Skip to content

Izmišljena Gospa odličan pastorizator

Na adresu našeg portala primili smo putom elektroničke pošte dana 27. lipnja 2017. god. kritički osvrt na ovdje objavljeni tekst pod nazivom O međugorskim zelotima ili gospom protiv Gospe. Napisan je u formi privatnog pisma, upućenog autorici navedenog teksta – Snježani Majdandžić-Gladić, a slijedeći želju njegova autora – fra Karla Lovrića, župnog vikara u Međugorju, objavljujemo ga javno. 



Poštovana gospođo Majdandžić,

Pročitao sam Vaš cijenjeni uradak na PORTALU KATOLIČKIH TEOLOGA Vjera i djela pod naslovom O Međugorskim zelotima ili gospom protiv Gospe.

Čitajući prve retke, nisam se odmah mogao snaći, o čemu je riječ. Pomislio sam na ČESTITKU prigodom 36. obljetnice Ukazanja Međugorske Gospe s uvjerenjem da ste našli u pismohrani neke tekstove koji su objavljivani u srpnju, kolovozu, rujnu… 1981. Ili poslije u Oslobođenju, Areni, Večernjem listu, Danasu, Frontu… (samo da neke spomenem), u Informacijama koje su se čitale u zapadno-hercegovačkim općinama: Čitluk, Ljubuški, Lištica, Grude, Čapljina i da vjernike koji dolaze u Međugorje na to podsjetite. Ipak me Vaša „čestitka“ zavarala.

Kako se samo tada klevetalo i Crkvu i hrvatski narod!? E, da se samo klevetalo?! Bilo bi po onoj: „Psi laju, a karvana prolazi.“ „Karavanu“ se htjelo pod svaku cijenu zaustaviti. Neuke vidioce se maltretiralo na razne načine, dakako, i njihove roditelje, obitelji i sve one koji su bili spremni založiti život za istinu.

Ipak, Mostarski ordinarij, biskup Pavao Žanić je ohrabrio djecu da se ne boje, kad je na svetkovinu svetoga Jakova, zaštitnika župe u Međugorju rekao: „Ja znam da djeca ne lažu…“ A on je to ponovio nekoliko dana poslije u župi Izbično. S kakvim je žarom i vjerom o tome govorio! Ja sam to i sam čuo iz njegovih usta. Bio sam prisutan. (Zašto je promijenio ploču poslije zatvaranja fra Joze Zovke? Da se i njemu slično ne dogodi?) A to je još više uznemirilo komunističke vlastodršce: „Crkva je izmislila Gospu da sruši Jugoslaviju…“ Vlastodršci nisu birali sredstva u rušenju „izmišljene“ Gospe. Postavili su straže ispod i oko oba brda. Zabranili su penjanje na Brdo ukazanja i na Križevac. Zatvorili su fra Jozu Zovku, tadašnjeg župnika. Istoga dana i župnu crkvu! Nisu ga samo pritvorili nego i osudili kao zločinca. Neki, čak i u crkvenim krugovima dočekaše njegovu osudu s riječima: Očekivala se kazna do 20 godina, a on, samo tri godine dobio! (Pet dana prije uhićenja fra Jozo mi je rekao doslovno: „UDBA mi je zaprijetila, ako ne dokinem večernju misu (18 sati) da će me zatvoriti. Rekao sam im: Vi činite svoje, ja mise neću dokinuti.“) O tome su brujale radiostanice i televizija svaki dan. „Pa on je izmišljenom Gospom htio srušiti tekovinu NOB-e, htio je srušiti Bratstvo i Jedinstvo, htio je srušiti Jugoslaviju“. Gle, gospođo, kakve sličnosti s naslovom Vašega uratka: gospom protiv Gospe. Gospom protiv Jugoslavije! Ta međugorska gospa je bila sa šmajserom na prsima i bombom u ruci.

I stvarno „izmišljena„ Gospa je „srušila“ Jugoslaviju. Ono što se gradilo na laži, moralo se srušiti. Nema je više. Ipak, ostali su oni koji za njom žale.

I ako Jugoslavije više nema, nastavljena je borba protiv „izmišljene“ Gospe. Ista metoda, samo u drugom ruhu i drugi su protagonisti. Nu, kakav paradoks! Ta „izmišljena“ Gospa nikako da ode s tog Podbrda. Šalje poruke koje otvaraju zabarikadirana ljudska srca. Nakon 30, 40, 50, čak i 65 godina penitenti padaju pred Isusom u sakramentalnoj ispovijedi zahvaljujući „izmišljenoj“ Gospi i otvoreno govore o svom obraćenju.

Da, točno je, ona ne kaže ništa novo. Ona se ponavlja u svojim porukama, kao što se i svaka majka ponavlja kad s ljubavlju savjetuje svoju djecu, želi ih izvesti na pravi put.

