Skip to content

Još jednom o vjernicima katolicima koji tvrde da su se obratili

Dana 23. siječnja na našu je adresu stigao osvrt gospođe Marine Kruljac, autorice knjige I ja Tebe volim, a koji je nastao kao poruka autorici ovdje objavljenoga teksta pod nazivom Kad vjernik katolik tvrdi da se obratio…, odnosno riječ je o razmišljanju koje je inspirirano onime što je ondje navedeno. Prema želji gospođe Kruljac, to njezino pismo ovdje i javno objavljujemo.  



Danas su „vjernici“ skloni tvrditi (lagati) o mnogim stvarima, i mislim kako to danas više nikome i nije neka novost iako je tragedija. Novost je ovo o čemu ste Vi pisali u ovom svom članku jer pogodili ste bit problema.

Kad vjernik katolik tvrdi da se obratio, onda to uvijek ne mora biti istina. Neki vjernici tvrde da su se obratili samo zato jer misle ili su uvjereni da su obraćeni, a ne zato što oni to doista jesu. Vjerovati u to kako smo obraćeni i doista biti obraćeni dva su različita pojma. Isto tako, postoje vjernici koji tvrde da su se obratili, a da pritom svjesno lažu. I na koncu, postoje vjernici koji su se doista obratili,  koji to svojom vjerom svjedoče, ali rijetko o tome govore i istupaju  u javnosti.

Možda bi bilo dobro na samom početku reći što je to obraćenje?

Obraćenje je prijevod grčke riječi metanoia, a to doslovno znači promjena misli, misliti drugačije, odnosno promijeniti mišljenje jer sam došla do neke nove spoznaje. Obratiti se značilo bi okrenuti se i promijeniti smjer kretanja, tražeći drugačiji, bolji, novi život. (Preuzeto s internetskih stranica.)

Pod pojmom obraćenja mogu se podrazumijevati različite stvari zato jer ga ljudi definiraju i doživljavaju na različite načine pa tako imate obraćenike skinute s droge, alkohola i drugih poroka kojima su robovali i okrenuli se Bogu, i obraćenike koji su se radikalno opredijelili za Boga promijenivši čitav svoj život, djelovanje, mišljenje, osjećaje… To su ljudi koji su u potpunosti, svim srcem i dušom okrenuti Bogu.

Prije nekoliko mjeseci iz tiska je izašla moja prva duhovna knjiga, moj duhovni dnevnik „I ja Tebe volim“ koji je nastao kao posljedica iskustva susreta, kontakta i intimnog odnosa sa živim Bogom. Prvenstveni cilj koji sam željela postići tom knjigom bio je da posvjedočim živoga Boga u svom životu i da pokušam opisati i objasniti što se sve događa s čovjekom kada ga dodirne Božja ruka, iako će to za mene uvijek ostati jedan velik misterij. Jako je puno naslova-tema o kojima sam u knjizi pisala pa se tako našao i tekst „Obraćenje“ kojeg Vam u cijelosti šaljem.


Obraćenje


“Obraćenje nije nešto što se događa u trenutku i pretvara u neko moje trajno stanje, primjerice: Bog me dodirnuo i sada sam obraćena. Ne to! Obraćenje zasigurno nastaje od nekog određenog trenutka, ali je ono vremenski proces, kroz koji ponovno prolazim i u kojem sazrijevam. U tom procesu sazrijevanja spoznajem, kako sebe i Boga, tako i svijet oko sebe. Sve to događa mi se na jedan potpuno drugačiji, do tada neviđen, nov način, kao da sam tek rođena.

Ono što je dalje važno reći je da nema obraćenja bez izvanredne Božje pomoći – milosti. Božja ruka spustila se na mene i dotaknula me, ne po mojim zaslugama, ne zato što sam bila dobra, ili zato što Boga volim, nego zato što je Bog dobar i zato što On voli mene. Rekla bih da je za Božji dodir potreban tek trenutak, a za obraćenje potrebno je vrijeme (godine), u kojem ću živjeti od tog trenutka. Suština i bit obraćenja je u spoznaji i osjećaju da me Bog voli. Upravo ta spoznaja i osjećaj o Njegovoj beskrajnoj ljubavi te ljubav, kojom me stalno „puni“, prouzročila je u meni nezamislivo pozitivne promjene. Ta ljubav, iako me ponekad slama i baca na koljena, ona me motivira, prosvjetljuje, uči, mijenja, čini od mene neku drugačiju, novu osobu, osobu spoznaje, istine, ljubavi, vječnosti… Ta Božja ljubav toliko je velika i snažna da mi više puta predstavlja problem. Čini mi se da ludim od nje, jer ne znam kuda bih i kamo s njom, muči me, proganja, jer želi izaći van, a ja je više puta nisam u stanju kontrolirati i usmjeravati prema nekom određenom cilju. Bog me puno brže „puni“ ljubavlju, nego li sam se ja u stanju njome „prazniti“. Shvatila sam kako nije ljubav problem samo ako je nemamo, nego i onda kada je imamo.“

Ovako nekako sam ja doživjela svoje „obraćenje“ iako nigdje u knjizi više ne spominjem tu riječ niti sebe stavljam u taj kontekst. Mislim da bi čitatelj trebao biti taj koji će moći znati, osjetiti, vidjeti i prosuditi o čemu se u knjizi zapravo radi ili ne radi.

Problem svih naših problema upravo je u tome što velika većina nas vjernika kako u ovom slučaju oko obraćenja, tako i u mnogim drugim slučajevima oko Boga, Gospe…, nismo u stanju prepoznati istinu od laži pa nam se zbog toga može podvaliti sve i svašta.

