Skip to content

Krštenje Gospodinovo (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodnjega. Slikovito govoreći, ljudi su tom prigodom priznavali svoje grijehe, davali da ih Ivan krsti u Jordanu, pa su njihovi grijesi – oprani – ostali u vodi. Isus, koji je bez grijeha, ulazi u vodu da ga Ivan Krsti i na sebe uzima sve grijehe, ne samo onih koji su se prije njega u Jordanu oprali, nego i grijeha svega čovječanstva. Zato Ivan za Isusa veli da je on Jaganjac koji odnosi grijeh svijeta. Iako smo svi mi već oprani i posvećeni svetim krštenjem, ipak smo svjesni svoje grešnosti. Svjesni smo potrebe Božjega oproštenja. Zato ćemo na početku ove svete mise zamoliti Gospodina da nam bude milostiv, da nas očisti od naših grijeha, da bismo mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, ti nas po proroku pozivaš na gozbu svoga milosrđa i svoje ljubavi. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u rijeci Jordanu na svoja si pleća uzeo svu našu grešnost, da nas učiniš pravom Božjom djecom. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da živimo u skladu sa svojim krsnim i kršćanskim dostojanstvom. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Još ima među nama onih koji pamte teška vremena kada se veoma oskudno jelo i izuzetno teško živjelo. Manjak hrane, manjak odjeće, manjak odgovarajućeg životnog prostora, rat, progonstva, nepravde, nesigurnost… Međutim, nama je danas teško i zamisliti kako je strašno bilo prije više od dvije i pol tisuće godina židovskom narodu u prognanstvu. Ljudi su bili protjerani iz svojih domova i svoje domovine, lišeni svih svojih dobara. U tuđoj zemlji, kao pridošlice, jedva da su imali ikakvih prava i ikakvih sredstava za život. I onda prorok naviješta oslobođenje i povratak (Iz 42, 1-4.6-7). Međutim, budući da je prorok, on naviješta još puno više: Božje spasenje nadmašuje puki povratak u domovinu. Gozba o kojoj je riječ, uvijek označava zajedništvo s Bogom i ljubav Božju. K tome – a to je najčudesnije – Božje obećanje se ne odnosi više samo na Židove, nego na sve koji Boga traže i za njim žude.


O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu


Evo, veli prorok: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… Židovskom narodu, ali i svakom čovjeku dobre volje koji je toliko željan i mira i pravde i sigurnosti i obične ljudske sreće, Bog nudi ispunjenje svih želja i to besplatno. Pri tome se naglašava da ljudi, nažalost, na drugim mjestima skupo plaćaju i hranu i piće koji ne utažuju ni glad ni žeđ. Prorok se ovdje, očito izdiže iznad jednostavnih ljudskih prohtijeva i govori o onoj dubokoj gladi i žeđi u nama koje ništa što je samo od ovoga svijeta ne može utažiti.

Kako li nam danas dobro pristaju ove riječi! Pogledajmo. Koliko novaca, vremena, živaca, truda, napora, neprospavanih noći koji puta trošimo na ono što, na koncu, ne može utažiti našu duboku nutarnju glad i žeđ. Ponekad stvarno teško i do iscrpljenja radimo. Događa nam se da zanemarimo i obitelj i prijatelje i rodbinu, da zanemarimo svoj kršćanski život i svoje vjerske dužnosti, da nas svakodnevica doslovno melje… Nikad dospjeti na vrijeme, nikad ostvariti ono što bismo htjeli. Postignemo i ostvarimo ovo i ono, ali nema u nama ni mira ni opuštenosti ni radosti.

Dalje Gospodin po proroku poručuje: Ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? To je poruka za naše vrijeme. Koliko god mi trošili vremena, novca, zdravlja, živaca na neke ovozemne probitke, to neće ispuniti naše srce. Ono oko čega se ovdje na zemlji trudimo, potrebno je za život, ali sama ta dobra ne mogu ispuniti naše srce, jer je čovjek u dubini svoje duše gladan i žedan mira, vječnosti; čovjekovo srce u potpunosti može samo Bog ispuniti.