Točno je, Gospa ponavlja ono što su djeca učila na vjeronauku. Kako su djeca brzo naučila, još su brže i zaboravila. Mi koji druge učimo, mi ne zaboravljamo? Znamo da moramo postiti, moliti, ispovijedati se, opraštati… A je li uvijek tako?

Nema hereza u Gospinim porukama. Hereza može biti u onih koji krivo tumače njezine poruke i sumnjaju da bi Bog mogao poslati Gospu tamo gdje On želi i da ostane 100.000 dana, ako je to potrebno. Oni koji u to sumnjaju, sumnjaju i u Gospu koju tobože “brane”. Kao da je teško, posebice, danas biti sveti Toma apostol!

U svetištu Laus u Visokim Alpama, u Francuskoj, Gospa se ukazivala Benedikti Rencurel od 1664. do 1718. godine, – 54 godine! A tek 4. svibnja, 2008. priznat je nadnaravni karakter Gospinih ukazanja toj siromašnoj sedamnaestogodišnjoj pastirici.

Ljudi iz cijeloga svijeta dolaze u Međugorje i otvoreno govore o dobrim plodovima. Jedan uvaženi crkveni dostojanstvenik, uzoriti kardinal Svete Rimske Crkve, posjetio je prije nekoliko godina Međugorje. Javno je priznao: „Došao sam vidjeti stablo s kojega se beru tako dobri plodovi.“ Pa da, on je samo kardinal. Ali, on je i Ordinarij jedne velike biskupije.

Da, da, ne bi bilo dobrog pastorala ni u Međugorju, ni u drugim župama čiji župnici i svećenici dolaze u Međugorje, da nije bilo „izmišljene“ Gospe!

Povezivati Gospina ukazanja u Međugorju, s Hercegovačkim slučajem (on je već riješen, što se tiče Provincije!) u najmanju ruku je bezrazložno, ako ne i degutantno. Djeca o „Hercegovačkom slučaju“ nisu ništa znala, vjerujem, nisu imali pojma ni njihovi roditelji, ni bake ni djedovi… zato i nisu mogli „izmisliti“ Gospu koja će riješiti „Hercegovački slučaj“, da bi fratri ostali u župama u kojima su djelovali. Tko zna, možda je upravo ta „izmišljena“ Gospa pomogla riješiti „Hercegovački slučaj“! Zahvaljujući „izmišljenoj“ Gospi mogu se na ovu župu itekako primijeniti Isusove riječi: “Žetva je velika, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2). Da ova župa ima trideset svećenika u punom naponu snage (samo za Hrvate!) jedva bi mogli podmiriti svakidašnje pastoralne potrebe!

Kažete, uvažena gospođo, da se Međugorska gospa sama deplasirala. U čemu se deplasirala? Francuska riječ déplacer znači: premjestiti, poremetiti, istisnuti, izbaciti, ukloniti, zauzeti nečije mjesto, skrenuti (pitanje). Pretpostavljam da ste ipak mislili da je skrenula s puta koji ste Vi sebi zacrtali kojim bi Ona trebala ići. Hoćete reći, da Ona nije poslušna. Pošla je drugim do sada neuobičajenim stazama. U Lurdu se ukazala 18 puta, u Fatimi tri puta manje, u drugim mjestima (La Salette – Francuska) izabrala dvoje djece (Maximin i Melanie) i oboje skrenuli s njezina puta.

Ona je izabrala šestero neuke djece u Bijakovićima. I njima govori punih 36 godina. Nekima je dala deset obećanih poruka, a nekima još nije. Ipak je zanimljivo, da oni ne ratuju međusobno zbog toga što je jedni i dalje vide, a drugi ne vide. Kako je to moguće, a zajedno je „izmislili“? Normalno bi bilo, budući da je riječ o „izmišljenoj“ Gospi da jedni druge ogovaraju, da su ljubomorni, jer ovi više „zarađuju“ i sl. Jakov više nema viđenja, Ivanka nema više viđenja – oboje samo jednom godišnje! Ivanka na Godišnjicu ukazanja, a Jakov na Božić. Kako to da oni to stoički podnose, ne pišu knjige o tome i razotkriju laž onih koji to uporno tvrde? A Mirjana ima 13 ukazanja godišnje? Gdje je pravda?

Jesu li djeca bila u stanju sve razumjeti što im Gospa govori, pogotovo, onih prvih dana, kada se u njih „pucalo“ iz svih oružja… Jednom riječju, djeca su bila maltretirana sa svih strana i dobronamjernih i zlonamjernih. /Crkovnjaci (Bulat) im zabadao iglu u leđa u vrijeme ukazanja./ Onaj traži ovo, onaj ono… Jesu li apostoli prenijeli doslovno sve Isusove riječi? Jesu li ga razumjeli?

