Skip to content

Koncilske smjernice o djelovanju vjernika laika – od teorije do prakse

3


O Drugom vatikanskom saboru (1962.-1965.) je pisano u različitim knjigama, člancima i časopisima. Ove godine se navršava pedeseta obljetnica od službenog završetka Koncila. Upravo radi te činjenice činilo se prikladno napisati kratak osvrt na pojedine smjernice Koncila i njegove plodove u životu Crkve, posebno u odnosu na vjernike laike.

Poznate su mnoge činjenice samog događaja. 16 dokumenata koji su doneseni kao pisani zaključak su neiscrpno vrelo za budućnost Crkve i njezino pastoralno djelovanje. Ono što kao pojedinci možemo sagledati je odjek Koncila u svakodnevnom vjerničkom životu. Po svojoj naravi koncili u povijesti Crkve su bili usmjeren reformama, redovito se radilo o potrebi određivanja definicija oko sadržaja vjere ili nekim prijelomnim povijesnim kriznim trenutcima kad je bilo potrebno intervenirati. Sjetimo se Tridentskog sabora koji se održao prije 450 godina, trajao je dugih 18 godina. Sazvan je nakon pojave reformacije i drugog raskola unutar kršćanstva. Ono što Drugi vatikanski sabor razlikuje od ostalih je njegova veličina, upotreba suvremenih sredstava informiranja, složene pripreme i velika uključenost na razini opće Crkve. Na poseban način se ističe njegov pastoralni karakter.

Bez sumnje, za takav grandiozan pothvat je bilo potrebno mnogo hrabrosti, volje i ponajviše vjere. Osim smjelosti pape Ivana XXIII. koji je sazvao Koncil do izražaja je došla kolegijalnost biskupa iz cijelog svijeta. Nazočnost 2540 koncilskih otaca s pravom glasa dokazuje međusobno uvažavanje i red bez kojih bi taj broj ljudi teško mogao funkcionirati. Sadržajno je drugačiji po tome što je iznjedrio neke nove pojmove poput; aggiornamento (posadašnjenje), pastoralnost, znakovi vremena. Ti znakovi su se s vremenom počeli razvijati i dobivati svoje ostvarenje unutar pastoralne prakse. Vrijeme koje prolazi može samo pozitivno djelovati na vrednovanje takvog događaja koji je utisnuo trag promjenama, koje su potrebne koliko god se ponekad za nekog činile nepoželjne. Za vrijeme trajanja Koncila su bile tri struje; tradicionalna, progresivna i umjerena. Izvanrednost i napetost samog tijeka Koncila privlače pozornost i danas.

Važno je istaknuti 4 konstitucije: Dei verbum – Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi, Sacrosanctum Concilium – Konstitucija o svetoj liturgiji, Lumen gentium – Dogmatska konstitucija o Crkvi, Gaudium et spes – Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu.

U navedenim dokumentima je definiran nepromjenjiv nauk koji je Crkva dužna čuvati i naviještati unutar vremena koje se mijenja. Forma i načini navještaja su podložni promjenama.

Od devet dekreta i tri deklaracije izdvojit ću Dekret o apostolatu laika – Apostolicam actuositatem na koji ću se osvrnuti u daljnjem nastavku nakon kratkog pregleda.

U prvom poglavlju se govori o dioništvu laika u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi. Temelj laičkog apostolata je svjedočenje u svijetu koje proizlazi iz krštenja. Drugo poglavlje progovara o vremenitom prolaznom i duhovnom poretku stvari koji treba biti prožet Kristovim načelima. Na poseban način se ističu ciljevi poput svjedočenja osobnim životnim primjerom. Laici su oni na koje se pastiri oslanjaju u uspostavi vremenitog reda svojim javnim djelovanjem unutar ljudskih institucija. Neizostavno je i karitativno djelovanje prema potrebitima. U trećem poglavlju se ističe važnost proširenja sudjelovanja žena na raznim područjima crkvenog života. Nadalje se naglašava katehetsko djelovanje unutar župne zajednice uz povezanost sa svećenicima. Laici su pozvani i da budu prvi odgojitelji i učitelji vjere svojoj djeci. Četvrto poglavlje donosi različite načine apostolata i udruživanja u tom apostolatu. Peto poglavlje se bavi odnosom laika i hijerarhije gdje je jasno izražena nadležnost zakonite crkvene vlasti koju utjelovljuje hijerarhija. Ona daje mandat, dopuštenje za djelovanje na određenom pastoralnom polju. Šesto poglavlje određuje smjerove formacije laika za dijalog, vrjednovanje vremenitih dobara te djela ljubavi i milosrđa.

Dokument otkriva široko polje djelovanja vjernika različitih profila koji bi mogli doprinijeti navještaju Evanđelja. Dostojanstvo vjernika laika je postavljeno na izrazito visokoj razini, tome u prilog govori naglašeno opće svećeništvo vjernika. Iako je sve postavljeno na svoje mjesto, ipak se danas suočavamo s prazninom koja nije popunjena u smislu djelovanja vjernika laika unutar Crkve kao institucije. Uzroci su različiti, od nedovoljne suradnje laika i svećenika, samim time izostanka kvalitetnog dijaloga i pronalaženja puteva suradnje. Točno je to da se koncilski dokument o laicima uglavnom oslanja na njihovo djelovanje u svijetu, onome što im je vlastito jer su uronjeni u svakodnevnu svjetovnost koju bi trebali osmišljavati kroz prizmu vjere. Jednako tako naglašava nužnu povezanost s biskupima i svećenicima. Ovo posljednje je jedan od osnovnih preduvjeta uspjeha u svjedočenju.

