Skip to content

Katolički liječnici o nacrtu međupredmetne teme Zdravlje

Očitovanje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva
o Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje
od 18. srpnja 2016. – prilog javnoj raspravi


plavooka-djevojcica


1. Polazne osnove iz kojih trebaju proizaći sadržaj i ciljevi međupredmetne teme Zdravlje nisu definirane. Nema analize polaznoga stanja niti pokazatelja javnozdravstvenih problema. Predlagatelji trebaju nabrojiti ključne nepovoljne pokazatelje dječjih javnozdravstvenih problema, kao što su pretilost, pušenje, alkoholizam, droge, druge ovisnosti, promiskuitet, spolno prenosive bolesti, adolescentna izvanbračna trudnoća, nesretni slučajevi, udio djece koja žive u siromaštvu, poremećaji ponašanja i drugi psihijatrijski problemi djece i mladeži, itd., i u zagradi iza svake navesti službeni podatak o prevalenciji.

Umjesto toga, predlagatelji polaze od apstraktne definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije koju preinačuju tako da samovoljno odjeljuju tjelesno blagostanje („zdravlje“) s jedne strane i duševno i društveno s druge, te uvode neke pojmove koji u definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ne postoje (mentalno i emocionalno blagostanje, osiguranje i poboljšanje kvalitete života). Na takvoj polaznoj osnovi moguće je da predlagatelji napišu bilo što, što se njima čini relevantnim, bez ikakva transparentna mjerila. Postavlja se pitanje, zašto je, od cijeloga pojma zdravlja, bitno poštivanje prometnih znakova, razlikovanje tjelesnih osobina dječaka i djevojčica, organiziranje dnevnoga vremena, razvijanje empatije, prepoznavanje nasilja u stvarnom i virtualnom svijetu, igra, komunikacija, nenasilno rješavanje problema, pravo na izbor, podržavanje razlika, samopoštovanje, asertivnost, pravo na vlastito mišljenje, vršnjački pritisak, partnerski odnosi, uključivanje u društvene i humanitarne odnose, briga o reproduktivnom zdravlju, odgovorno spolno ponašanje, itd.).

Pojam zdravlja Svjetska zdravstvena organizacija odredila je kao: „stanje potpunoga tjelesnoga, duševnoga i društvenoga blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti“. Ako se rabi ta definicija, treba je dati točno i cjelovito i pri planiranju poučavanja, učidbenih postignuća i vrjednovanju precizno se osloniti na sva tri njezina dijela.

2. Zdravlje se, potpuno pogrješno, tretira kao „temeljno ljudsko pravo“. Zdravlje nije nikakavo temeljno ljudsko pravo – jer, da jest, postavlja se pitanje zbog čega i oni koji su zdravi, ipak nisu uvijek zdravi, a da se ne spominju hendikepirani, koji su to na razne načine i iz raznih razloga. Već sama činjenica, da se zdravlje tretira kao temeljno ljudsko pravo, i da se time isključuju i ponižavaju oni, koji zdravlja nemaju, a nikakvom svojom krivnjom ili propustom, čini cijeli tekst konceptualno rasističkim i apsolutno neprihvatljivim.

Zdravlje je, kako kaže definicija Svjetske zdravstvene organizacije, stanje, a ne temeljno ljudsko pravo, i to ne treba miješati s pravom na zdravstvenu zaštitu, koje može biti pravo, ali ne i obveza. Neobično jest koliko predlagatelji forsiraju da djeca obvezatno usvoje nekakva „odgovorna ponašanja, prave izbore, pravilne navike, itd.“, a da pri tom izbjegavaju reći koji je sadržaj tih ispravnih postupanja, nego prepuštaju da se čitatelji tome sami domišljaju, a, naravno, svaki čitatelj to čini u svojem vrjednosnom sustavu, i da se na taj način identificiraju s dokumentom, kojega će, kada dođe vrijeme za konkretno tumačenje ovih općenitosti, službeno, na kraju, tumačiti – tko?

Da je predlagatelj definirao ciljeve i sadržaj međupredmetne teme „Zdravlje“ tako da su ciljevi razvidni i konkretni, onda bismo se vrlo brzo mogli složiti oko toga da, npr., želimo da tjelesni rast i razvoj djece bude u okviru nekih optimalnih „body mass index“-a, da se ograniči pristup bilo kakvim izvorima intoksikacija, da se omogući istinita i sveobuhvatna obaviještenost o pitanjima spolnoga, reproduktivnoga i cjelovitoga psihofizičkoga dozrijevanja, da se ograniči utjecaj onoga što predlagatelji zovu „ekranom“, da djeca imaju poticaj i mogućnost za diversifikaciju svojih aktivnosti – osobito tjelesnih aktivnosti, itd.

