Skip to content

Nekoliko misli prije ispovijedi

1


Malo razmatranje na početku došašća.

Što je zapravo grijeh u vremenu “kad kod mnogih ništa nije grijeh”?

Biblijski rečeno to je prekid jednog odnosa ljubavi s Bogom. Grijeh je negativan čovjekov odgovor Kristu, jedno NE. Grijeh je to i još više od toga. Sveto pismo govori o grijehu kao o prekidu Saveza. Savez je jednostavno rečeno: ugovor o ljubavi. To je onda izdaja prijateljstva.

U koncilskom dekretu br. 8. o odgajanju svećenika izbija na vidjelo jedna misao: kad govore o odnosu kandidata za svečeništvo i Krista, upotrebljava se ovaj izraz: “Neka se navikavaju da budu čitava života u uskom zajedništvu povezani s njime kao s Prijateljem.” To isto vrijedi za sve vjernike. Da se to shvati potrebni su mjeseci molitve, a dovoljan je jedan svojevoljan grijeh da se prekine.

Grijeh nije samo nešto što se dogodi, izvana, nego zlo u korijenu. Čin prođe, ali stanje grijeha ostaje. Nitko pametan nije sretan ako ga savjest optužuje. Bog nam daje uvijek i iznova šansu za novi početak.

Opraštanje je biblijski i stvarno, ono je poput “ponovnog stvaranja,” intervencija Božja. Biblijski pisac zapisuje: “Nov Duh udahnut ću u vas” – govori Gospodin. Na blagdan Duhova Petar odgovara mnoštvu koje pita: “Što nam je činiti?” – “Obratite se” – odgovara Petar. I ovo predbožićno vrijeme je vrijeme obraćenja. Od prve nedjelje došašća započinje vrijeme priprave, velikih ispovijedi, pospremanja duše.

Treba odvažno spoznati vlastitu bijedu i obratiti se, promijeniti put. Poput rasipnog sina treba “doći k sebi” i reći: “Ustat ću i poći.” Treba vjerovati da se može promijeniti, jer ako toga nema onda ono “treba se promijeniti” izgovara se “trebalo bi se promijeniti” i onda ništa nismo napravili.

Odakle treba početi promjena? Od srca. Trebamo imati kao David “srce skrušeno i ponizno”. Uzalud je pokorničko bogoslužje obavljati izvana, ako srce nije spremno na promjenu. Za takve Isus ima naziv “obijeljeni grobovi”. Moramo biti sretni da je Srce očevo uvijek sretno kad može oprostiti. Moramo moliti Boga: “Gospodine, pružaš mi ovo vrijeme milosti, stoga mi daj i srce raskajano. Bože, mrziš grijeh, ali grešnika ne, ti si milosrđe.”

Prisjećam se jednog biblijskog napjeva koji odgovara čovjeku iza ispovijedi i želja da budemo novi i Božji: “A nas neka milost obnovi, da novu pjesmu pjevamo.”

Isus će nam, kao Petru nakon što ga je zanijekao postaviti pitanje: “Ljubiš li me više nego ovi?” Što ćemo odgovoriti?

“Ne treba zdravima liječnik nego bolesnima…”, rekao je .

Ovo razmatranje je neposredno pred ispovijed. Što ti ta rečenica govori? Zar ne daje ohrabrenje? Kao da je za mene, za tebe rečena. Iziskuje prema Isusu zahvalnost što ih je izrekao, možemo opet i uvijek iznova započeti. To je susret s Kristom kad osjetimo da je prošlost izbrisana i nada da smo još sposobni za dobro. To je olakšanje nakon ispovijedi. Zar niste osjetili da nas promatra jedan tajanstveni pogled, pogled Spasitelja koji je počivao na Mateju, na Zakeju, na Magdaleni, Samarijanki, ženi uhvaćenoj u preljubu. Da, to je pogled koji ne osuđuje, već prašta, ljubi, spašava. Iako je ponekad, prijekoran i ranjava, to je rana koja liječi, koja čini da plačeš nad prošlošću suzom žalosti i sreće, hrabrosti i pouzdanja. Da, zahvalni smo mu što je radi nas došao da preuzme naše zlo, da nagradi naše dobro, da ovdje na zemlji naučimo da u svakom čovjeku postoji mješavina dobra i zla i da se ne možemo jednostavno podijeliti na dobre i zle, na grešnike i pravednike. Moramo mu biti zahvalni što nikad nije dopustio i priznao pravo drugom čovjeku da nekoga gleda s visine govoreći: “Hvala ti Bože što nisam kao ovaj…”

