Skip to content

Krist Kralj (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Na početku knjige Otkrivenja Ivan navodi Gospodinove riječi: “Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar” (Otk 1,8). Evo, danas slavimo svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja. Sve je po njemu i sve stoji u njemu. On je početak i svršetak. Njegovi su vjekovi i njegova je vječnost. On je iznad svega. U isto vrijeme znamo da je on dobrostiv i milosrdan, zato mu možemo s pouzdanjem pristupiti, baš kako nas poučava sama Božja riječ: “Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Heb 4,16). Zato ćemo s pouzdanjem zazvati na nas milosrđe Božje, da budemo dostojni proslaviti ova otajstva.

  • Gospodine, ti si u svome Sinu sve stvorio, vidljivo i nevidljivo. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u tebi je sva punina. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti si Krista učinio glavom Crkve i kraljem svega stvorenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


U starini su ljudi osjećali velik strah pred božanstvima i bojali su se Božje srdžbe. Hvala Bogu, Krist Gospodin nas je poučio da je Bog naš dobri Otac, da nas ljubi i da nas prima u svoju božansku obitelj. Međutim, to nipošto ne umanjuje Božje veličine i slave. I to možda pomalo danas zaboravljamo. Bog je velik i uzvišen i dostojan svake slave i poštovanja. U tome smislu danas Crkva slavi Krista Gospodina kao kralja svega stvorenja.


Prijestolje slave


Isus za sebe tvrdi da je došao ne da bude služen, nego da služi i život svoj položi za druge. Međutim, to ništa ne umanjuje njegovu veličinu. Prisjetimo se. U Poslanici Filipljanima govori se kako je Krist postao poslušan do smrti na križu i da ga je zato Bog preuzvisio iznad svega stvorenoga. Upravo to danas govori sam Krist Gospodin (Mt 25, 31-46). Veli: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje…” Važno je imati ovo pred očima. Danas ima toliko toga i tolikih koji se smatraju velikima ili koje drugi uzdižu. Nekoć su to bili faraoni i rimski carevi koje su smatrali bogovima. Ne tako davno bio je to bio car i kralj Franjo Josip. Dvorski je ceremonijal, na primjer, predviđao da se caru nikada leđa ne okrenu, pa se tako iz njegovog ureda izlazilo natraške. Slavili su tako i Staljina i Hitlera, klicali su “S Titom – naprijed!” U novije vrijeme kliču nekom glumcu ili nogometnom klubu. Ili se divimo čudima tehnike pa uzdišemo za nekim posebnim autom, računalom, mobitelom… I svi ti nekoć velikani polagano tonu pod pepelom povijesti, a nova čuda tehnike ionako zastarijevaju za nekoliko mjeseci. Jedini koji je Početak i Svršetak, koji zauvijek i dovijeka ostaje, jest Krist, Kralj slave. Zato je strano pravom kršćanskom duhu uzdizati i veličati bilo što i bilo koga, pa bio to ne znam kakav političar, javna osoba, crkvena osoba. Samo Bogu ide slava, samo je Krist ovdje na zemlji Gospodin, a svi smo mi braća, sluge Božje.


Sabrat će se pred njim svi narodi


Božja nam riječ tumači kako će na koncu vremena Krist Gospodin biti sudac svim narodima. I onima koji su ga poznavali i onima koji ga ne upoznaše ili ga nisu mali prilike upoznati. Međutim, uči nas Crkva, Krist je jedini Spasitelj i jedini sudac za sve. Za one koji ga nisu mogli upoznati, kao uostalom za sve ljude, Krist će im biti sudac prema njihovoj savjesti. Nećemo biti suđeni ni prema drevnim egipatskim zakonima, niti prema Hitlerovim rasnim zakonima niti prema Staljinovim zakonima protiv kulaka i neprijatelja. Nećemo biti suđeni ni prema modernim zakonima koji dopuštaju i zločin pobačaja i nemoral istospolnih zajednica. Nećemo biti suđeni prema zakonima koji ozakonjuju pljačku i nepoštenje. Suđeni ćemo biti prema zakonima Isusa Krista, prema glasu vlastite savjesti. I tada će svatko od nas stajati gol i sam pred Kristom i pred vlastitom savješću. Nitko se neće moći sakriti niti iza svoga položaja, ni bogatstva, ni roda, ni plemena, ni titule, ni uniforme, ni društvenog položaja. Neće biti važno je li netko bio general ili vojnik, nadničar ili veleposjednik, kralj ili sluga, biskup ili običan vjernik. Svi koji su u ovome životu zanemarivali Krista, koji su uz podsmijeh slušali evanđeoske upute, koji su smatrali da je evanđelje jedno, a život drugo ili da je evanđeoski nauk zastario, naći će se ogoljeni pred Kristom i njegovim evanđeljem. Isus u današnjem evanđelju ne prijeti, ne grozi se, nego poziva na razbor, kao što liječnik upozorava na mogućnost epidemije, a meteorolog na mogućnost nevremena na moru.