Nepreciznost Prijedloga očituje se i uporabom riječi „ekran“, bez dodatnoga objašnjenja njegova sadržaja. „Ekran“ se treba shvatiti kao pars pro toto za sve elektroničke komunikacijske i informacijske uređaje i mreže koje su preko njih ispletene. Nije problem u „ekranu“, nego u onom što preko toga ekrana teče i djeluje na dijete, uz njegovu više ili manje svjesnu suradnju. Na taj način „ekran“ postaje istinskim odgajateljem djeteta, jer, dijete u tome voljno i zainteresirano sudjeluje, a da nije kadro ocijeniti štetu koju si pri tom može nanijeti.

3. Nigdje se ne spominje uloga obitelji. Riječ obitelji upotrebljava se isključivo u sintagmi „planiranje obitelji“. Tako ispada da je u odgoju djece obitelj isključivo buduće sredstvo toga djeteta, a ne jezgra u kojoj je dijete poniklo i jezgra koju će to dijete ponoviti kada odraste. Djecu se tretira kao posve nezbrinutu u društvu u kojem se odozgo preporučuje ili diktira što je zdravo, prihvatljivo, ispravno, pravilno, korisno itd. Ovim se hrvatsko društvo pretvara u jedinstveni dom za nezbrinutu djecu kojima osnovnom svetinjom valja biti ono što im nalaže društvo, bez obzira na njihove intimnije pripadnosti obitelji, zavičaju, vjerskoj zajednici, prijateljima, udrugama i sl. Uza sve poštovanje djece nepotpunih i nefunkcionalnih obitelji, vrjednoti i vrijednosti obitelji u djetetovu zdravlju, kako zdravlje određuje Svjetska zdravstvena organizacija, treba dati mjesto u svakoj točki planiranja nastave.

4. Predlagateljima potpuno izmiče krupni i sve veći problem psihijatrijskih poremećaja u djece i mladeži. Ovo se može smatrati dijelom točke 1., ali ga je zbog veličine problema bolje izdvojiti. Oko 15–20 % hrvatske mladeži, a već i djece, pati od tzv. emocionalnih smetnji ponašanja, anksiozno-depresivnih, somatizacijskih i konverzivnih (disocijativnih) poremećaja. Potonji su, zbog njihove aktualnosti u odraslih, u javnosti poznatiji kao „PTSP“. Poučavanje i učenje o zdravlju to svakako treba pokriti, kako za djecu koja te tegobe imaju, tako i za onu koja ih nemaju, ali moraju za njih znati da bi se prema zahvaćenim vršnjacima primjereno postavila.

Nepoznat, ali stvarni postotak djece u kontaktu je s raznim vrstama sintetskih droga, u prvom redu kanabinoida i amfetamina u raznim kombinacijama s i bez alkohola. Po tome je Amerika, u kojoj je glavni problem još uvijek zloupotreba opijata, u „debelom zaostatku“ za Hrvatskom. Ovi problemi redovito počinju u 6. i najkasnije 7. razredu osnovne škole, pa je njihova obrada u prvom i drugom razredu srednjih škola, kako stoji u Prijedlogu, potpuno zakašnjela.

5. Kurikul je prema ovom Prijedlogu neizvršiv i neprovediv, jer, makar je rečeno da se očekivanja međupredmetne teme izvode iz „suvremenih znanosti: biologije, psihologije, sociologije, kineziologije, zdravstvene ekologije, fizike i medicine, … „ , na mjestima u tablici (zadnji stupac) gdje bi se trebalo vidjeti u okviru kojih predmeta i u kojem se ciklusu integriraju sadržaji („očekivanja“), vidljivo je da se radi o vještačkom i gotovo nasilnom uguravanju sadržaja teme „Zdravlje“ u predmete, koji se time mijenjaju u nešto drugo, ili se sadržaj međupredmetne teme u kontekstu u koji se integrira (nameće ili ugurava) mijenja u nešto što nužno odudara od proklamiranih ciljeva („očekivanja“). Papir sve podnosi, ali, mora se negdje povući crta: kakve veze, npr., ima pubertet s hrvatskim jezikom, pubertet s likovnom kulturom, ili, prehrana s hrvatskim jezikom, likovnom kulturom i matematikom … !? Primjeri se nižu cijelim zadnjim stupcem tablice Prijedloga. Neshvatljiva je bezidejnost predlagatelja da sadržaje ove međupredmetne teme implementiraju na logičan i konstruktivan način u postojeće predmete. Nakon sagledavanja cijeloga Prijedloga, postavlja se pitanje da li uopće za to mare, ili, ipak mare za neke druge ideje, koje više liče na ideologiju. Istodobno, vjeronauk kao predmet spominje se na samo tri od stotinjak mjesta na kojima se nabraja integriranje sadržaja teme „Zdravlje“ u postojeće predmete, unatoč ponavljanom isticanju ciljeva kao što su „odgovorna ponašanja, pravi izbori, pravilne navike … „ itd. Izgleda da, po mišljenju predlagatelja, u predmetu vjeronauk nema mjesta za odgovorno ponašanje, pravi izbor ili prave navike.

