ponovno uspostaviti Izraelsko kraljevstvo – nego osloboditelj  – potpuno drugačiji Mesija kojega nam evanđelista polako otkriva.

„Sina Božjega“  – Isus će biti Mesija ali ne Davidov sin – ne dolazi uspostaviti propalo Izraelsko kraljevstvo  nego uspostaviti kraljevstvo Božje – univerzalnu Očevu ljubav.

„Pisano je u Izaiji proroku…“ – ovdje Marko navodi jednu lepezu tri biblijska teksta među kojima je i Izaija, ali najprije započinje s knjigom Izlaska. Izaijin tekst završava ponovnim Izlaskom. Prvi Izlazak je bio oslobođenje iz egipatskog ropstva; drugi pak babilonskog sužanjstva.

Izrazi koje evanđelista navodi zatvaraju oba ta događaja naznačujući da će Isusovo djelovanje biti usmjereno prema oslobođenju naroda jer se Obećana zemlja pretvorila u zemlju ropstva iz koje treba izaći.

„Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim…“  – radi se o knjizi Izlaska (23,20) te Marko dodaje izraz proroka Malahije.

„… da ti pripravi put.“ Malahija je napisao  – a to je Gospodin koji govori – „da mi pripravi put“. Stoga, put Božji postaje put Isusov.

Marko prebacuje na Isusa sva ona očekivanja koja su se odnosila na Boga. Isus je put Božji. Put Božji ostvaruje se u liku Isusa. I evo nam sada Izaije: „Glas viče…“ ne U pustinji nego IZ pustinje. IZ pustinje dolazi glas koji viče.

„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Kraljevstvo Božje neće doći odozgor po nekom božanskom interventu nego traži suradnju svih onih koji ga žele i očekuju. Evo nam sada izvora od kojeg dolazi Božja poruka. Radi se i Božjem poslaniku koji nema ništa zajedničkog s religioznom institucijom.

„Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst…“ Krštenje bijaše poznati obred; uranjalo se u vodu kako bi označilo umiranje prošlosti te početak novog života.

Dakle, uranjanje kao umiranje prošlosti… radi obraćenja, promjene života. Ako si do sada živimo samo za sebe, sada počni živjeti za druge  – to je pravo obraćenje koje Marko spominje.

„na otpuštenje grijeha.“ Promjena ponašanja vodi prema otpuštanju svih krivnji. To je izvanjski čin koji oslikava unutarnju promjenu.

Na Ivanov poziv  – krštenje radi otpuštanja grijeha – odgovor je koliko neočekivan toliko i nevjerojatan.

Nastavlja Marko: „Grnula k njemu“ – ovdje on koristi glagol „izaći“ – isti onaj pri Izlasku kojim se označuje oslobođenje koje Bog učini za svoj narod.

„Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci…“ Ovo je iznenađujuće, jer upravo u Jeruzalemu bijaše Hram, mjesto određeno za otpuštanje grijeha.

Ljudi shvaćaju da se otpuštenje grijeha ne događa po nekom obredu religiozne institucije nego se od nje treba udaljiti kako bi se dogodila duboka promjena života.

„… primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu…“ – evo nam drugog elementa Izlaska. Jordan bijaše rijeka koju je narod Izraela trebao prijeći pri ulasku u Obećanu zemlju.

„ispovijedajući svoje grijehe.“

Zatim nam evanđelista opisuje Ivana i njegov izgled a koji je zapravo opis jednog proroka.  „Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova…“ Ovaj izraz „kožnati pojas“ upućuje na najvećeg proroka Izraela – proroka Iliju. Upravo je njega narod iščekivao prije dolaska Mesije. No, prema Marku, to se događa po Ivanu.

„… hranio se skakavcima i divljim medom.“  – svim onim što pustinja nudi a što bijaše normalna hrana nomadâ i beduinâ.

„I propovijedao je: Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.

Ova slika nije izričaj Ivanove skromnosti nego nečega puno ozbiljnijeg. Ovdje imamo jednu aluziju na čak tri teksta koje nalazimo u knjizi Postanka, knjizi o Ruti i Ponovljenom zakonu. Oni se odnose na praksu levirata. Levir u latinsko jeziku znači „šogor“. U čemu se sastojala ta praksa? Ukoliko je jedna žena ostala udovica bez djece tada je brat njezina muža imao obvezu učiniti je nosećom. Dijete koje bi se rodilo nosilo bi ime pokojnog muža čime bi se umrlom osigurala loza.

Ukoliko bi on to odbio, onaj koji je po pravu bio iza njega pokrenuo bi obred „skidanja, odrješivanja“ remenja na sandalama – bijaše to poseban obred – pljunulo bi se na skinutu sandalu što bi značilo: pravo da ju učiniš nosećom sada meni pripada.

Prema tome, Ivanov navještaj je puno ozbiljniji i dublji. On govori: „ne brkajte me s Mesijom, zaručnikom Izraela; onaj koji ga treba učiniti nosećim  – Izrael je postao udovica bez djece jer je odnos s Bogom postao besplodan – nisam ja taj koji će to učiniti nego onaj koji ima doći “

Jer, „Ja vas krstih vodom…“ – izvanjski obred  – „a on će vas krstiti Duhom Svetim“. Isusovo djelovanje će biti intimno, duboko, unutarnje.

U tome je bît Radosne vijesti.

Odnos s Bogom ne temelji se više na obdržavanju Zakona nego na prihvaćanju njegove ljubavi.

A to je ono što će voditi ljude u njihovu svagdanjem životu.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Navjestitelj utjehe narodu Božjemu – razmišl... Evanđelist sveti Marko, započinjući svoje Evanđelje Isusa Sina Božjega, što čitamo ove druge nedjelje došašća (Mk 1,1-8), ističe prije svega l...
2. nedjelja došašća (B) – homilija Uvod i pokajnički čin U prometu uglavnom slijedimo znakove i putokaze, da bismo putovali sigurno i da ne bismo zalutali. Kada kupimo ne...
2. nedjelja došašća (B) – nacrt za homiliju... Uvod i pokajnički čin U drevnim vremenima nije bilo izgrađenih putova. Zato, kada bi neki grad trebala pohoditi neka važna osoba, kao n...
Meditacija uz 2. nedjelju došašća (B) OZBILJNOST OBRAĆENJA Evo ga: glas koji viče. Viče u pustinji. Onaj glas o kojem govori još drevni Izaija čuje se konačno u judejskoj pu...
Biti vjerodostojan glasnik – razmišljanje uz... Druga nedjelja došašća stavlja nam pred oči lik Ivana Krstitelja čije je djelovanje neposredno prethodilo početku Isusova javnog djelovanja. J...