Dođite, blagoslovljeni


Koja su to velika djela koja će nas opravdati pred Kristom? Bilo je u ljudskoj povijesti silnih djela. Evo na primjer: Sueski kanal povezao Sredozemno i Crveno more. Skratio put za tisuće kilometara. Panamski kanal spojio dva oceana: Atlantski i Tihi. I to putem kompliciranih ustava i brana. Ili danas – Internet. Npr. pošaljem pismo prijatelju u Ameriku i ono mu stigne istoga časa. Nadalje, zasigurno je za nas izvanredno velika stvar da je naša domovina Hrvatska nakon gotovo tisuću godina ponovno postala samostalna, tako da možemo reći da živimo u Hrvatskoj. Međutim, ne treba trošiti riječi na tvrdnju da su sve to djela ljudskih ruku koja uvijek imaju ograničenu vrijednost. Sve se ljudsko mijenja, većina toga propada. Kolike su se građevine raspale, kolika silna kraljevstva nestala. Npr. silno jake Sjedinjene Države postoje nešto preko 200 godina, a svoju važnost imaju tek 100 godina, a egipatsko je carstvo trajalo oko 3000 godina i – propalo. Konačno i naše crkve i Crkve. Cijela Mala Azija u crkvenom smislu jedva da više postoji. Mala Azija, na neki način kolijevka kršćanstva! Ima li išta vrijedno u našem životu, išta što ostaje?

O tome danas Isus govori. Gladna nahraniti, žedna napojiti. Biti dobrostiv, strpljiv srdačan. Opraštati, činiti dobro uvijek i bezuvjetno… To je kraljevska gesta. U njegovu kraljevstvu samo će to vrijediti. To je nepropadljivo blago, to je trajna vrijednost, to je onaj biser i ono blago koje zauvijek ostaje. Sveci su govorili da je na zemlji sve, baš sve podložno prolaznosti i propadljivosti. Jedino što zasigurno ostaje i što ostaje za svu vječnost jesu dobra djela učinjena iz ljubavi. Toga nikad nije previše, to nikad nije uzaludno, to je ono što se u vječnosti umnožava i blješti neizmjerno većim sjajem nego ovdje na zemlji. Dao Gospodin da težimo za takvim vrijednostima, tako da budemo dostojni žitelji onoga kraljevstva u kojem Krist vlada u vijeke vjekova.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Usmjeriti se prema Kristovu kraljevstvu – ra... Konac liturgijske godine na jasan i izričit način nas podsjeća i na smisao našega kraja života. Zato nas i svetkovina Krista kralja uči sagledav...
Krist Kralj (A) – homilija Snimio: Igor Brautović Uvod i pokajnički čin Kraljevi nose krunu. Kruna dolazi od latinske riječi corona što znači vijenac. Tako su rimsk...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (A) RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Ez 34,11-12.15-17 Poslije dolaska drugih prognanika 587.g.pr.Kr. u Babilon, prorok Ezeki...
Meditacija uz svetkovinu Krista Kralja – A A KADA TE TO VIDJESMO… U povijesti čovječanstva bilo je puno bogotražitelja. Žudjeli su za Bogom i htjeli su ga dosegnuti; tko svojom d...
Proslavljeni sudac vjekova – razmišljanje uz... Posljednja nedjelja u liturgijskoj godini posvećena je svetkovini Krista Kralja svega svijeta. Višestruko je otajstvo koje slavimo ovom svetko...