Skip to content

Križni put

„Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj;
s takvim lišćem, cvijetom, plodom nikoji ga nema gaj…“

Križ je središnji simbol kršćanstva. Cjelokupna kršćanska simbolika izvire iz „znaka“ križa. Kršćanski govor o križu govor je o kršćanskom Bogu koji je iz prevelike ljubavi prema čovjeku pošao na križ. Stoga je znamenovanje križem jedno od osnovnih simbola koje koristimo posvješćujući si time pripadnost Kristu. Usprkos činjenici da o križu govorimo kao o znaku koji nas određuje,  jer je neprestano prisutan među nama, većini je taj znak samo formalnost.

Ponekad je poput „znaka bez značenja“ jer ga nalazimo i tamo gdje je njegovo pravo značenje izgubilo smisao, pa je za neke još samo zgodan ukras u automobilu, provokativna tetovaža na tijelu, ili ukras na odjeći. Često se znamenujemo znakom križa, a da se pri tome ništa u nama ne mijenja.  Počeli smo svakodnevno koristiti  križ kao beznačajni znak, poput neke loše navike.

A križ nije samo znak. On je znak onima koji su izvan zajednice vjernika. U zajednici vjernika on bi trebao biti  više od znaka. Takvom neosviještenom korištenju kršćanske svetinje pogodovalo je sekularno društvo koje se, s jedne strane, obilježava Kristovim križem, a s druge mu taj znak ništa ne znači.

Iz svega rečenoga postaje jasno da je znak križa prvo znak vjere i ljubavi, a potom  i nasljedovanja Isusa Krista. Stoga, nositi križ trebao bi samo kršćanin koji osjeća strahopoštovanje pred Bogom raspetim, pa u vjeri u toga Boga nosi znak na kojemu je njegov Bog umro za njega.

Novi zavjet je obilježen Isusovim govorom o križu. Isus, navješćujući spasenje, govori okupljenima oko sebe: „Hoće li tko za mnom, neka zaniječe samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34). Isusov poziv na uzimanje križa i nasljedovanje, poziva sve nas da neprestano budemo sudionici križnoga puta kojemu je odredište Golgota. Uzimanje križa je svakodnevna odluka, jer „tko ne nosi križa, i ne ide za mnom ne može biti moj učenik“, i „nije mene dostojan“, govori Gospodin.

Govor o križu uvijek uključuje ne samo sud o vlastitom kršćanskom životu, nego ga potpuno pogađa, jer križ je pred nas stavljen kao „zahtjev“. Ako se netko želi udaljiti od zahtjeva križa, kao što se često može primijetiti u našim crkvenim zajednicama, tada i njegov kršćanski  život postaje upitan. Kršćanin koji hodi ovim svijetom s križem Isusa Krista već hoda Kristovim križnim putem.

A križ nije razumljiv bez križnoga puta i njegovih postaja. One nas uvode u Kristov nutarnji život. Tijekom slavlja Kristova križnog puta kroz četrnaest postaja razmatramo Kristovu muku koja je počela kada su ga osudili na smrt a trajala je do trenutka polaganja njegova mrtva tijela u grob. Korizmeno vrijeme obasjava misterij križa koji je za nas kršćane mjesto Božje proslave.

Pobožnost križnog puta počela je još u srednjem vijeku kada su hodočasnici u Svetoj zemlji obilazili mjesta Isusove muke i stradanja, pa su na povratku tu pobožnost proširili po cijelom svijetu.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Put križa i put svjetla „Križni put“, ovisno o pristupu i kutu gledanja, može biti ili jest proživljavanje Izbaviteljeve muke, djelo biblijske duhovnosti, promišljanje koje u...
Kalvarije u jugoistočnoj Europi Kalvarija je posuđenica iz latinskoga (Calvaria) kao naziv brda zapadno od jeruzalemskih zidina na kojem je Isus umro. Grčki se zove Κρανίον , a hebre...
Križni put Križni put je stoljećima uvriježena pobožnost u Katoličkoj Crkvi (također i u Evangeličkoj i nekim protestantskim Crkvama), koja svoje korijene vuče i...
14 postaja za 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata Križni put hrvatske povijesti Uvodna molitva Gospodine Isuse, dok te kao vjernički puk ovom pobožnošću pratimo na kalvarijskom putu, pri...
Korizma Korizma započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Kako bismo shvatili značenje tog vremena, potrebno je osvrnuti se na liturgiju prije i nakon...