Divno je što znamo da iako je svako zlo osuđivao ipak je prihvatio da raste s nama i da bude jedan od nas. Još više prihvatio je trpljenje koje iz zla proizlazi i u Isusu raspetome za nas, čovjeka ma što da je sagriješio, nalazi spasenje. Za druge smo odgovorni. I nas bi Bog mogao zapitati: “Zašto ih nisi doveo k meni”? I tako, promatrajući one s kojima živimo a udaljili su se od Boga, Božić im je prilika za slavlje na koje Isus nije pozvan, opomenut ćemo ih, pozvati na susret. Prema onima koji su nas uvrijedili, ponizili… moramo imati osjećaje koje je imao Isus: ljubav, praštanje, milosrđe, posebnu ljubaznost i solidarnost. Ako je grijeh bolest, nismo li mi svi bolesnici? Bog je liječnik.

Ako osjećamo teret zla, moramo mu naći korijen. Korijeni su u srcu čovjekovu, u njegovu egoizmu. Treba se osloboditi od samodopadnosti, a Krist nas oslobađa. Razlika je između nas i onih što su neki već našli liječnika, prizdravili, no sada je red da im o njemu govorimo.

Isus od nas traži nešto vrlo ozbiljno, nakon ispovijedi ne da sudimo, osuđujemo, opominjemo, nego da im idemo ususret s ljubavlju koju je on imao i s kojom je ljude susretao, svjesni da nismo mnogo bolji ili da čak i nismo bolji od drugih.

Primjer. Dva redovnika zatočena u samostanu čine pokoru. Nakon godine dana izađu. Jedan mršav, drugi debeo. Mršavi kaže: “Postio sam i molio, bičevao se i kajao”, drugi: “Jeo sam i zahvaljivao s radošću što mi je Bog oprostio.” To su dva puta obraćenja.

Jedan se brat u samostanu često ljutio. Ode u samoću da se nema s kim svađati, da umiri strast. Jednom se dogodi da je puneći vrč malo prolio vode pa se naljutio i razbio vrč. Uvidje da ga je srditost zaslijepila i dođe do spoznaje da je srditost s njime ma gdje bio. Odluči se vratiti u samostan, jer se svugdje treba boriti protiv sebe i sebe podnositi. Bog sigurno mrzi grijeh, ali mene grešnika obuhvaća svojom ljubavlju.

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Promišljanje uz početak došašća Što sve činimo da se pripravimo za Božić? Sveti Ivan nas opominje: Pripravite put Gospodinu! Stoga bi nam tri stvari trebale biti osobito v...
Skidanje maske Svake godine došašće, mise zornice i pripreme za Božić. Nervoza, žurba, briga oko svega, kupovina hrane, darova, poklona. Prepune trgovine. G...
Može li Marija biti uzor modernoj ženi? Kako Marija može biti uzor modernoj ženi, onoj koju vidimo na ekranu, na ulici, u društvu? Ako ih usporedimo, vidimo da je Marija ponizna, vje...
Možda Ovih nekoliko dana sam proveo u Zagrebu. Iskoristio sam svaki trenutak da budem sa svojima koje povremeno vidim, da im ugodim, pokažem da ih v...
Mi i sveci Sveci su uzori na putu svetosti kao saveznici, pomagači. Sveti Antun je jedan od popularnijih svetaca u Crkvi, ali i mi imamo svece ponikle u...