Skip to content

Muka po župnom vjeronauku

 1


Nakon krizme i prve pričesti odmor ili???

Osvrćem se na jedan članak na portalu “Vjera i djela”, meni drage i štovane urednice i teologinje. Znam da se neće naljutiti jer je zauzeta i iskrena, samo zna li sve naše muke oko župnog vjeronauka?

Naš Plan i program župne kateheze iz 2000. god., u tom smislu, polazi od posebnog slavljeničko-stvaralačkog sustava, koji se naziva celebratio catechetica, a sastoji se od pet susljednih etapa, koje treba ostvariti u svakom pojedinom susretu:

1. Dodir sa sakralnim prostorom,
2. Molitveno-slavljenički početak, koji se sastoji od: čitanja biblijskog ili euhološkog teksta, glazbenog izričaja kroz pjevanje ili slušanje ili sviranje, te molitve kao sinteze,
3. Poučni dio (kateheza u užem smislu riječi), koji je grupiran oko tri tematska ciklusa, čiji sadržaj se treba prenijeti: liturgija (liturgijska godina), Vjerovanje i sakramenti, a to se obrađuje na temelju liturgijskih dokumenata i Katekizma Katoličke crkve,
4. Poticaj na ostvarivanje katehetskih zadaća, odnosno usmjerenost na dijakoniju,
5. Sinteza katehetskog slavlja (zbiva se u sakralnom prostoru), koja se sastoji od pjesme i prigodne molitve.

S Obzirom na to, važna je nova prestrukturacija župe kao zajednice zajednica, u kojoj će biti ujedinjene zajednice liturgijsko-katehetskog usmjerenja, te će se zajedničkim radom laika i župnika nastojati oko provođenja navedenog plana župne kateheze.

Međutim, svjesni smo poteškoća: od loše suradnje laika-teologa i klerika, do pasivno-perceptivne uloge ostalih vjernika, koji nerijetko sakramente doživljavaju na razini konzumacije.

Nakon pak ulaska vjeronauka u školski sustav, župna je kateheza bila zanemarena. Zbog toga je važna trajna, sustavna kateheza, tematski i metodološki drukčija od vjeronauka, a koja će se protegnuti od: predškolske skupine, preko prvopričesničke, potvrđeničke, skupine mladih, odraslih (prema raznim interesnim skupinama), pa sve do starih i bolesnih. Takva kateheza treba biti u uskoj povezanosti s liturgijskom godinom, tako da svoje sadržaje na neki način posadašnjuje u konkretnom svetom vremenu. Osim toga, s obzirom na djelovanje ad intra, iznimno je važan trinom kateheza – liturgija – caritas, odnosno bliska međupovezanost i međusmjerenost sva tri elementa, tako da je kateheza usmjerena na liturgijsko-sakramentalnu djelatnost, a iz koje nužno treba proistjecati dijakonijsko poslanje svakog.

S obzirom pak na djelovanje ad extra, važan je trinom obitelj – župna zajednica – škola, odnosno tek njihovom dobrom korelacijom mogu se stvoriti potrebni uvjeti koji će od dobro katehiziranih i sakramentaliziranih osoba učiniti novu pokretačku snagu društva.

U tom smislu, od presudne je važnosti kateheza kojoj su prvi naslovnici oni koji primaju sakramente inicijacije, s tim da se ona u novoj župi više ne tiče samo te djece i tih mladih, nego još više njihovih roditelja i odraslih uopće. Tako se u vidove kateheze inicijacije trebaju uključiti mnogi iz župne zajednice: djeca, roditelji, kumovi, rodbina, prijatelji, šira župna zajednica, zajednice zajednica unutar župe itd. Da bi se to ostvarilo, važan je dobar plan i međusobna dobra koordinacija.

Kateheza se ne smije zaustaviti s primanjem sakramenata, nego se treba protegnuti na mnoge interesne skupine, otvarajući svoja vrata svima.

No, unatoč takvim lijepim planovima, ostaje i dalje nejasno kako pridobiti najveću većinu onih koji katehezu smatraju nužnim zlom, odnosno onih koji od sebe pružaju minimum minimuma, da sada imaju volje, želje, pa i vremena, da nekoliko sati tjedno odvoje za novu katehezu. Ne vjerujemo kako će takvi uopće uočiti kvalitetu nove kateheze, a kamoli biti spremni na tako zahtjevan korak. Gdje je vrijeme djeci da se ona u punini ostvari?

Kome i kada? Svi mi koji godinama drugujemo s djecom pitamo se, a nikako da nađemo odgovor. Oni koji propisuju sve ovo prije navedeno nikad, ama baš nikad, nisu bili u prilici da to u praksi vide, još manje pokušaju provesti.

Nisu imali na pameti da je to sve nemoguće u tolikoj mjeri, nisu čitali analize sociologa, nastavnika, novinara kao što je novinarka Boba Đuderija. Donosim dio njezina članka kojeg bi Biskupi i uvažen i djelatnici katehetskog Ureda trebali pročitati prije sna (Večernji list, 5. rujna 2013).

