Skip to content

O patnji

Snimio: Igor Brautović

Čovjek je suočen s mnogim nevoljama, križevima, a jedna od njih je patnja i bolest. Krik s Golgote »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« odjekuje s bolesničkih kreveta. Pobune protiv besmislenosti trpljena sažete su u Knjizi o Jobu. »K tebi vičem, ali mi ne odgovaraš. Prema meni si postao okrutan. Rukom preteškom na me se obaraš! O ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: Začeo se dječak!«

To su »tužaljke maloga čovjeka pod velikim nebom«. Ogorčeni prijatelji mu u beznađu govore: »Ta ni Boga nema!«, a žena ga nuka: »Prokuni Boga!« Job patnju prihvaća kao kušnju. Job nije udaren patnjom zato što je kriv. Vjeruje da Bog želi vidjeti koliko mu je vjeran.

Uostalom: »Čije je nebo uvijek vedro?« Tražimo uzroke. Mnogi se »patnici« okreću od Boga optužujući ga, svodeći sve na »njegovu volju, bešćutnost«, pritom zaboravljajući da je uzrok čovjekov odabir zla, grijeha i zloporaba slobode. Zar je Bog naredio: rat, genocid, mučenja, prometne tragedije i ostale muke čovjekove? Vjekovne tužaljke: »O kad bi se jad moj izmjeriti mogao« jeka su iz Getsemanskog vrta?

»Patnja je drugo lice čovjeka. Božji poljubac«, kako reče Majka Terezija. Isus je nosio križ. On je na strani bolesnih na duši i tijelu, slabih. »Samo po Kristu i u Kristu razrješuje se zagonetka boli i smrti.“ Očito je da Bog ne odgovara na svaki vapaj, krik, bolesnog, raspetog na četvorini kreveta. »Reci Isusu da me više ne ljubi«, rekla je bolesnica Majci Tereziji. Bogočovjek, Isus, odgovorio je, na kraju, uskrsnućem, novim svjetlom nad problemom patnje. Moli i trpi.

Molitve pred Bogom nisu samo ispružene ruke, to je traženje Božjih ruku, samilosna pogleda s druge obale.»Ako trpimo s njime, to je za to da s njime budemo i proslavljeni!«


I krik je molitva


On ima lice patnika, tvoje i moje lice ima,

a mi to ne vidimo nevjerom skamenjeni.

Pred tuđom mukom, pred njim, zatvaramo oči.

On nikada. Raspeti, za tobom su mnogi pošli

iako si im obećao muku, križ svagdanji,

a tek nakon smrti nebo.

Čovječe, budi velik u svojoj patnji

i kad si križem za zemlju  prikovan.

Nebo ti je u očima.

Moj Bog sanja ruke, noge sanja u snovima ranjenih,

nepokretnih, duše krilate.

Na križnom putu dva topla srca: Isusovo i Marijino,

tvoje i moje u svagdanji život uklesano.

Na križu visi, bez topla dodira, ruku raširenih.

“Tvoje ruke, noge tvoje imam, za korak i zagrljaj“, reče.

Skinut s križa nebom zemlju dotiče. Skamenjen u smrti

a vječan u toploj kolijevci majčinih ruku.

Isuse, u zori mojoj

Ti si  jutro,

u smrti vječnost.

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zašto je Isus umro? Snimio: Igor Brautović Čudno pitanje na koje svatko od nas može dati odgovor. Mi ga vjernici, nadam se, znamo. Koliko se toga ispunilo od njego...
Dobronamjerni osvrt na Susret hrvatske katoličke m... Još će nam dugo u ušima odzvanjati pjesma mladih raspoređenih po župama naše Nadbiskupije, njihova radost koja očarava. Župa Nuštar je ugostil...
Tomina vjera „Jer si me vidio, povjerovao si!“ Uloga zajednice. Misa povlašteno mjesto susreta. Izvan zajednice je lutanje, nesigurnost. Nevjeran, a vje...
Kako doživjeti Uskrs? Snimio: Igor Brautović U potrazi za nebom naslov je moje zbirke pripovjedaka. Horizont je privremena granica između neba i zemlje, linija razgr...
Što gledaš? Ispit savjesti prije  uskrsne ispovijedi Kažu da su oči ogledalo duše i govore što srce kaže. Dobar vidi u svakom dobro, zao zlo, autopr...