Zanimljiva je Vaša tvrdnja, gospođo Majdandžić: „Čini se kako je svega toga Sveta Stolica itekako svjesna i kako nema dvojbi ili barem nema bitnih sumnji kad je u pitanju doktrinarna strana i u tom bi smislu već sutra mogla donijeti pravorijek o neautentičnosti međugorskih ukazanja. Međutim, tijekom godina međugorski je fenomen prilično potisnuo doktrinarnu, a nametnuo pastoralnu stranu, prema kojoj proizlazi da se valja s velikom odgovornošću i osjetljivošću skrbiti za one mnogobrojne vjernike koji u dobroj vjeri dolaze u Međugorje tražeći duhovnu snagu, te da bi u tom smislu izrečen negativan sud o autentičnosti ukazanja donio više duhovne štete nego koristi. Unatoč i činjenici da postoji i velika duhovna šteta, a koja se prvenstveno odnosi na zastranjenja u vjeri i cvjetanje sektaštva, kao i na niz drugih gorkih plodova koje smo naveli.“

Ma, kako je moguće, da međugorski fenomen potisne doktrinarnu, a nametne pastoralnu stranu? Zar i ovdje ne vrijedi: “Ne smije se učiniti zlo da se postigne dobro“? Ovdje još nijedna sekta nije našla plodno tlo, jer se ovdje moli svaki dan cijela krunica (četiri otajstva), slavi Euharistija svaki dan na više jezika, 3-5 puta Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u tjednu, svaki dan svećenici su na raspolaganje vjernicima po cijeli dan za svetu ispovijed, molitva krunice penjući se na Podbrdo svake nedjelje i ljeti i zimi, Križni put na brdo Križevac svaki petak i ljeti i zimi, toliko duhovnih obnova, razgovora, duhovne i materijalne pomoći… Slušamo Papu, mjesnog Ordinarija, prihvaćamo sve dogme Katoličke Crkve, zapravo, ovdje se žive dogme koje Crkva naučava…

Itekako smo svjesni da se pastoral Katoličke Crkve ne može graditi na laži, ni bez potpunog zajedništva s Crkvom. Što je rekao Gamalijel, učitelj židovskog Zakona, vrijedi i za ovo mjesto: “Prođite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih da ne dođete u sukob s Bogom“ (Dj 5,38-39).

Gospođo Majdandžić, ovo Vam ne napisah da biste promijenili svoj stav prema Međugorju. Zadržite ga, ali ga potkrijepite ne čitanjem knjiga koje je netko napisao o vidiocima, a s njima nikada nije progovorio ni jedne riječi (sve je bilo po onoj: rekla-kazala!) i nikada nije došao u Međugorje, da ga doživi prigodom Obljetnice, Mladi-festa, Križevca… kad ljudi stoje pred ispovjedaonicama, ili što kažu hodočasnici. Ja u ovoj župi živim i radim više od 12 godina i mogao sam “Međugorje“ pobliže upoznati. Da sam se prvi puta susreo s „Međugorjem“ (stavljam pod navodnike, jer ne mislim topografski na Međugorje), i da nisam član Hercegovačke franjevačke provincije (došao sam u sjemenište 1957.!) i da iz Švicarske nisam nikada došao u Međugorje (tamo sam proveo pune 32 godine!) ja bih objeručke prihvatio Vaše tumačenje. Ima logike, ali samo za one koji zbilja ne poznaju situaciju i ne žele je pomno istražiti. To su oni kojima se diže kosa na glavi, kad se spomene „Međugorje“.

Želim Vam ugodno čitanje uz srdačan pozdrav!


fra Karlo Lovrić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Atanazije Mostarski Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije msgr. dr. Želimir Puljić ovako se osvrnuo na dvadeset i pet godina biskupske službe m...
Il fanatismo di Medjugorje e l’inviato papale arci... di Snježana Majdandžić-Gladić, il 28 agosto 2017, originale in croato, traduzione in inglese Il Vescovo di Varsavia-Praga, arcivescovo Henryk Hos...
Medjugorje Fanaticism and the Papal Envoy Archbish... By Snježana Majdandžić-Gladić, on 28 August 2017, translated from Croatian. The Bishop of Warsaw-Prague Archbishop Henryk Hoser, the Pope’s speci...
Nadbiskup Hoser govori o Međugorju Uz domaći osvrt, i Kevin Symonds osvrnuo se na intervju msgr. Henryka Hosera od 18. kolovoza 2017. Donosimo hrvatski prijevod njegova promišljanja. ...
Odgovor fra Karlu Lovriću o Međugorju Kevin J. Symonds iz Massachusettsa, završio je teologiju na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvillu, Ohio; živi u Michiganu, sve u Sjedinjenim Američk...