Skip to content

Juda: od apostola do izdajnika


Po teškoćama i nedaćama, bolima, ranama i bolestima, većim i manjim stradanjima, odbacivanjima i nesporazumima, mukama koje nas prije ili poslije susreću, pogađaju i dovode do nemoći, lakše nam je motriti Kristovu patnju i njegovu nasilnu smrt na križu. Ne treba nas čuditi da će ljudima drama Velikog petka uvijek biti bliska, da će se s njome lakše moći poistovjetiti zbog vlastite boli, no njezina se vrijednost ne iscrpljuje u činjenici boli i nasilnom svršetku Isusova života na križu. Nismo pred Raspetim okupljeni zbog njegove patnje, već zbog ljubavi koja se nije odrekla čovjeka ni pred nasiljem ni u nasilju koje je čovjek nad njim proizveo. Stoga je jasno da drama Velikog petka ne stavlja u središte grozomornu bol i stradanje Isusa iz Nazareta, nego, upravo na tragu Ivanova izvještaja, u Raspetome vidi proslavu Boga i njegove ljubavi prema ljudima, a u križu znamenje ljubavi, lice Božje zagledanosti u ljude. Križ, dakle, svjedoči Isusovo cjeloživotno “da” Ocu i “da” čovjeku, ali ujedno pokazuje da je naš proizvod, izraz naše zle volje i obračuna s ljudima.

Usto, Veliki petak stavlja pred nas mnoge likove bez kojih se ne bi dogodila Isusova smrt na križu. Mnogi su bili uključeni u Isusovo odstranjivanje, pa i oni koji su se kao promatrači našli na njegovu putu. Ušli su u krug zbivanja kojima je označen Isusov odlazak u smrt. Možda olako prelazimo preko njih i zaboravljamo da nisu zaboravljeni. Povijest ih pamti u različitim oblicima, a sadašnjost se s njima susreće u ovim ili onim ljudima, kao i u okolnostima naše svakodnevice.


Juda – Isusov prijatelj


Juda je, znamo, jedan od ljudi koji su duboko upisani u Isusov svršetak. Nitko ne bi htio da ga se (pro)zove Judom, da ga se u povijesti pamti po izdaji i ulasku u mrak vlastitog besmisla. Iako nam Judini motivi nisu dokraja jasni, znamo dovoljno. Juda je ušao u krug dvanaestorice. Bio je izabran, ali mu time Isus nije oduzeo slobodu izbora, da se okrene protiv Učitelja, da postane izdajnik. Darovao mu je da budu s njim, da uz njega raste i dozrijeva, da se dade voditi Isusovim primjerom. Štoviše, Juda uzlazi u krug ljudi koje Isus nazva prijateljima. I Judi je, kao i ostalima, Isus darovao svoje bezuvjetno prijateljstvo. Stoga je i Juda ušao u krug dvanaestorice u kojem su se našli muškarci koji nisu bili birani po kriterijima uspješnosti i učinkovitosti. Izabrani su iz Božjeg pogleda na ljude koji je redovito drugačiji od našeg izbora ljudi.

Uz ostale apostole i Juda je za stolom u dvorani Posljednje večere. S njima je za stolom, ali se hrani drugačijim ciljevima. Zaslijepila su ga vlastita očekivanja. Uz Isusa je, ali ga ne slijedi. Pored Isusove blizine Juda se otvorio zlu. Njime oboružan Juda će zloupotrijebiti svoje znanje o mjestu na kojem je Isus često molio. Doći će na Maslinsku goru, ali će poljupcem označiti izdaju koja je došla preko maske poljupca i ostavila neizbrisiv trag. Pismo nam govori da je prije Judina dolaska Isus bio u molitvi. Bdije i vidi da njegovi spavaju. Apostoli su zaspali. San ih je svladao. Isus bdije. Jednako tako, ali iz drugačijih motiva, bdije i Juda. Predan je ostvarivanju svoga nauma. Prometnuo se u “apostola” izdaje. Jer je poznavao Isusa, znao je da će ga naći na Maslinskoj gori. Poruka je krajnje jasna: zlo se uvijek služi putovima koji su nastali iz povjerenja i često se maskira povjerenjem da bi se domoglo cilja. Gdje su odnosi najbliži, gdje se iz povjerenja steklo najviše, tu se rađaju najveća iskušenja. Zlo udara na mjestima koja izgledaju neosvojiva, bilo povjerenjem bilo blizinom Svetoga. Tako će Maslinska gora postati mjestom koje ukazuje na dva različita bdjenja: Isusovo i Judino. Isusovo bdjenje u molitvi prethodi njegovoj muci i pokazuje da se ostvarivanje istinskog čovjeka događa u molitvi koja otvara oči za one koji su utonuli u san i izručili se iskušenju. No, riječ je o molitvi koja čini čovjeka otvorenim Očevoj volji, a njegova se volja očitovala na putovima Isusa Krista.


