Skip to content

I Bog je zaslužio Oscara – film: Povratnik (2015.)

„Tom Hardy je izuzetan. Leonardo Di Caprio je virtuoz u svojoj izvedbi.“ Ovo su komentari za glavne glumce filma Povratnik (The Revenant), koji su ujedno nominirani i za prestižnu filmsku nagradu Oscar. Osim njih dvojice i mnoštva drugih sporednih likova, glavnu ulogu u filmu odigrao je sam Bog. Upravo njegova dojmljiva pojava čini ovaj film posebnim i vrijednim svake nagrade.


povratnik


Redatelj filma Alejandro González Iñárritu već je dobio jednog Oscara, i to prošle godine, za neobičan film Birdman, a s još većom odvažnošću pristupio je i svom najnovijem filmu Povratnik, istražujući teme preživljavanja, osvete i Božje pravde. Svoj film temelji na istoimenoj knjizi koja se pak temelji na istinitim događajima, ali je u svojoj viziji izmijenio motive za osvetu glavnog lika i dodao svoju viziju cijele priče.

Priča prati legendarnog istraživača Hugha Glassa kojega je za vrijeme jedne ekspedicije napao medvjed, a njegovi su ga suradnici smrtno izranjenog ostavili da umre u divljini. Ne odustajući od života, boreći se s prirodom, ljudima i zvjerima, Glass se polako oporavlja čvrst u odluci da se osveti Johnu Fitzgeraldu, čovjeku koji ga je ostavio umrijeti i ubio njegova sina.

Film je najavljen kao epska avantura preživljavanja jednoga muškarca i izuzetne snage ljudskoga duha. U toj najavi nedostaje element duhovnoga i mističnoga koje dolazi s nebesa i premda nevidljivo, očito je da Bog ima prste u svemu što se događa.

Naslov filma Povratnik (Revenant) označuje duha ili oživljeno truplo koje se vraća iz mrtvih da bi teroriziralo žive. I doista, Glass doživljava svojevrsnu smrt iz koje se vraća među žive. Na jednom mjestu izgovara: „Ne bojim se više umrijeti. To sam već učinio“. Svi misle da je umro, no on je i dalje živ i vraća se onima koji su ga napustili. On ne samo da je prevario smrt, on je u metaforičkom smislu stvarno umro da bi posvjedočio kako postoji sila koja daje i oduzima život i onda ga ponovno daje.

Tri su trenutka njegove takozvane smrti i uskrsnuća. Njegovi ga prijatelji napola mrtvog pokapaju u grob, no on se čudom budi i podiže iz njega. Zatim podliježe ranama i ostaje nepomično ležati u snijegu, ali mu indijanski ratnik Hikuc krijepi rane i smješta ga u improvizirani šator dajući mu priliku da ponovno oživi. U trećoj smrti, Glass se sklanja u utrobu mrtvog konja i nakon sna budi snažniji nego prije. Za vrijeme svakog od ovih događaja, Glass gubi svijest i duhom dolazi u svijet nestvarnog, u prostor vječnosti, u kontakt s onima koji su već umrli, i vraća se u stvarnost osnažen tim duhovnim iskustvima.

Dvije su bitne preobrazbe koje glavni lik doživljava. Zaogrnut krznom medvjeda koji ga je gotovo usmrtio, on sam postaje zvijer poput medvjeda, borac za preživljavanje u prirodi, željan krvi i osvete. Pravi medvjed se vjerojatno ne bi osvećivao, ali Glass nesumnjivo prima medvjeđu snagu, a u jednom trenutku i medvjeđe prehrambene navike.

Druga preobrazba, odnosno novo rođenje, događa se kroz njegove snove i vizije u kojima susreće svoje pokojnike i dolazi do raspetoga Krista u urušenoj kapelici. Ovaj dio, kad Glass dolazi u Crkvu, puno toga otkriva i može se tumačiti na više načina. Sam ulazak u crkvu može poput krštenja u kojemu se čovjek preporađa u vjeri, označiti njegov novi život i priliku koju mu Bog daje za život.