Koliko god je napora uloženo da se pojasni dostojanstvo i uloga laika danas kao i prije pod pojmom Crkva u javnosti se u prvom redu misli na papu, biskupe, svećenike i redovnike. Jedan uvaženi sveučilišni profesor je rekao da danas možete biti vrsni teolog, ali realnost je to da se unutar Crkve više cijeni sakrament svetog reda. Istaknuvši da takvo poimanje stvari nije dobro. U očima vjernika teolozi laici su prepoznati isključivo kao vjeroučitelji i to je to. Ovdje ne mogu ne spomenuti kako ih je sve više, a mogućnosti zapošljavanja sve manje. U društvu se očituje potreba bližeg djelovanja Crkve, ne samo unutar društvenih događaja, humanističkih znanosti – što spominje i navedeni dokument, nego i područja pastoralne skrbi o bolesnima, rada u savjetovalištima, prevenciji ovisnosti i drugim područjima gdje društvene djelatnosti trebaju pomoć. Istaknuti hrvatski psihijatar dr. Robert Torre primjećuje da Crkva deklarativno proklamira koncept pastoralnog dušebrižništva i redovito podjeljuje sakramente u bolnicama, ali još uvijek nema mnogo onih koji bi proveli neko vrijeme uz uzglavlje pacijenta. Naravno doktor ističe svijetle primjere poput hagioterapijskih centara koje je utemeljio prof. Tomislav Ivančić. S druge strane se mora istaknuti kako Crkva kao pravna osoba ili pojedine redovničke zajednice aktivno djeluju na području medicine (na primjer poliklinika Zlatni Cekin u Slavonskom Brodu, bolnica Sveti Rafael – Strmac kod Nove Gradiške, hospicij u Rijeci, različitim komunama za liječenje ovisnosti, savjetovalištima. Ako izuzmemo osoblje drugih struka ono što se opet može zamijetiti kako ni tu nema većeg utjecaja vjernika laika, konkretno teologa. Ono što pokreće stvari je udjel laika u određenim biskupijskim povjerenstvima te se na taj način omogućuje napredak u pojačanom djelovanju i ulozi. Izrazito je važno prepoznavati kvalitete pojedinaca jer one mogu dati doprinos na raznim područjima. Tu se ne bi radilo o demokratizaciji Crkve, nego o podjeli odgovornosti za pojedina područja rada. Ne isključujući ni ulogu upravljanja jer opće svećeništvo vjernika uključuje i tu dimenziju. Nasuprot tome kod pojedinaca koji svoju želju za angažmanom ne mogu realizirati, može se pojaviti pretjerano kritičan stav u odnosu prema crkvenoj hijerarhiji. Prigovori stvaraju nepovjerenje i nepotrebnu napetost. Antagonizam se može osjetiti u izrazu nezadovoljstva pojedinim odlukama pape ili drugih crkvenih poglavara. Poznat je pojam klerikalizacije, što bi se tumačilo kao preveliki utjecaj klera – svećenstva. Takvo poimanje je pomalo kontradiktorno jer je Crkva hijerarhijski ustrojena, a utjecaja laika u odlučivanju nikad nije ni bilo osim u nekoj manjoj savjetodavnoj mjeri. Kako stvari stoje isključivo biskupi svojom pastoralnom razboritošću će odlučiti hoće li laicima ponuditi više prostora za rad unutar crkvenih ustanova. Do tad prostor za djelovanje laici moraju stvarati sami, izbjegavajući pasivnost s jedne te pretjeranu kritiku drugih s druge strane. Vrijedne inicijative i prijedloge će nadahnućem i snagom Duha Svetog pronaći svoj put i u odlukama onih koji vode Crkvu jer je svima cilj pronaći ishodište u Kristu.

Bernard Majer

Bernard Majer

Vjeroučitelj u Dalju.
Bernard Majer

Latest posts by Bernard Majer (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Drugi vatikanski sabor o ženidbi Sveti sveopći drugi vatikanski sabor, Dušobrižna konstitucija Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu (7. prosinca 1965.) Blaženi Pava...
Učiteljstvo o osjećaju vjere Sensus fidei je stručni teološki pojam u kojem se prva riječ sēnsus prevodi kao osjećaj, a zapravo znači instinkt, urođena težnja, predosjećaj, intuic...
Poruka III. Opće Skupštine izvanredne Sinode bisku... U tijeku 14. Opće Kongregacije 18. listopada 2014., sinodalni Oci su odobrili Poruku III. Opće Skupštine izvanredne Sinode biskupa, na temu: Pastoraln...
Pismo biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrb... Zbor za učenje vjere još je 1986. god. uputio Pismo biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, a 2003. god. je donio dokume...
Promišljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanj... Zbor za učenje vjere još je 1986. god. uputio Pismo biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, a 2003. god. je donio dokume...