Zato, kako veli Isus na drugom mjestu, valja nam tražiti najprije kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost. Tada će naša duša biti mirna i ispunjena i tada ćemo se u jednostavnosti srce moći radovati svim ovozemnim ljepotama i običnim životnim radostima.


Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje


Koji je naš prvi korak prema svemu tome? Veli prorok: Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Zvuči jednostavno, a to je temeljno. Bog svoje čini: nudi nam besplatno svoje darove, prima nas kao svoju djecu, unatoč svim našim grijesima. Međutim, očekuje i naš doprinos. Potrebno je doista učiniti napor da se odreknemo svojih grijeha, da ne idemo svjesno i namjerno za onim što je zlo, da ne snujemo ružne i pakosne stvari. Kako možemo očekivati da boravimo u Božjoj blizini, a da u isto vrijeme svjesno činimo nepravdu, vrijeđamo svoje bližnje i upropaštavamo sami sebe? Nažalost, nitko od nas ne može biti besprijekoran, ali se nikada ne bismo smjeli miriti s vlastitim zlim nakanama, namislima i činima.


Ti si Sin moj! Ljubljeni!


Čuli smo danas. Isus, Jaganjac Božji koji uzima grijeh svijeta krsti se u Jordanu. Pokazuje nam put kako treba prati svoje grijehe, kako se treba Bogu u potpunosti obratiti. I sad se događa velika promjena, velik iskorak. U Starom zavjetu Bog obećava svakom čovjeku dobre volje da će biti gost na njegovoj nebeskoj gozbi. A danas, u svojemu Sinu Bog daje puno više: u Kristu svi postajemo ljubljena djeca Božja. Onaj glas s neba: Ti si Sin moj! Ljubljeni! Bog upućuje svakome od nas. Veli: Ti si sin moj! Ti si moja kći! Sin je Božji uzeo našu ljudsku narav, da bi nas po svojoj smrti i uskrsnuću učinio dionicima svoga božanstva. Po krštenju smo već postali djeca Božja. Bog nas poziva da – kao sinovi i kćeri – budemo gosti za njegovim božanskim stolom. To, evo, danas i činimo na ovoj svetoj misi, znajući da će se ovo što u otajstvu slavimo u potpunosti ostvariti u vječnosti.

Dao Gospodin da se okanimo ispraznih stremljenja, da ostavimo svoje grijehe pa da živimo kao njegova djeca, da bismo jednoga dana – u vječnosti – dospjeli do njegove vječne gozbe, gdje neće biti ni suza ni jauka ni boli, gdje će Krist biti sve u svemu, gdje ćemo Boga gledati onakvog kakav jest i gdje će naše srce – konačno – biti smireno i u potpunosti ispunjeno. Jer, znamo, Bog nas je stvorio, u njemu živimo i njemu idemo. Neka tako i bude. Amen.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Otajstvo našega poslanja u svijetu – razmišl... Liturgijski ciklus slavlja božićnog otajstva završava nedjeljom Krštenja Gospodinova kada se spominjemo početka Isusova javnog djelovanje, kak...
Krštenje Gospodinovo (B) – nacrt za homiliju... Uvod i pokajnički čin Na početku liturgijskog vremena koje nazivamo „vrijeme kroz godinu“ slavimo Kristovo krštenje. Na poseban bismo n...
Nedjelja Krštenja Gospodinova – komentar eva... Ti si Sin moj, Ljubljeni! Mk 1, 7-11 U ono vrijeme Ivan je propovijedao: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se...
Blagdan krštenja Gospodnjega (B) RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 55,1-11 Polazeći od proširenja horizonta sve do univerzalnih razmjera u kojima će svjed...
Krštenje Isusovo (B) Isus, kao i svaki drugi grješnik onoga doba pristupa Ivanu da ga krsti. Ivan, u svojoj poniznosti, odbija to učiniti, jer se ne drži dosto...