“Ustajanje, škola, ručak, trk na engleski, trk na balet, na plivanje, na dodatne satove iz matematike, hrvatskog, kineskog, kibernetike i metafizike, vjeronauka. Povratak, užina, pisanje domaćih zadaća…

Netko je jednom rekao da se klinci raduju školi sve dok u nju ne krenu. Zvuči pomalo radikalno, ali je, nažalost, u većini slučajeva i istinito. Mjesecima prije prvog dana škole, budući prvašići uzbuđeni su i ponosni. U očima im sja radosno iščekivanje, hvale se na sve strane. Nisu sigurni što ih točno u toj školi čeka, ali je činjenica da se vesele.

A onda? Ne prođe ni mjesec, dva, krenu ocjene, krenu domaće zadaće, ispitivanja, kontrolni zadaci. Na prve loše ocjene, više ih nitko ne tapša dobrohotno po pametnim glavicama, najednom se svi nešto na njih ljute, zahtijevaju, kore ih i prijete. Roditelji, umorni od vlastitih životnih razočarenja i borbe za egzistenciju, poslušno slijede pravila i pritisak na klince raste. Četvorke više nisu dobre.

Razmišljaju: ‘Moje dijete neće ovako teško živjeti. Mora mu biti bolje nego meni. A to mu samo škola može omogućiti.’ Ima i roditelja koji žive relativno dobro, ali su jako ambiciozni. Školske uspjehe svog djeteta doživljavaju kao mjeru vlastitog uspjeha. I jednim i drugim roditeljima četvorke već odavno nisu dovoljno “vrlo dobre”. Nisu oni krivi – živimo u svijetu u kojem je sve ispod ‘odličnog’ ustvari – loše. Svi mi u glavi vrtimo onaj grozni scenarij o ocjenama koje neće biti dovoljno dobre da bi se naše dijete sutra upisalo u srednju školu iz koje će ga staza uspjeha dovesti ravno do vrata sanjanog fakulteta.

Prestravljeni smo životom, preživljavanjem, računima, ovrhama, propalim firmama, propalim snovima. Svoje strahove projiciramo na one male pametne glave koje u školu kreću pune povjerenja u sve ono u što sami odavno više ne vjerujemo. U vremenima kad i čistačice moraju govoriti bar dva strana jezika da bi dobile posao, utrkujemo se sami sa sobom. Panično i skoro psihotično upisujemo djecu na takozvane ‘slobodne aktivnosti’. Aktivnosti možda i jesu, ali slobodne baš i ne. Sedmogodišnjaci s podočnjacima. Povratak, užina, pisanje domaćih zadaća, malo televizije i u krevet. Sve je posloženo baš kako treba. U metežu svih tih slobodnih i manje slobodnih aktivnosti, kao da ne primjećujemo da ona mala sretna lišca s početka školske godine i s početka ove priče postaju sve bljeđa i bljeđa. Pa tako imamo cijelu jednu novu rasu – sedmogodišnjaci s podočnjacima. Desetogodišnjaci koji pate od nerazjašnjivih glavobolja i piju kafetine. Petnaestogodišnjaci koji pišu oproštajna pisma.”

Misa srijedom za one do petog razreda, petkom za one do osmog, nedjeljom srednjoškolci i uobičajena priprava za sakramente pričesti i krizme, susret u svetim vremenima došašća i korizme. Onima koji prave programe to nije dosta. Omrznut će djeci vjeronauk kao nekad marksizam koji smo mi stariji morali učiti unatoč svemu. To je moja muka i moje razmišljanje, a tko od kolega tvrdi da mu redovito dolaze u velikom broju na župni vjeronauk – laže. Muka je to u kojoj gubimo. Što mi to radimo u Crkvi? Gdje je tu sociološka analiza? Ovako šaljemo neistinite pastoralne izvještaje u Biskupiju kao da je kod nas sve u redu, kako su prepuna Crkva djece, kao da suradnici u pastoralu gore od želje da što više budu u župi. Vrijedi ona: “Laže kao pastoralni izvještaj”. Nije li dovoljno da nam na Misu dođu, sve one silne aktivnosti koje su nabrojene ako se dogode dobro?

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Kako do uspjeha Svaki od nas želi uspjeti. Mnogi ne uspijevaju, posustaju vjerujući da je uzaludan svaki napor. I mene to, ponekad, uhvati. Razmišljajući ...
Župna kateheza bez župnika?! Kada bismo imali precizne statističke podatke o održavanju kateheze po župama, njihovoj redovitosti, sadržajno-metodičkoj kvaliteti i ponajviše o onim...
Radni listovi i nastavni materijali za srednjoškol... U donjim poveznicama možete preuzeti operativne i izvedbene nastavne planove i programe, skripte, prezentacije, radne listove i druge materijale koji ...
Vrijeme odluke Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka slog...
Danas Skloni smo odgađanju  koječega uvjeravajući se da imamo vremena. U Bibliji piše: Sve ima svoje vrijeme. Sve na svijetu pod nebom ima svoje vr...