Skip to content

Na putu pomirenja ili podilaženja

20. lipnja 2016. god. predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović susrela se s premijerom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. Sam događaj nije bio posebno najavljen nego tek dva dana ranije, uz opasku ako do njega dođe. Ipak, protokol govori kako je taj važan politički čin bio planiran duže vremena.

Ovaj tekst nema namjeru vrjednovati taj događaj, nego samo sagledati neke dijelove protokola u prvom dijelu koji je bio u Hrvatskoj, jer sam imao priliku usporediti viđeno s onim što se moglo saznati u medijima. Osnovna svrha ovog kratkog promišljanja bi bila uočiti neki smjer daljnjih odnosa između dvije države.

Na samom početku oko 10,30 sati Predsjednica se zaustavila ispred policijske postaje u Dalju te položila vijenac i zapalila svijeću ispred spomenika poginulim braniteljima. Atmosfera je bila dostojanstvena, popraćena izrazito visokim mjerama osiguranja, pomalo je iznenadila odsutnost hrvatskih zastava i nepripremljenost lokalne zajednice ili bolje rečeno njezinog hrvatskog i mađarskog dijela pučanstva.

S druge strane autobusi su dovezli pripadnike srpske nacionalne manjine iz drugih krajeva Hrvatske koji su se očito pripremili za sam događaj. Njima su se pridružili mještani. Sve ovo bi bilo nezamislivo bez nazočnosti političkih prvaka srpske manjine u Hrvatskoj: Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca.

Ispred ulaza u kuću djeca su dočekala državnike s tradicionalnim jelom: domaćim kruhom te soli uz rakiju. Ovdje dolazi do presedana, jedan dječak koji je držao hranu imao je šajkaču. Srpsku vojnu kapu, većini dobro prepoznatljiv simbol neprijatelja u prethodnim ratovima. Nakon te slike bolje sam shvatio jednu mještanku koja je rekla: …kao Hrvatica osjećam se manjinom u svom selu.

Taj čin se u najmanju ruku može protumačiti kao provokacija prema svima koji zaziru od sličnih simbola. To sigurno nije put za ulazak u tuđe cipele, kako je rekao premijer Vučić želeći istaknuti potrebu sagledavanja stvari iz tuđe pozicije.

Zanimljivo je što naša predsjednica i srpski premijer uživaju simpatije ljudi, barem onih koji su se tamo našli i to pokazali razdraganim pozdravima koje su upućivali oboma bez jednog zvižduka i neprimjerene riječi. Iz toga se može zaključiti kako posjeduju stanoviti kredibilitet kod običnih ljudi koji dobrim dijelom zaziru od drugih političara.

Čak je i osiguranje osjetilo tu pozitivnu vibraciju ljudi te se nakon početne nervoze i povika pomalo opustilo vidjevši kako nema razloga za pretjeranu napetost. Visoka politika je poput kazališne predstave, tek ponekad kao u ovom slučaju izazove ovacije ljudi.

Ne smijemo zanemariti važnost drugog dijela susreta koji ima veliku ulogu za Hrvate u Srbiji kod ostvarivanje njihovih prava, od udžbenika na hrvatskom jeziku pa do aktivnog sudjelovanja u političkom životu. Možda samo mala napomena koja kaže da Srbi u Hrvatskoj sve to i više od toga odavno imaju.

Predsjednica je spomenula najvažniju činjenicu koja je prvi kamen spoticanja, a to je pitanje preko 1500 nestalih hrvatskih građana u Domovinskom ratu. Sama izjava je zvučala konfuzno, jer je naglasila kako se radi o nestalima s obje strane, pa bi netko mogao pomisliti da se radilo o ravnopravnom ratu. Zanemarena je činjenica kako Srbija nikad nije priznala otvorenu agresiju.

S druge strane smo do sada dobivali relativizirajuće odgovore, napominjući kako u toj brojci imaju udjela i pripadnici njihovog naroda. Postoji realna opasnost od stvaranja obrazaca na kojima će se temeljiti stav Hrvatske prema pristupnim pregovorima za ulazak Srbije u EU. Od nacionalog interesa je da se ta politika ne kreira u vanjskim centrima moći protivno volji hrvatskih građana. Na kraju nikako se ne smiju dopustiti ustupci na štetu žrtava Domovinskoga rata i teško stečene slobode.

Kao i u životu razgovarati možete sa svima, prekomjerne kompromise ne smijete dopustiti nikom. Sumnja postaje opravdana kad netko pristupa dijalogu s figom u džepu. Ovdje mislim na nedavni protestni potez srpske politike koja se žestoko usprotivila izložbi u Bruxellesu o blaženom Alojziju Stepincu koju je organizirala hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Europskom pučkom strankom.

Bernard Majer

Bernard Majer

Vjeroučitelj u Dalju.
Bernard Majer

Latest posts by Bernard Majer (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Sjene rata Svjedočanstva branitelja i civila koji su stradali u Domovinskom ratu uvijek nakon izrečene priče ostavljaju prostor tišini. Izmiješani osjeća...
Odlasci Posljednjih godina Hrvatska je intenzivnije suočena s odlascima mladih ljudi i njihovih obitelji. Često se pisalo o tzv. odljevu mozgova, st...
Dijalog s đavlom Kao vrhovnu vrijednost papa Franjo u svom dosadašnjem pontifikatu promiče, pa čak i nalaže, dijalog katolika sa svim i svakim. Isto je učinio ...
Oštrina riječi Netko je rekao da je uvijek bilo ljudi koji su sposobni vladati ili upravljati snagom svojih riječi. U Svetom pismu se izrazi riječ i govor ...
Raslojavanje Složenost političke situacije u Hrvatskoj svakodnevno potiče nova pitanja. Poseban interes izazivaju odluke političara MOST - nezavisnih lis...