6. Prijedlog nema nikakve organske veze s jačanjem zdravlja djece, razvijanjem zdravih navika, razvijanjem racionalnoga pristupa u donošenju odluka, nego s ideološkim usmjeravanjem djece na platformi koja će predlagateljima kurikula i njihovim privrženicima omogućiti legitimistički i militantni nastup u času kada se, tijekom implementacije međupredmetne teme, budu postavila pitanja o sadržaju termina „odgovorna ponašanja, pravi izbori, pravilne navike, itd. …“, a o čemu predlagatelji u predloženom tekstu tako gromoglasno šute.

7. Predloženi kurikul međupredmetne teme „Zdravlje“ ne zadovoljava ciljeve koje predlagatelji navode i ne omogućuje međupredmetnu provedbu.

8. Donošenje ovoga, kao ni jednoga drugoga kurikula međupremetnih tema, nije predviđeno Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine. Međupredmetne teme treba napisati da obuhvate i popišu što sve o njezinu obuhvatu učenici moraju proći i svladati tijekom školovanja, pa da onda sastavljači kurikula konkretnih nastavnih predmeta preuzmu dijelove toga teksta u svoje razrade, pazeći pri tom da se ništa ne izostavi i da se ništa ne udvostručuje. Tako se dio onoga što treba učiti o zdravlju, treba rasporediti u hrvatski, prirodu, prirodu i društvo, biologiju, razrednu zajednicu, vjeronauk, etiku, tjelesnu i zdravstvenu kulturu… Samo tako će se osigurati da sadržaji međupredmetnih tema doista zažive u nastavi i znat će se tko je odgovoran za njihovu provedbu.

9. Zaključno, budući da je predloženi kurikul neprovediv (v. točku 5.), a s obzirom na nepostojanje konkretnih definiranih ciljeva u smislu unaprjeđenja zdravlja (v. točku 1.), krivih premisa o položaju zdravlja kao „temeljnoga ljudskoga prava“ (v. točku 2.), potpuno zabačene uloge obitelji (vidi točku 3.) i neshvatljiva sljepila za možda najkrupnije zdravstvene probleme hrvatske djece i mladeži u sadašnjem vremenu (v. točku 4.), ovaj tekst predstavlja obični ideološko-programatski manifest pisan prepoznatljivim rukopisom istočnoeuropskoga komunizma. Predlaže se da ga ovakva, u interesu svih sudionika odgojno-obrazovanoga sustava (djece, roditelja i učitelja), ministar ne donese, nego odbaci.

10. Izradbi novoga prijedloga međupredmetne teme Zdravlje treba prethoditi:

a) objava svih, a ne samo probranih, očitovanja u javnom savjetovanju o prijedlogu kurikula Zdravstvenoga odgoja (svibanj – srpanj 2013.) i njihova raščlamba,

b) sastavljanje i objava raščlambi o stručnom usavršavanju učitelja i o sustavnom praćenju i vrjednovanju provedbe kurikulā Zdravstvenoga odgoja donesenih rujna 2012., 31. siječnja 2013. i 1. svibnja 2013. i Nastavnoga plana i programa Zdravstvenoga odgoja 20. kolovoza 2013.

Zagreb, 9. studenoga 2016.


prof. dr. sc. Ana Planinc Peraica,

predsjednica Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zamke humanističke psihologije kao temelja Cjelovi... Prema Cjelovitoj kurikulnoj reformi učitelj se svodi na slugu Njegovu Veličanstvu „Ja“ pojedinoga učenika. Neprijeporno je da učitelj treba biti u slu...
Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi 1. Nova didaktička teorija obrogira pedagogiju Bavljenje odgojem (grčki παιδεία ) od samih je početaka ropski posao. Civilizacijski i s...
Prognani odgoj U raspravi se prikazuje važnost odgoja i problem njegova zanemarivanja u postojećoj odgojno-obrazovnoj politici, odgojnim znanostima i školstvu. Izlaž...
Prosudba prijedloga umjetničkoga obrazovanja Donju sam studiju 31. kolovoza 2016. dostavio ministru Predragu Šustaru. Raščlamba Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja u mnogoče...
Pregled isprava i rasprava o Cjelovitoj uputničnoj... Na izvoru. Snimio Igor Brautović. Cjelovita kurikulna reforma, skraćeno CKR, pojam je koji je prvi put objavljen u Radnom materijalu strategi...