Skip to content

O razboritosti u činima

Razmišljanje uz ulomak iz knjige
Nasljeduj Krista Tome Kempenca 

Knjiga prva, glava 4

O razboritosti u činima


1. Ne valja vjerovati svakoj riječi niti poticaju, nego valja stvar oprezno i strpljivo prosuđivati u Bogu. Nažalost često lakše o drugome vjerujemo i govorimo zlo nego dobro: tako smo slabi.

No savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svakome brbljavcu, jer znadu ljudsku slabost, sklonu na zlo i u riječima dosta labavu.

2. Velika je mudrost ne biti nagao u činima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog mišljenja.

Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj riječi, niti da ono što čujemo ili povjerujemo odmah drugima saopćimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; i radije se daj poučiti od boljega, nego da slijediš svoje pronalaske.

Čestit život čini čovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko će biti u svemu mudriji i smireniji.



Ukoliko istinski želi priznati sebi, svaki će čovjek, pa makar se i svim snagama trudio na tom polju biti ponizan i slijediti Kristov put, pronaći u sebi mnoge nesavršenosti koje mu svjedoče o brzopletosti u prosuđivanju drugih, posebno  kada se o nekome loše govori. Stalna je to čovjekova napast, a vrlo često u tom smislu možemo osjetiti kako neke ljude, bez stvarnoga poznavanja onoga kako oni razmišljaju i kako žive, već po samom njihovu izgledu i izvanjskom ponašanju, doživljavamo hladnima, arogantnima, dalekima i nesimpatičnima, a pri tomu smo prilično uvjereni kako je naša procjena objektivna i vjerodostojna. Ukoliko tkogod na račun takvih nama nesimpatičnih ljudi dometne koju nelijepu riječ, sigurnost u ispravnost takve procjene je zacementirana.

Neke tako ljude, bez da znamo išta o njima, doživljavamo vrlo dragima i simpatičnima, ali drugi su nam sušta suprotnost. Prvi nam izvuku iskren osmijeh i srdačan pozdrav kod slučajnoga susreta, dok druge pozdravimo vrlo suzdržano i hladno, ukoliko ih uopće pronađemo vrijednima svoga pogleda. Vjerojatno je malo ljudi koji su toliko širokogrudni da se mogu suprotstaviti tom svom unutrašnjem ne baš časnom nagnuću, odnosno onih koji se istinski trude u svima, a posebno u takvima koji im se možda ne čine dragima, pronaći onu bratsku ljubav na koju nas Krist poziva, dok je vjerojatno puno onih koji takvo stanje određene odioznosti prema drugome uzimaju zdravo za gotovo i ni na koji način ne trude se to u sebi mijenjati.

Iako je riječ o tome da takvo čovjekovo unutrašnje negativno promišljanje o drugima nikada nitko ne mora saznati, ozbiljan je to problem i dobro je što nas Kempenac podučava kako je važno i o njemu razmisliti. Jer, i ono što je u srcu čovjekovu, onečišćuje ga i dobro je u tom smislu truditi se u svakomu gledati dobro. Valja priznati da smo slabi, da lakše i brže o drugima mislimo i govorimo loše, nego dobro, ali je zato i važno da, kako Toma kaže, stvar oprezno i strpljivo prosuđujemo u Bogu.

Na to nas potiče i osobno iskustvo, jer vjerojatno svaki čovjek zna za životne situacije kada je drugoga, iz tko zna kojih razloga, držao nedostojnim nečega, a onda je došao u priliku upoznati njegovo razmišljanje i njegovu životnu situaciju, te u trenu, na temelju tih novih spoznaja, promijenio stubokom svoj stav prema njemu. Umjesto one arogantne i hladne osobe nedostojne običnoga prijateljskoga osmijeha, odjednom je otkrio toplo ljudsko srce i toliko nježnu dušu da se sam osjetio poniženim i postiđenim zbog svojih razmišljanja. A opet, iako to znamo i iako smo doživjeli takva unutrašnja preokrenuća, i dalje znamo mnoge i mnoge gledati očima u kojima nema mrvice empatije.

Skloni smo pogotovo bez puno promišljanja i prosuđivanja prihvatiti istinitom svaku ružnu riječ koju netko treći izgovori o takvima, ne prosuđujući odveć je li riječ o pukim brbljarijama ili običnoj zavisti. O tome nam Kempenac lijepo kaže kako savršeni čovjek, rekli bismo Božji čovjek, gleda drugačije, odnosno kako ne vjeruje lako svakom brbljavcu, jer je ljudska narav i na tom polju vrlo slaba i sklona zlu. U tom se svjetlu češće možemo prepoznati ne samo kao oni koji su spremni olako prihvatiti tuđu brbljariju, nego i kao oni koji na sličan način znaju brbljati o drugima i pridonijeti širenju lošega glasa o njima.

Zato su veličanstvene Kempenčeve misli kada nas opominje i uvjerava da je velika mudrost ne biti nagao u činima, a također i ne ustrajati tvrdokorno kod vlastitoga mišljenja, jer smo vrlo često itekako svjesni kako nas takva tvrdoglavost i zatvorenost za promjenu udaljava i od nas samih i od drugih ljudi, a dakako i od Boga. Ne odnosi se to, naravno, samo na spomenuto promišljanje o drugima, nego zapravo na sve, jer vrlo često stvaramo nekakav vlastiti sustav razmišljanja i vjerovanja, a za koji smo čvrsto uvjereni kako je istinit i jedini ispravan, i u tom smislu nismo ga spremni korigirati ni onda kada i sami ozbiljno sumnjamo u njegovu cjelovitu smislenost i opravdanost. Zato je neizmjerno bolje dati se poučiti od onoga tko je mudar i savjestan, nego ostati tvrdokorno oslonjen na ono što smo sami stekli osobnim promišljanjem.

Veliki je Božji blagoslov prepoznati takve mudre savjetnike koje nam Bog stavlja na životni put i prihvatiti njihove savjete, jer se upravo na takve najviše odnose završne riječi ovoga Kempenčeva odlomka, po kojima nas uvjerava da su poniznost i podložnost Bogu najizvrsniji putovi da se stekne mudrost i životno smirenje. To su kvalitete koje su čestitim životom i slijedeći Kristov put već postigli ti mudri ljudi, a na nama je da ih pokušavamo u tomu slijediti, jer slijedeći njih čvrsto ćemo ići onim putovima koji će nas bez vrludanja voditi do Krista.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Osijeku i urednica portala
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Latest posts by mr. Snježana Majdandžić-Gladić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

O spoznaji istine Razmišljanje uz ulomak iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca  Knjiga prva, glava 3 O spoznaji istine 1. Sretan onaj koga istina pou...
O poniznom mišljenju o samom sebi Razmišljanje uz ulomak iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca  Knjiga prva, glava 2 Ponizno mišljenje o samom sebi 1. Svaki čovjek p...
O nasljedovanju Krista Tome Kempenca Suvremeni način života kao da nas sve upućuju na određenu površnost, u svemu pa tako i u duhovnom životu i pobožnosti. Vjerojatno bi bilo neopra...
O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština Razmišljanje uz ulomak iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca  Knjiga prva, glava 1 1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori ...
O razboritosti u činima Razmišljanje uz ulomak iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca  Knjiga prva, glava 4 O razboritosti u činima 1. Ne valja vjerovati sv...