Skip to content

Na kraju životnog puta


Razmišljajući o kraju ljudskog putovanja, najčešće se postavlja pitanje o ispunjenosti ljudskog života i svrhovitosti postojanja. Mnoga pitanja u ljudskom životu su obavijena velom tajne, misterija. Za kršćane to znači otajstvo. Samo neka od osnovnih pitanja koja muče suvremenog čovjeka su: Zbog čega smo na svijetu? Zašto ljudi umiru? Zašto su ljudi tako zli jedni prema drugima ako nam je isti kraj?

Ova pitanja se ne pojavljuju učestalo, više u određenim situacijama.

Smrt je tabu tema modernog vremena. Mi smo uronjeniji u materiju i komforniji stil života danas, nego naši preci. Mediji, reklame i internet nam nude različite sadržaje s kojima bi popunili umni prostor egzistencijalnih pitanja. Društvo će sve učiniti samo da razmišljanje o ispunjenom i vjerom nadahnutom završetku ovozemaljskog putovanja ne dođe na dnevni red.

Jedina “ponuda” je kultura smrti koju je iznjedrio znanstveni napredak. To je već neka druga tema za neki drugi tekst ili članak.

Dakle, izvan kršćanske vjere nema vrednovanja patnje. Ništa u našem okružju ne upućuje na smrt, ona je vješto prikrivena i ostavljena samo na groblju. Ipak, koliko god kao tema bila izbjegavana, smrt je pronašla put preko tv ekrana i zastrašujućih internetskih snimki egzekucije. Mediji u pokušaju realnog načina izvještavanja o događajima u svijetu možda i nenamjerno prikažu kako su neki dostojanstveno krenuli u mučeničku smrt, usudit ću se reći.

Spomenut ću samo izvjestitelje Jamesa Foley-a i Davida Haines-a te mnoštvo nama nepoznatih ljudi koji su izgubili svoj život između ostalog i zbog svoje kršćanske vjere. Takve vijesti nas šokiraju, one koji se dublje zamisle podsjete na relativnost ljudskog života. Još više životna iskustva poput smrti bliskih ljudi ili sama situacija životne ugroze smrt postaje potpuna realnost.

Proteklih dana posjećivali smo groblja i upućivali molitve za naše pokojnike. Na tim mjestima tišine i poštovanja buka vanjskog svijeta i svi problemi uzmiču. Tamo snivaju snom pravednika pored ostalih i oni koji su darovali svoj život za Domovinu. U misli mi dolaze i oni koji nisu tako davno otišli, neki i prerano; dobri susjed koji nikad nije pokazivao gnjev ili loše raspoloženje, mladi otac koji je sam prehranjivao svoje troje djece, vrijedni profesor. Mladi vjeroučitelj i još jedan mlađi čovjek iza kojeg je ostala obitelj.

Njihovi životi su bili vrijedni i ispunjeni, premda u ljudskim očima ne možemo uvijek to primijetiti. Ipak, njihova skromnost ih je učinila važnima za njihove životne sredine. Koliko god bila potresna, smrt za nas kršćane je prvenstveno prijelaz iz života u život. Zato ne žalujemo poput onih koji smatraju kako više nema nikakve nade. Sv. Pavao o tome kaže: “Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade” (1 Sol 4, 13-14). Doista, “ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.” Uprkos prolaznosti i ponekad kratkoći, život je vrijedan življenja. Smrt kao tema nam svima može biti podsjetnik na to da budemo bolji jedni prema drugima.

Bernard Majer

Bernard Majer

Vjeroučitelj u Dalju.
Bernard Majer

Latest posts by Bernard Majer (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Na putu pomirenja ili podilaženja 20. lipnja 2016. god. predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović susrela se s premijerom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. Sam dog...
Odlasci Posljednjih godina Hrvatska je intenzivnije suočena s odlascima mladih ljudi i njihovih obitelji. Često se pisalo o tzv. odljevu mozgova, st...
Oštrina riječi Netko je rekao da je uvijek bilo ljudi koji su sposobni vladati ili upravljati snagom svojih riječi. U Svetom pismu se izrazi riječ i govor ...
Raslojavanje Složenost političke situacije u Hrvatskoj svakodnevno potiče nova pitanja. Poseban interes izazivaju odluke političara MOST - nezavisnih lis...
Politička bespuća Postoji više čestih smjerova djelovanja političkih stranaka koji se redovito ponavljaju. Prije toga važno je naglasiti da nisu svi jednaki i n...