Skip to content

Javna rasprava o kurikulnim prijedlozima, a ne o reformi

Jokić, Karamarko, Šustar


Sudjelovanje u javnoj raspravi o prijedlozima kurikulnih dokumenata aktualne reforme školstva traži građansku hrabrost zbog  dosadašnjega agresivnoga medijskoga prezentiranja tzv. Cjelovite kurikulne reforme kojim je promaknuta u neupitnu vrijednost, pa joj se smije samo dodvornički povlađivati. Vrhunac takve neprihvatljive predodređujuće promidžbe postavio je ministar obrazovanja, znanosti i športa Predrag Šustar izjavom da bi njezino odbijanje bilo politikantstvo. Time su potencijalni sudionici rasprave s kritičkim stavom apriorno diskriminirani i označeni kao destruktivni čimbenik, a sam smisao javnoga savjetovanja doveden u pitanje. Na takvu je anomaliju ukazala Snježana Majdandžić-Gladić u članku A gdje je ta rasprava o Cjelovitoj kurikulnoj reformi? na portalu Vjera i djela, kako bi se osigurali pošteni uvjeti za njezino održavanje. Tek kad se u našoj javnosti stvori raspoloženje i stav kakav predlaže Majdandžić-Gladić moguća je javna rasprava bez predrasuda i unaprijed pripremljenih diskvalificirajućih pretinaca. Minimum za  uspješan dijalog jest opće ozračje da je svaki sudionik rasprave dobronamjeran i da se njegov prinos poštuje i razmotri. Tek tada zauzimanje svakoga sudionika ima smisla, bez opasnosti da bude etiketiran.

Medijska je promidžba učinila medvjeđu uslugu budućoj javnoj raspravi definirajući je kao savjetovanje o Cjelovitoj kurikulnoj reformi umjesto o radnim materijalima pojedinih kurikulnih isprava. Trenutačno je poimanje potpuno pogrješno, jer će sva očitovanja u tom slučaju biti opterećena poopćavanjima bez da se dođe do merituma. Rasprava se mora voditi o svakom pojedinom dokumentu i njegovu sadržaju osobito s aspekta inovacije, koja bi time ušla u naš školski sustav. Kao primjer može se navesti novina u nazivlju koja se predlaže u Okviru nacionalnoga kurikula. Tamo se nalazi pojam ‘dovisokoškolski’ odgoj i obrazovanje što upućuje da taj stadij uopće nema vrijednost u sebi nego se određuje nečim izvanjskim. Ako se baš ide u tom smjeru, opravdanije bi bilo dosadašnje primarno i sekundarno obrazovanje nazvati Temeljnim odgojem i obrazovanjem s osnovnoškolskom i srednjoškolskom razinom ili razdobljem.

Već i predviđena duljina trajanja od samo tri tjedna, suprotno zakonom određenom pravilu od (najmanje) 30 dana, dovodi u pitanje kakvoću i učinkovitost rasprave. Pogotovo ima li se na umu da je predmet rasprave vrlo opsežno gradivo od čak 52 isprave, od čega neke (Hrvatski, Matematika) imaju više od 300 stranica. Takvo kraćenje je neprihvatljivo, te je produljenje nužno. Dapače, čini se da bi dvodjelna rasprava bila daleko bolje rješenje. U prvom bi se dijelu mogli raspraviti hijerahijski viši i opsegom širi dokumenti. Potom se u drugoj raspravi posvetiti predmetnim kurikulima, jer bi se samo tako potvrdile autentičnim riječi autora Cjelovite kurikulne reforme da ona „ne će biti ‘kozmetičke prirode’, nego početak smislene, sustavne i korjenite promjene hrvatskog obrazovanja“ (Postavke kurikula). Zar stručna i zainteresirana javnost o ‘korjenitim promjenama hrvatskoga obrazovanja’ može odgovarajuće raspraviti rašlanjujući više tisuća stranica u samo tri tjedna? Sigurno je da ne može kao što je javnosti nejasno kako se moglo sve isprave pisati istodobno ne poštujući njihovu supsidijarnost. Nameće se pitanje i kako je Okvir nacionalnoga kurikula (ONK) sve bitne odrednice predtercijarnoga odgoja i obrazovanja uspio sažeti u 22 stranice? Pogotovo ako se zna da Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije potrebu ONK obrazlaže nedostatnom razrađenošću ranoga i predškolskoga, te različitih vrsta srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja u Nacionalnom okvirnom kurikulu. A NOK obuhvaća gotovo 300 stranica što znači da je 13 puta veći od svoga budućega pandana. Ili će NOK ostati i dalje mjerodavnom ispravom? Uz ovako siromašan i nedefiniran ONK to bi bilo najbolje.


Članak je objavljen u Školskim novinama broj 10, 15. ožujka 2016.

Antun Budimir

Antun Budimir

Teolog i kolumnist
Antun Budimir

Latest posts by Antun Budimir (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Vjeronauk u raljama metamorfoze I  u naše se dane potvrđuje, od antike poznata gnoma, da samo mijena stalna jest. I da joj ništa izmaknuti ne može. Pa čak ni prijedlog kurikula Katol...
Jokićeva pila naopako Ucjena ministra i tobožnja ponuda ostavke Borisa Jokića zbog navodnoga političkog pritiska ogledni je primjer izvrtanja stvarnosti okretanjem ...
Kurikulna reforma – nagazna mina za vjeronau... Da s ovakvim predloženim dokumentima kurikulna reforma školstvu ne će donijeti ništa dobroga postalo je vidljivo već iz dosadašnje rasprave. P...
Njemački poučak školskom vjeronauku Prepoznaje li Katolički vjeronauk svoju važnost? Ishlapjelo stanje vjere njemačkih katolika i optuživanje školskoga vjeronauka za takvo stanj...
Opasna multiperspektivnost povijesti u kurikulnoj ... Postaje li subjektivno tumačenje povijesti dio obrazovnoga sustava? Nakon što su objavljeni radni materijali kurikulne reforme medije su pr...