Izdaja iz interesa


No, ima li nešto što je moglo pomoći Judi da postane izdajnik? Zlo kojem se Juda prepustio nije nestalo Judinim vješanjem. Isto zlo vreba na životnim stazama svakoga od nas, jer iskušenja nas vrebaju svakodnevno. Idu preko nastojanja da se izbriše pomisao na Boga, da se uništi Božje djelo u srcima ljudi, da se Boga izbriše iz srca i sjećanja ljudi, da ljudi više ne računaju na bolju budućnost, da se prepuste beznađu i da se ne otvaraju nadi i međusobnom povjerenju, da se bavimo ranama zadobivenim u prošlosti, a ne vidimo lijekove u sadašnjosti, da se gazi po drugima ili da se za sitne interese odričemo ljudi, prijateljstava i odgovornosti. Zlo koje je vrebalo na Judino srce i danas se pretače u različite izazove s kojima se susrećemo.

No, iz Judina života slijedi još dramatičnija pouka: kad-tad čovjek opterećen probuđenom savješću s teretom izdaje više ne može živjeti. Kad iskusi što je učinilo zlo izdaje u njegovu životu, da je blizinu zloupotrijebio i da drugi postaju unesrećeni, ranjeni, nemoćni ili zgaženi, mora od sebe odbaciti “srebrnike”. Juda nam je time provjera savjesti, jer se trebamo pitati o cilju kojim ćemo se voditi kad se u nama savjest probudi. Kad spoznam da sam na putu zla, da sam druge izručio zlu, gdje ću se zaputiti? Povijest, Pismo i iskustvo pokazuju da kad čovjek spozna u što je pretvorio svoj život, onda slijede tri moguća scenarija: dublje potonuće u zlo, očaj ili pokajanje. Juda se iz očaja prepustio mraku noći i okončao život vješanjem. Izišao je iz povijest u mrak prekida vlastitog života. Nije se rodio za prijateljstvo koje mu je Isus podario i s kojim ga je dočekao u trenutku njegove izdaje. Izdao je sebe i smisao svoga života. Time je jasno da je njegov život, ma koliko je bio blizu Isusu, ostao za sva vremena život propasti. Ni u izdaji za Isusa Juda nije prestao biti prijatelj. Drama je to koja izmiče našim kriterijima življenja i uvijek iznova svjedoči da je Bog nedvojbeno veći i drugačiji od našega srca. Stablo na koje se Juda objesio jedna je od točaka Velikog petka koje me bude da ne prokockam smisao življenja.

Don Ivica Huljev

Don Ivica Huljev

Župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net
Don Ivica Huljev

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zvona, viagra i bogovi – ususret Sinodi o ml... Sekularizacija je u svom povijesnom rastu najprije ispraznila crkve na Zapadu, a potom se prometnula u pustošenje jasnih i jakih ideja o napre...
Zvona, viagra i bogovi – ususret Sinodi o ml... Dok studeni polako odmiče, a ljeto se u našim turističkim mjestima doima kao daleka prošlost, bliži se već poznata i udomaćena profanacija i k...
Duša i turizam – koga se to još tiče? Među dojmljivije slike kojima se želi približiti razumijevanje Crkve u suvremenom svijetu ubraja se slika svjetionika i slika baklje. Na tom t...
Na mladima svijet… “Točno onako kako je vodeća partija prema svojim podanicima zadržavala informacije ili ih posluživala iskrivljenom propagandom, oni su to uzvr...
Svjedočimo li “pomoru” teologa? Ovog je tjedna smrt dvojice naših uglednih redovnika govorila više od običnog svršetka ljudskog života. Umro je dominikanac Marijan Jurčev...