Skip to content

Kušnja u pustinji

Prva korizmena nedjelja donosi nam čitanje evanđelista Mateja o Isusovom četrdesetdnevnom boravku u pustinji. Glavna misao svih misnih čitanja prve nedjelje je kušnja – te Isusov odgovor na iskušavanje kojim ga kuša đavao. Pustinja je sama po sebi mjesto koje je na prvi pogled neprikladno za život te za ljudski boravak. Siva, nepregledna područja ispunjena pijeskom,  užarena suncem, bez zelenila, osim pokoje oaze, nisu mjesta na koje bi voljeli otići ili na njima biti ostavljeni. Isus, naprotiv, odlazi u pustinju na četrdeset dana da se tamo sabere, te pripravi za svoje javno djelovanje.

Uza sve negostoljubive čimbenike takvoga mjesta, on još i posti. Isus je na mukama koje mu donosi pustinja – oko njega, i pustinja – u njemu. Ipak, on mora ojačati svoj duh da pobijedi đavolske napasti kojima je kušan, pa da nakon tih četrdeset dana izađe kao pobjednik. Simbolika broja 40 nalazi svoje korijene još u Starom zavjetu; Izraelci putuju kroz pustinju 40 godina do Obećane zemlje, 40 godina vlada kralj David, 40 dana i 40 noći traje potop, Mosije boravi na Sinaju 40 dana, Ilija 40 dana putuje do svete gore Horeba, Ninivljanima se predskazuje propast nakon 40 dana ne obrate li se…

Broj 40 je u Novom zavjetu usmjeren na djelovanje Isusa Krista, te su pojedine faze njegova života obilježene tim brojem. 40 dana Isus je kušan u pustinji, a isto je toliko dana od Uskrsnuća do njegova Uzašašća na nebo. Korizma traje 40 dana. Od Pepelnice – i podsjećanja da smo prah i pepeo, do Uskrsa – i veličanstvene Kristove pobjede nad smrću kojom nam je otvorio vrata neba u vječni život, točno je 40 dana. Stoga je ovaj 40-dnevni hod kroz korizmu sažetak našega života, koji nam kao skraćeni igrokaz stavlja pred oči njegovu prolaznost. Isusu je đavao nudio vlasti i časti – kušnje kojima smo i sami kušani. Isus je nakon 40 dana gladan, i ustrajno napastovan od đavla koji ga iskušava zemaljskim počastima. Želi u Isusu probuditi ljudske strasti, tako da zaboravi Boga. Pa na kraju biva pobijeđen.

Sve to i pred nas postavlja život. Đavlova trpeza obiluje neodoljivim jelima. No uvijek se možemo zapitati, kada smo gladni –  hranimo li se Božjom riječju ili zabranjenim slasticama, osnaženi njome – ne kušamo li ponekad Boga nepotrebnim zalogajem? U prilici da postanemo časni i moćni – ne posustanemo li ponekad kao ljudi, pa nas želje odvedu od spoznaje da kao djeca Božja imamo sve – samo Boga ponekad zaboravljamo. Stoga je korizma idealno vrijeme intenzivnog hoda s Bogom, te osobnog jačanja u kušnjama vlastitog života. Ulazak u vlastitu pustinju najljepše je mjesto susreta s Njime.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Ludilo veljače Tradicija stara nekoliko stoljeća slamka je spasa za one koji nam na kulturan način žele predočiti koliku važnost  pridaju tome da zaista vo...
U svetosti obitelji… Posljednju nedjelju godine Crkva proslavlja u znaku obitelji – Svete Obitelji Josipa i Marije, jedinstvene obitelji koja je nastala u Božjem p...
Raj bez jabuka Nema čovjeka koji ne zna ili nije čuo  tko su bili Adam i Eva. Krenete li razgovarati o tome, skoro svaki odgovor na to pitanje bit će isti – ...
Pripravite put Gospodinu… Jutarnje mise, zornice… Kao da su tek nedavno počele a već im se bliži kraj. Mnogi ih ljudi vole jer sudjelovanje na njima budi jedan poseban ...
„Gospodin s tobom – milosti puna“ ZADNJA NEDJELJA DOŠAŠĆA SILNO JE MARIJINA - Dominus tecum – Gospodin s tobom, riječi su  kojima anđeo Gabrijel, poslan od Boga -  pozdr...