Skip to content

Groblje u Bribiru – zemlja sve pomiruje


Postoje mjesta bogate i slavne prošlosti. Neka su još uvijek živa, a neka su tek u tragovima, kao spomenici ili turistički ciljevi. Bribir mi se čini prava kombinacija. Nedaleko Crikvenice, svega na desetak minuta vožnje smjestio se Bribir. Utvrđen grad, dovoljno daleko i dovoljno blizu od obale morske, sakriven od snažnih bura. Od bribirske utvrde  ostao je tek dio zidina, ali sve se čini kako je to bila lijepa četverokutna kula iz 1302. godine. Od mora do Bribira plodna dolina. Nekada slavno mjesto odakle su Frankopani vladali cijelom dolinom koju nazvaše od milja Rajska dolina. Po starim kamenim kućama i danas je vidljivo kako se ovdje živjelo udobno i ugodno. Fascinira kako su naši stari znali naći pogodno mjesto za život. A u Bribiru su, kako se i danas stječe dojam, ljudi željeli živjeti i sigurno i udobno.

Od tada do današnjih dana nije se puno toga promijenilo. Rajska dolina je još uvijek ovdje, iako ne više tako detaljno obrađena kao u neka davna vremena. Čini se kako se danas više oslanjamo na uvoz poljoprivrednih proizvoda, a ne na njegov uzgoj. U Bribir ne dolazi mnoštvo turista, dolaze oni koji točno znaju što traže. Glavne prometnice vode danas uz more i odvoze turiste u klimatiziranim automobilima negdje daleko od ovakvih malih šarmantnih i poviješću bogatih mjesta. U dan kada sam se zatekla u Bribiru bila sam jedina osoba koja nije lokalni stanovnik. Od svih Bribiraca susrela sam jednu gospođu koja je s najlonskom vrećicom znatiželjno gledala u mome pravcu i jednu mačku. Crnu. Lijepu.

Kada želim vidjeti srce nekog mjesta, onda redovito odem do crkve. Ne samo zato što je najveća zgrada i što ima sigurno lijepe umjetnine u sebi, nego i zbog toga što je to prirodno mjesto odakle valja krenuti u istraživanje nekog mjesta. Crkva je zaključana. Logično. Nigdje nikoga. Ispred crkve je mali trg i onda iznenađenje! Groblje.

Groblje u Bribiru je potpuno iznenađenje. Ovo je groblje na nekoliko razina, nekoliko velikih polja koja se velikodušno prostiru pogledu kada stanete na crkveni trg i leđa okrenete crkvi. Lijepi pogled gotovo iz ptičje perspektive. Na groblju se jasno razaznaju različiti dijelovi: vrlo stari, mlađi i aktualni dio groblja. Groblje u cijelosti je vrlo uredno i pažljivo njegovano. No, ono što me duboko iznenadilo su nadgrobni spomenici i njihove oznake. Ovdje ima i križeva i crvenih zvijezda petokraka. Jedna se osobito ističe i u središtu je dijela groblja iz tog razdoblja povijesti Bribira.

I tako, u nedostatku susreta sa živim stanovnicima Bribira gledam groblje gdje počivaju tijela ljudi koji su u njemu nekoć živjeli, a sad leže pokopana tu na bribirskom groblju. Mijenjale su se države i društvena uređenja ovdje kao i drugdje. Ovdje je to lijepo vidljivo. Na spomenicima su uklesane oznake koje nama govore o vrijednosnim stavovima ljudi. Govore nam o stavovima i uvjerenjima ljudi koji su oko ovoga groblja živjeli, udavali se i ženili, djecu odgajali, a onda kada je došlo njihovo vrijeme, pokopana su njihova tijela ovdje, pod oznakama koje su za života smatrali vrijednima i svojima. I progonitelji i njihove žrtve, gle, svi su ovdje!

Ptičice i nadalje pjevaju na drveću ispred crkve, sunce grije zemlju, a trava raste. Zemlja je kao dobra majka primila sve velike i male ljude, različitih uvjerenja i sve ih nježno pokriva. Različita uvjerenja i različiti svjetonazori razdvajali su ljude za života. Svi su ovdje. Neki su se okupljali godinama u ovoj crkvi, neki su se okupljali na nekim drugim mjestima. Sada su zajedno na groblju ispred ove crkve. Svaki puta kada izađete iz ove crkve imate materijalni dokaz ljudske prolaznosti. Pogled neprocjenjiv. Uvid spasonosan.

Odlazeći iz Bribira, prolazim pored lijepo uređenih kuća i okućnica, a iz jednoga otvorenoga prozora čuje se smijeh malog djeteta i majčino tepanje. Bribir je živ! Živi udobno i ugodno, daleko od turističkih gužvi sa neprocjenjivim pogledom na groblje i svoju prošlost. Dragi grade dragih Frankopana, želim ti lijepu, sigurnu i mirnu budućnost!


Lidija Domorad

Lidija Domorad

Prof. vjeronauka iz Osijeka...
Lidija Domorad

Latest posts by Lidija Domorad (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kr... Godišnji odmor često nas vodi na putovanje i odlazak iz redovnog mjesta stanovanja. Turističke agencije nude odlazak u glasovita i poznata mje...
Dođi, stani u sredinu! Sjećate li se lektire, osobito u osnovnoj školi? Tamo negdje, u sedmom razredu valja pročitati Galeb Jonathan Livingston, Richarda Bacha. Jedn...
Pucanje na groblju Unatoč svim društvenim mrežama, kada je nešto bitno ipak se prenosi usmenim putem. Rekoše mi da je preminuo muž i otac u dragoj obitelji. Želj...
Tri žene ili novi život se rađa… Danas razmišljam o životima dviju žena. Gledam njih dvije, a mislim o sebi - trećoj ženi. Dvije se žene međusobno tek poznaju, toliko da se po...
Uskoci ili kako učiti iz povijesti svoga naroda Tko su uskoci? Kako su uskakali? Zašto su se svi bojali uskoka, osobito Senjskih uskoka? Kako to da su dobri kada je pitanje obrane i rata, a ...