Skip to content

(Ne)usmjerena budućnost u međuljudskim odnosima


Živimo u društvu dubokih ideoloških i svjetonazorskih podjela. Podjele su naglašene na socijalnom i ekonomskom području. Posebno su bolne podjele unutar jednog naroda, Crkve ili neke druge vjerske zajednice. Ipak, danas najviše pogađaju raslojavanja unutar obitelji. Narušeni međuljudski odnosi između najbližih. O situacijama na radnim mjestima je suvišno govoriti. Sve navedeno utječe na razvoj djece i mladih, a čujemo i mnogo glasova koji upozoravaju na rastakanje obiteljskih vrijednosti. Čovjeka uvjetuje naslijeđe, ipak najviše ga određuje okolina u kojoj živi. Koliko mladih sudbina su odredili drugi nedobronamjerni svjesni ili nesvjesni postupci drugih ljudi.

Pogledajmo što Sveto Pismo kaže o Isusovim postupcima koji su uvijek ili bi barem trebali biti mjerilo našeg odnosa prema bližnjima:

“Ovo je sluga moj kog izabrah ljubimac moj kog mi srce odabra. Duh svoj stavit ću na njega. On će pravdu navješćivati narodima. Prepirati se neće ni vikati, ulicama glas mu čuti se neće. Ni zgažene trske neće slomiti, ni ugasit žiška što tek tinja, dok pravdu ne privede pobjedi.” (Mt 12, 18-20)

Zatiranjem skrivenih talenata i omalovažavanjem zbog ljubomore i straha od tuđeg uspjeha se proizvodi velika šteta. To je potpuno suprotno ovom biblijskom citatu.

Posljednje raslojavanje koje se čini najteže je ono unutar samog čovjeka. Sve ovo prethodno treba razlikovati od zdrave prosudbe i preispitivanja osobnih izbora i stavova.

U ovom tekstu želim staviti poseban naglasak na negativnosti u međuljudskim odnosima.

Jednom prilikom sam pronašao list papira na kojem je pisalo:

Kad bi svi živjeli svoj život, bilo bi lijepo. Nažalost, mnogi nemaju svoj život pa žive tuđi. Jednom je netko rekao da su prijatelji sve  na ovom svijetu, ali ti prijatelji nam često znaju okrenuti leđa. Umjesto da nam pomognu kad trebamo savjet ili utjehu, oni uvijek idu na svoju korist. Ja imam odlične prijatelje, ali i par onih koji to prestaju biti. Ne znam kako ih više ne zaboli jezik od svih laži koje su izrekli. Polako u životu počinjem shvaćati, treba svima vratiti istom mjerom pa da osjete kako je to kad ti zabije nož u leđa onaj za kojeg najmanje vjeruješ da bi to ikad mogao napraviti. 

Narušeni međuljudski odnosi se teško popravljaju, lako se urušavaju. Izgubljeno povjerenje se s mukom vraća. Ogovaranja, pretvaranje i skrivene namjere su nešto uobičajeno. Konačni rezultat je stvaranje neprirodnog ozračja i psihoze u kojoj više nema mjesta opuštenosti, srdačnosti i dobrim odnosima. Postoji neka tužna želja u pojedincima koja ih tjera da zagorčavaju život i rad drugima. Često nakon toga nema povratka, epilog su ružne scene s još ružnijim riječima i uvredama.

Isus nema mjesta u srcima zadojenim mržnjom, sebičnim interesima i spletkama.

Drugom prilikom u razgovoru s iskusnim župnikom spomenuh kako je teško raditi poslove koji uključuju rad s ljudima. On se nadovezao zaključkom kako nije teško raditi s ljudima, nego s ne-ljudima. Doista, u ponekim situacijama, najčešće u borbi za prevlast pojedinci  pokazuju negativne karakteristike. Na kraju stoji pitanje: Kako činiti zlo, a dobru se nadati? Kao ljudi i kršćani, pozvani smo boriti se protiv malodušja i defetizma. Ponekad se i u nama samima javljaju iste emocije koje preplavljuju društvo u cjelini. Tada je potrebno krenuti iz početka, potražiti nadahnuće. Preispitati svoje postupke prema drugima, ne da bismo im se svidjeli nego pružili nadu i povratili vjeru u sebe.

Za kraj ću samo spomenuti papu Ivana XXIII. koji je u svom poznatom govoru Gaudium Mater Ecclesia – Raduje se Majka Crkva prilikom otvaranja Drugog vatikanskog koncila rekao kako nema mjesta zlogukim proročanstvima nesreće. U to vrijeme svijet se nalazio pred prijetnjom nuklearnog rata. Čovjek bi pomislio kako je papa pogrešno procijenio strateške političke odnose u svijetu. Ali nije, vođen logikom Evanđelja on je učinio ono što čini i današnji papa Franjo, pružio nadu i raspršio strah. Svaki pastir bi se trebao voditi ovakvim primjerima.  Svjetske vođe nisu bili nešto posebno nadahnuti Evanđeljem, a dobri papa je svejedno vjerovao u pozitivan ishod političke krize. Zemlja nije uništena, slični izazovi danas tjeraju na djelovanje i promjenu. Iz svjetske sfere se vraćamo u malu razinu svakodnevne komunikacije, gdje i mali pomaci boljeg odnosa prema drugima donose nadu.

Bernard Majer

Bernard Majer

Vjeroučitelj u Dalju.
Bernard Majer

Latest posts by Bernard Majer (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Na putu pomirenja ili podilaženja 20. lipnja 2016. god. predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović susrela se s premijerom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. Sam dog...
Odlasci Posljednjih godina Hrvatska je intenzivnije suočena s odlascima mladih ljudi i njihovih obitelji. Često se pisalo o tzv. odljevu mozgova, st...
Oštrina riječi Netko je rekao da je uvijek bilo ljudi koji su sposobni vladati ili upravljati snagom svojih riječi. U Svetom pismu se izrazi riječ i govor ...
Raslojavanje Složenost političke situacije u Hrvatskoj svakodnevno potiče nova pitanja. Poseban interes izazivaju odluke političara MOST - nezavisnih lis...
Politička bespuća Postoji više čestih smjerova djelovanja političkih stranaka koji se redovito ponavljaju. Prije toga važno je naglasiti da nisu svi jednaki i n...