Skip to content

Jokićeva pila naopako

1


Ucjena ministra i tobožnja ponuda ostavke Borisa Jokića zbog navodnoga političkog pritiska ogledni je primjer izvrtanja stvarnosti okretanjem pile naopako. Ne brani Jokić sebe i skupinu svojih ljudi od politikantstva, nego svoju nekompetentnost i nedoraslost svoje družine od stručne prosudbe. Da bi izbjegli više nego opravdane kritike stručne javnosti Jokić s ekipom ovakvim postupcima upravo uvodi politikantstvo, a onemogućava stručnost. Dakle, upravo suprotno od onoga što tvrdi. Konačni cilj svega je onemogućavanje implementacije pristiglih prijedloga u stručnoj raspravi i formiranja reprezentativne Stručne radne skupine, koja bi odražavala cjelovito društvo i zastupala sve struke. Nevjerojatna je Jokićeva isključivost i mesijanska egocentričnost potvrđena u svakom njegovom javnom nastupu na svaku, pa i benignu, kritiku. Tako je na najavu ministra Šustara o mogućoj jednogodišnjoj odgodi pokusne primjene kurikulne reforme reagirao prijetnjom kako će on u tom slučaju od svega dići ruke. Da ne će pokazao je pozerskim traženjem razrješenja s mjesta voditelja Ekspertne radne skupine znajući da ministar Šustar takvo što ne će napraviti. Zato cjelokupna ljevičarska medijska halabuka oko Jokića i prikazivanje njegovoga lika kao samoprijegornoga mučenika nije vrijedna niti slova napisa niti sekunde vremena. Sve to služi samo obrani Jokića i njegovoga projekta. Zec se uopće ne nalazi u tom grmu!

Analizirati dalje ponuđene kurikulne dokumente i predlagati poboljšice besmisleno je baš zbog reakcija Borisa Jokića kojima je pokazao da nije spreman prihvatiti ništa drugo doli pohvala. Njegovo anatemiziranje čak i onih koji ukazuju na očigledne propuste, pogreške i nestručnost dosadašnje kurikulne reforme i predloženih kurikulnih dokumenata snažno upućuje na nužnost njegove smjene. Ta činjenica garnirana njegovom fiktivnom ostavkom na brisani prostor ne stavlja samo ministra Šustara, nego i cjelokupnu hrvatsku vlast. Čak štoviše i društvo. S jedne su strane izuzetno loši i neprihvatljivi kurikulni dokumenti, a s druge iznimno snažan medijski pritisak da ih se takve prihvati i uvede u škole. U dobronamjernom i zdravom medijskom prostoru uopće ne bi postojala dvojba što učini i kako postupiti, ali budući se hrvatska javnost kontinuirano kontaminira i navodi na pogubne puteve odluka o Jokiću dosegla je mitske razmjere izbora „biti ili ne biti“. Mediji su ponovno uspjeli sputati Hrvatsku i javnosti zaustaviti dah. A u zbilji se radi o dvojbi gdje dvojbe nema, nego jednim potezom eliminirati dvije muhe.

Ministar Šustar objektivno ima laganu zadaću prihvatiti Jokićevu ostavku i otvoriti vrata kvalitetnijem radu na preobrazbi školstva. Takvim bi potezom, što također nije beznačajno, javnost poštedio inscenirane drame „Kurikulum“, jer će njezin nastavak inače završiti tragedijom. Na žalost, ministar Šustar je najavio da će Jokića ostaviti u sedlu unatoč svim prigovorima stručne javnosti. Ako doista Jokić ostane na mjestu voditelja Ekspertne radne skupine, tada se postavlja pitanje je li Predrag Šustar postavljen za Ministra obrazovanja upravo zato da pod svaku cijenu štiti reformu školstva započetu i zacrtanu po idejama SDP-ovaca. Odnosno, ljevičarske ideologije. Očito je da ‘nevidljiva hobotnica’ drma hrvatskom državom i društvom od samostalnosti Republike Hrvatske, pa su valjda i slijepi pored zdravih očiju progledali, ako se nisu dali poučiti od drugih kao što je Ivan Miklenić.

Što je priječilo ‘nevidljivu hobotnicu’ da prije dvije godine Šustara premjesti iz Laburista u HDZ kako bi i u slučaju, a što se i dogodilo, HDZ-ovog preuzimanja vlasti osigurali poziciju ministra obrazovanja i time provedbu pripremljene reforme školstva s dalekosežnim posljedicama za narod i društvo? Čak je i predsjednica Saborskoga odbora za obrazovanje Gordana Rusak snažna karika tzv. Cjelovite kurikulne reforme po svom ekstremnom ljevičarskom usmjerenju. Jednom riječju to znači da u školstvu uopće nije došlo do smjene vlasti. Jer da jest Borisu Jokiću i njegovoj skupini ne bi ni bio produljen mandat.

Ako ministar Šustar ne prihvati Jokićevu ostavku daje mu novi zamah i vjetar u leđa što je veoma teško argumentirano braniti. No, ukoliko ministar Šustar uz neprihvaćanje Jokićeve ostavke također ne prolongira eksperimentalnu primjenu kurikulne nastave u školama onda je to nemoguće argumentirano obraniti. U tom bi slučaju Šustar morao podnijeti neopozivu ostavku. Ili Hrvatska mora na izbore. Već je očito da aktualna hrvatska vlast doživljava opstrukciju i sabotažu iz vlastitih redova. I da je ta vlast samo formalna. Nikakve ostavke ni smjene to ne će promijeniti.

Antun Budimir

Antun Budimir

Teolog i kolumnist
Antun Budimir

Latest posts by Antun Budimir (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Ohrabrujuće riječi ministra Šustara Vrjednovanje učeničkih postignuća je teži dio učiteljskoga rada Napokon se protekloga tjedna uspjelo saznati vrijeme stručne rasprave i jav...
Promašaji i zablude kurikularne reforme Novi ministar obrazovanja Predrag Šustar zatečen je količinom ljevičarskoga ideološkoga nasilja u hrvatskom školstvu. Hoće li imati snage ukloniti...
Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi 1. Nova didaktička teorija obrogira pedagogiju Bavljenje odgojem (grčki παιδεία ) od samih je početaka ropski posao. Civilizacijski i s...
Prognani odgoj U raspravi se prikazuje važnost odgoja i problem njegova zanemarivanja u postojećoj odgojno-obrazovnoj politici, odgojnim znanostima i školstvu. Izlaž...
Prosudba prijedloga umjetničkoga obrazovanja Donju sam studiju 31. kolovoza 2016. dostavio ministru Predragu Šustaru. Raščlamba Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja u mnogoče...