Skip to content

Javna rasprava o kurikulnim prijedlozima, a ne o reformi

Jokić, Karamarko, Šustar


Sudjelovanje u javnoj raspravi o prijedlozima kurikulnih dokumenata aktualne reforme školstva traži građansku hrabrost zbog  dosadašnjega agresivnoga medijskoga prezentiranja tzv. Cjelovite kurikulne reforme kojim je promaknuta u neupitnu vrijednost, pa joj se smije samo dodvornički povlađivati. Vrhunac takve neprihvatljive predodređujuće promidžbe postavio je ministar obrazovanja, znanosti i športa Predrag Šustar izjavom da bi njezino odbijanje bilo politikantstvo. Time su potencijalni sudionici rasprave s kritičkim stavom apriorno diskriminirani i označeni kao destruktivni čimbenik, a sam smisao javnoga savjetovanja doveden u pitanje. Na takvu je anomaliju ukazala Snježana Majdandžić-Gladić u članku A gdje je ta rasprava o Cjelovitoj kurikulnoj reformi? na portalu Vjera i djela, kako bi se osigurali pošteni uvjeti za njezino održavanje. Tek kad se u našoj javnosti stvori raspoloženje i stav kakav predlaže Majdandžić-Gladić moguća je javna rasprava bez predrasuda i unaprijed pripremljenih diskvalificirajućih pretinaca. Minimum za  uspješan dijalog jest opće ozračje da je svaki sudionik rasprave dobronamjeran i da se njegov prinos poštuje i razmotri. Tek tada zauzimanje svakoga sudionika ima smisla, bez opasnosti da bude etiketiran.

Medijska je promidžba učinila medvjeđu uslugu budućoj javnoj raspravi definirajući je kao savjetovanje o Cjelovitoj kurikulnoj reformi umjesto o radnim materijalima pojedinih kurikulnih isprava. Trenutačno je poimanje potpuno pogrješno, jer će sva očitovanja u tom slučaju biti opterećena poopćavanjima bez da se dođe do merituma. Rasprava se mora voditi o svakom pojedinom dokumentu i njegovu sadržaju osobito s aspekta inovacije, koja bi time ušla u naš školski sustav. Kao primjer može se navesti novina u nazivlju koja se predlaže u Okviru nacionalnoga kurikula. Tamo se nalazi pojam ‘dovisokoškolski’ odgoj i obrazovanje što upućuje da taj stadij uopće nema vrijednost u sebi nego se određuje nečim izvanjskim. Ako se baš ide u tom smjeru, opravdanije bi bilo dosadašnje primarno i sekundarno obrazovanje nazvati Temeljnim odgojem i obrazovanjem s osnovnoškolskom i srednjoškolskom razinom ili razdobljem.

Već i predviđena duljina trajanja od samo tri tjedna, suprotno zakonom određenom pravilu od (najmanje) 30 dana, dovodi u pitanje kakvoću i učinkovitost rasprave. Pogotovo ima li se na umu da je predmet rasprave vrlo opsežno gradivo od čak 52 isprave, od čega neke (Hrvatski, Matematika) imaju više od 300 stranica. Takvo kraćenje je neprihvatljivo, te je produljenje nužno. Dapače, čini se da bi dvodjelna rasprava bila daleko bolje rješenje. U prvom bi se dijelu mogli raspraviti hijerahijski viši i opsegom širi dokumenti. Potom se u drugoj raspravi posvetiti predmetnim kurikulima, jer bi se samo tako potvrdile autentičnim riječi autora Cjelovite kurikulne reforme da ona „ne će biti ‘kozmetičke prirode’, nego početak smislene, sustavne i korjenite promjene hrvatskog obrazovanja“ (Postavke kurikula). Zar stručna i zainteresirana javnost o ‘korjenitim promjenama hrvatskoga obrazovanja’ može odgovarajuće raspraviti rašlanjujući više tisuća stranica u samo tri tjedna? Sigurno je da ne može kao što je javnosti nejasno kako se moglo sve isprave pisati istodobno ne poštujući njihovu supsidijarnost. Nameće se pitanje i kako je Okvir nacionalnoga kurikula (ONK) sve bitne odrednice predtercijarnoga odgoja i obrazovanja uspio sažeti u 22 stranice? Pogotovo ako se zna da Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije potrebu ONK obrazlaže nedostatnom razrađenošću ranoga i predškolskoga, te različitih vrsta srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja u Nacionalnom okvirnom kurikulu. A NOK obuhvaća gotovo 300 stranica što znači da je 13 puta veći od svoga budućega pandana. Ili će NOK ostati i dalje mjerodavnom ispravom? Uz ovako siromašan i nedefiniran ONK to bi bilo najbolje.


Članak je objavljen u Školskim novinama broj 10, 15. ožujka 2016.

Antun Budimir

Antun Budimir

Teolog i kolumnist
Antun Budimir

Latest posts by Antun Budimir (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Do Informatike kao obvezatnoga predmeta preko igno... Osvrt na prijedlog kurikula Informatike Osvrćem se na Nacrt prijedloga odluke o donošenju kurikula za nastavni predmet Informatike za osnovne ško...
Zašto se pisci novoga uputnika hrvatskoga jezika s... Godina 1620. ni po čemu nije bitna. I svojim učenicima obično branim da besmisleno pamte godine. No, prof. Milovan Tatarin uz ovaj podatak bil...
Školstvo treba poboljšanja, a ne šminku Bivša Milanovićeva/Budakova/Mornarova Ekspertna radna skupina nije marila objektivno raščlaniti stanje hrvatskoga školstva. Važne temeljne čin...
Katolički liječnici o nacrtu međupredmetne teme Zd... Očitovanje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva o Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje od 18. srpnja 2016. – prilog j...
Kamo plovi brod vjeronaučnoga kurikula Već sam pisala o svom šoku i čuđenju nad kurikulom vjeronauka kakav je predložen u sklopu reforme hrvatskoga školstva, jer se u njemu ni jedno...