Skip to content

Krštenje Gospodinovo (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Na početku liturgijskog vremena koje nazivamo „vrijeme kroz godinu“ slavimo Kristovo krštenje. Na poseban bismo način danas htjeli obnoviti svoju krsnu milost. Stoga, da bismo dostojno proslavili i ovaj dan i ova sveta otajstva, prizvat ćemo na se Božje milosrđe.

  • Gospodine, ti si poslao Ivana da pripravi put Spasitelju. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si po krštenju u Jordanu na se uzeo sve naše grijehe. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas sve pozivaš da živimo u skladu sa svojim krsnim pozivom. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Isus Ivana naziva najvećim rođenim od žene. On je zasigurno velik jer je preteča Kristu Spasitelju. Velik je jer je anđeo navijestio njegovo rođenje. Velik je jer je već u majčinoj utrobi zaigrao kad je Marija došla u pohode njegovoj majci. Velik je jer je bio velik pokornik i jer su ga svi smatrali prorokom. Danas bismo ipak naglasili jednu osobito vrijednu i veliku Ivanovu osobinu. Bio je skroman i ponizan.


Nakon mene dolazi jači od mene


Zamislimo sljedeću situaciju. Za Ivanom je grnula sva Judeja. Svi su ga smatrali prorokom. Veliko je mnoštvo slušalo Ivanovo propovijedanje o potrebi obraćenja, priznavalo vlastitu grešnost. I ljudi su hrlili k njemu da od njega prime krštenje vodom kao priznanje vlastitih grijeha i kao molbu Bogu da te grijehe oprosti. Gotovo svi su Ivana smatrali prorokom. Činilo se da bi ga sav onaj puk slijedio na samo jedan njegov mig. Da se proglasio Mesijom, gotovo svi bi to smatrali po sebi razumljivim. Međutim, Ivan pokazuje još jedinu divnu osobinu. Pokazao se poniznim čovjekom i ljubiteljem istine. Jer ljubav prema istini drugi je vid poniznosti. Naime, kad ga je puk s oduševljenjem pratio, Ivan govori (Mk 1, 7-11): „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Ivan je znao da je samo Preteča. Ivan je znao da dolazi pravi Mesija, onaj kojega su vjekovi iščekivali. I nije se htio ispunjati ispraznom slavom koja mu ne bi ni pripadala. Ivan, ljubitelj istine, Ivan ponizan čovjek, Ivan, najveći od svih proroka – ukazuje i pokazuje na jedinoga velikoga – na Sina Božjega koji je u našoj ljudskoj naravi postao i spasitelj i Mesija. I vidio je kako se mnoštvo malo-pomalo okreće Isusu, i vidio je kako neki njegovi učenici odlaze da budu Isusovi učenici. I nije kukao. Rekao je: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ I po tome je ostao velik i po tome je tek postao velik.


Primi u Jordanu krštenje od Ivana


No pogledajmo još dalje. U Jordan ulaze grešnici koji priznaju grijehe i koji se po Ivanovu krštenju nadaju da će im ti grijesi biti oprošteni. I onda dolazi onaj koji je jedini bez grijeha, onaj koji je sama pravednost, onaj koji uvijek čini ono što je Bogu milo, onaj po kojem su stvoreni svjetovi i po kojemu je i u kojemu je sve. Dolazi Isus, sin Marijin i Sin Božji dolazi – i prima krštenje u Jordanu, kao i toliki grešnici. Isus nam je u svemu sličan, osim u grijehu, pa ipak se priznao grešnikom, uzevši na se naše grijehe. Ukratko, Isus nas je spasio svojom poniznošću – postavši poslušan do smrti, smrti na križu. I zato ga je Bog postavio iznad svega.


Ti si Sin moj, Ljubljeni


Mi smo kršteni krštenjem Isusovim, kršteni smo vodom i Duhom Svetim. Danas, na blagdan Krštenje Gospodinova mislimo i mi na svoje krštenje i mislimo na poziv kojim smo pozvani. Naime, „Bog se oholima protivi, a poniznima daje svoju milost“. Pozvani smo, dakle, na onu Ivanovu poniznost, a poniznost se, naravno, očituje ponajprije u iskrenosti pred samima sobom i pred Bogom. A kad smo iskreni, onda vidimo da smo slabi i grešni, onda vidimo da sve dobro što imamo da je Božji dar. Kad smo iskreni pred sobom i pred Bogom, onda vidimo da se ničim ne možemo hvaliti, jer je sve što imamo Božji dar. Kad smo iskreni pred sobom, dakle, kad smo ponizni, onda uočavamo da se ničim ne bismo trebali izdizati iznad drugih. Zato danas dok budemo ispovijedali svoju vjeru, vjeru u snagu svetog krštenja koje smo primili i dok budemo slavili ova sveta otajstva, molimo Gospodina da nam udijeli te jednostavnosti, te iskrenosti, te poniznosti, da Bog Otac u nama prepozna sliku svojega Sina koji je ponizio samoga sebe poslušan do smrti… Živjeti svoju krsnu milost i svoj krsni poziv u poniznosti i jednostavnosti, znači dopustiti Bogu da u nama prepozna svojega Sina pa da i za nas može reći: „Ti si sin moj, ljubljeni… Ti si kći moja ljubljena…“

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Otajstvo našega poslanja u svijetu – razmišl... Liturgijski ciklus slavlja božićnog otajstva završava nedjeljom Krštenja Gospodinova kada se spominjemo početka Isusova javnog djelovanje, kak...
Krštenje Gospodinovo (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodnjega. Slikovito govoreći, ljudi su tom prigodom priznavali svoje grijehe, d...
Nedjelja Krštenja Gospodinova – komentar eva... Ti si Sin moj, Ljubljeni! Mk 1, 7-11 U ono vrijeme Ivan je propovijedao: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se...
Blagdan krštenja Gospodnjega (B) RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 55,1-11 Polazeći od proširenja horizonta sve do univerzalnih razmjera u kojima će svjed...
Krštenje Isusovo (B) Isus, kao i svaki drugi grješnik onoga doba pristupa Ivanu da ga krsti. Ivan, u svojoj poniznosti, odbija to učiniti, jer se ne drži dosto...