Značajnim mi izgleda taj njegov susret s Isusom, Božjim Sinom. Glass je izgubio svoga sina i sada traži osvetu za njegovu smrt, a ovdje stoji pred Božjim Sinom, za kojega nebeski Otac nije tražio osvetu. Naprotiv, Bog Otac je dopustio razbojnicima da ubiju njegova Sina kako bi ih suočio s njihovim grijesima i oprostio im. Film nam suptilno govori o odnosu roditelja prema djeci. Nije samo Glass taj koji je izgubio dijete. I Bog je izgubio svoga Sina. Nadalje, medvjed koji je napao Glassa, zapravo je branio svoju mladunčad, a važno mjesto u priči ima i poglavica indijanskog plemena Arikara koji nemilosrdno traži svoju nestalu kćer Powaqu. Spomenuti indijanac Hikuc jednako je tako izgubio svoju djecu, ali je odustao od osvete govoreći: „Moje srce krvari, ali osveta je u rukama Stvoritelja“. Dok gledamo kako Glass sustiže svoje bivše prijatelje, pitamo se hoće li i kako tražiti osvetu, hoće li pobijediti osveta ili oproštenje?

Film prihvaća istinu da je osveta u Božjim rukama i tako održava biblijski citat apostola Pavla iz Poslanice Rimljanima 12, 19: „Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“ U nastavku tog retka stoji provokativan prijedlog: „Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga!“ Ovdje dakle imamo Boga osvetnika, Boga pravde, no i plodno tlo za razmišljanje o Božjoj milosti i milosrđu.

Bog se rijetko spominje u filmu, ali se ipak direktno spominje kroz cijeli film, od početka do kraja. Nekad kao usklik zapomaganja, a u jednoj sceni i kroz ruganje Bogu kao bespomoćnoj vjeverici, ali i tu se nudi zanimljiva teološka tema o Božjoj prisutnosti. Također, film često premješta kadrove i na neko vrijeme zadržava pogled na suncu, oblacima, drveću, i drugim detaljima iz prirode. To stvara kontrast prema brutalnim i mučnim scenama koje prate radnju, i nakratko odmara oči gledatelja, a u meni je to redovito budilo asocijaciju na Boga koji promatra i upravlja svime što se zbiva.

Osjećam se obveznim upozoriti kako je ovo film divljine, prikazuje puno okrutnosti i pojedine scene nipošto nisu primjerne djeci, a niti odraslima osjetljivima na nasilje. Te scene nisu tu da zabave gledatelje žedne krvi, nego da nam prenesu bespomoćnost, napetost, strah, ljutnju likova. Film u cjelini nije film koji će zabaviti svoje gledatelje, već film koji će one koji mu posvete svoju pozornost nagraditi s mnoštvom stvari za razmišljanje i propitkivanje. U zadnjoj sceni, film nam upućuje baš takav pogled koji prodire kroz dušu, koji izaziva tišinu, postavlja nam pitanje o našem životu i Božjoj ulozi u njemu.

vlč. Anđelko Katanec

vlč. Anđelko Katanec

Povjerenik za pastoral migranata i turista u Zagrebačkoj nadbiskupiji i urednik bloga andjel.bloger.hr.
vlč. Anđelko Katanec

Latest posts by vlč. Anđelko Katanec (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Najdraži filmovi 2015. U protekloj godini pogledao sam otprilike 100 dugometražnih filmova, a četvrtinu od njih u kinu. To je malo filmova za stručnu ili barem objektivnu sa...
Vjera sićušnog zrna – film: Little Boy (2015... Za svaki posao treba imati vjeru, vjeru da taj posao ima smisla, vjeru da taj posao možemo obaviti. U novom filmu „Little Boy“ (Maleni dječak), jedan ...
Bog nije mrtav – film: God’s Not Dead ... Nedavno sam primio poruku na mobitel: Bog nije mrtav. Poslala mi ju je osoba nakon gledanja filma "God's not dead", uz komentar: "Ovaj film mi je prom...
Čovjek koji je izdržao – film: Nesalomljivi ... U Božjim očima, svaki je život dragocjen i poseban. Ljudske životne priče najvrednija su svjedočanstva Boga stvoritelja i spasitelja. Jedna od takvih ...
Isusovo ubojstvo – film: Killing Jesus (2015... U Bibliji postoje 4 evanđelja koja govore o Isusovu životu, no o Isusu je napisano bezbroj drugih knjiga. Jedna od mnogih je knjiga "Killing Jesus" au...