Da bismo znali prepoznati laž, trebamo znati istinu. Ljudi ne znaju istinu iz mnogih razloga, a neki od njih su zasigurno ti što nam se laž kontinuirano podmeće pod istinu, zbog nedovoljne zainteresiranosti za Boga i našu vjeru, tj. zbog neznanja, zbog nedovoljne duhovne osviještenosti…

Kada govorimo o obraćenju, onda je to zasigurno nešto što se čovjeku može dogoditi u nekoj banalnoj, svakodnevnoj situaciji, kada to najmanje očekujete ili bolje reći kada to uopće ne očekuje. Razne okolnosti, banalnosti svakodnevice, atmosfera na nekom određenom mjestu, mogu ali i ne moraju pridonijeti nečijem obraćenju. Viđenje pojedinih svetaca uopće ne mora za posljedicu imati obraćenje, ali i može. Razlog obraćenja uvijek je samo jedan, a on se očituje u bezuvjetnoj Božjoj ljubavi i milosti. Nema obraćenja bez Božjeg zahvata. Jedino je Bog taj koji uistinu može promijeniti naše srce. Takav trenutak ne događa se a da ne uzdrma srce i dušu čovjeka i ne preobrazi ga u potpunosti.

Znači, obraćenje uopće niti u kojem slučaju ne ovisi o nama, niti o bilo kome ili čemu oko nas, nego isključivo ovisi o Bogu i o Njegovoj milosti. Obraćenje se može dogoditi svakom čovjeku bilo da je on vjernik, formalni vjernik, nevjernik…, može se dogoditi bilo kome, a o tome uvijek i jedino odlučuje samo Bog i nitko više.

Mislim da je potrebno reći jednu veliku istinu, a ta istina je da niti jedno istinito, stvarno vjersko iskustvo nikako i nikada u čovjeku ne može prouzročiti niti jednu trunku ičega što nije pozitivno i dobro. Isto tako, kada se svjedoči o takvom jednom vjerskom iskustvu, od strane onoga tko ga je doživio, onda se ne iznose nikakvi stavovi, nego se govori živa Istina, a ona za pravog vjernika nikada neće niti može biti nepoželjna i štetna.

Onaj tko ima potrebu progovoriti o svom vjerskom iskustvu on to svakako treba i učiniti, na neki svojstven način. Iako sam se osobno uvjerila da većina ljudi o tome uopće ne govori. Isus je rekao: “Ne bacaj biserje svoje pred svinje…“

„Vjerska iskustva“ koja su popraćena masovnim skupovima, mitinzima, kojekakvim spektaklima, nemaju nikakve veze s obraćenjem i istinom. Zašto? Naprosto zato što to nisu odlike jednog obraćenika.

Niti jedan istinski obraćenik neće reći da je u potpunosti zadovoljan svojom duhovnošću, jer težnja srca i duha za duhovnošću je neutaživa. Boga nikada dosta. Isto tako neće drugome moralizirati niti će sebe pred drugima isticati, uzdizati i davati za primjer. Sve to neće činiti samo iz jednog razloga, a taj razlog je njegova poniznost i malenost. Poniznost i malenost, glavne su osobine koje krase istinskog obraćenika. Za obraćenika jedino što je veliko i uzdignuto je Bog. Nadalje, obraćenik nikada o nikome i ničemu, a kamoli o svom životu prije obraćenja, neće govoriti s omalovažavanjem i prezirom, jer je svjestan da toga života nije bilo, kakav god on bio da bio, zasigurno ne bi bilo niti ovog sada. Ono što će obraćenik zasigurno činiti je to da će svjedočiti Boga u svom životu više negoli sam svoj život. Pokušat će objasniti svima, najčešće s puno žara i patetike, što se dogodi s čovjekom kada ga dodirne Božja ruka. Obraćenici su veliki ljubitelji Boga i ljudi, koji imaju neopisivu potrebu veličati i svjedočiti Boga, kroz Njegovu bezuvjetnu i neizmjernu ljubav i milost u svojim životima.

Ako sve to nije prepoznatljivo kod jednog obraćenika onda on nije nikakav obraćenik nego loš glumac. To je lažni vjernik i svjedok s kojim se istinski vjernik nikada neće moći poistovjetiti. Lažni vjernici i svjedoci ne žive za Boga nego od Boga. Njima Bog služi jedino kao resurs kojeg žele iskoristiti za neke svoje potrebe i profite. Kada se argumentima  suprotstavljate takvima, onda su oni u stanju iskopati vam oči, jer kao tobože brane Boga, ali to je samo privid. Fućka se njima za Boga. Oni tada brane sebe, svoj interes i neku svoju teologiju mentaliteta.

Zahvaljujem Vam na strpljenju, svako dobro i lijep pozdrav!


Marina Kruljac

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Kad vjernik katolik tvrdi da se obratio… U novije se vrijeme sve češće mogu susresti ljudi koji tvrde da su se obratili. Ne bi to po sebi bilo ništa neobično, nego naprotiv itekako hv...
Con quale autorità l’arcivescovo Hoser proclama Me... di Snježana Majdandžić-Gladić, il 28 dicembre 2017, originale in croato, traduzione in inglese Nella luce dell’Avvento e della stagione n...
By what authority is Archbishop Hoser proclaiming ... By Snježana Majdandžić-Gladić, on 28 December 2017, translated from Croatian. In the light of the Advent and Christmas season of joy, pea...
Atanazije Mostarski Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije msgr. dr. Želimir Puljić ovako se osvrnuo na dvadeset i pet godina biskupske službe m...
Il fanatismo di Medjugorje e l’inviato papale arci... di Snježana Majdandžić-Gladić, il 28 agosto 2017, originale in croato, traduzione in inglese Il Vescovo di Varsavia-Praga, arcivescovo Henryk Hos...