Obitelj i domovina srca
Razmišljanje uz blagdan Ivana Krstitelja. O njemu se zna iz Evanđelja i usmene tradicije prve kršćanske zajednice. Bio je dar starijem paru Zahariji i Elizabeti na čuđenje rodbine i znanaca.
Jedna se primjedba koja je kolala krajem pozitivno ostvarila: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Znamo što je bilo, znamo o njegovu propovijedanju, svjedočenju i pripravljanju nastupa Isusu iz Nazareta. “Ja sam glas koji viče u pustinji, pripravite put Gospodinu.” Znamo sve o dramatičnoj sceni krštenja. Što onda manje znamo, o čemu manje propovijedamo? Radi se o odgoju koju su mu pružili roditelji. O njima malo znamo, iako su bili temelj njegova ponašanja i vjere.
Oni su u njemu sebi digli spomenik i vječan spomen.
Djeca se dva puta rađaju, a oba su bolna. Plodovi odgoja se u djetetu vide kad odraste i samo postane roditelj. Kako je samo Gospi Mariji raslo srce kada je čula povik nakon Isusova nastupa i govora: “Blago majci koja te rodila!” Koji to normalni roditelji ne bi poželjeli?
Vratimo se današnjim obiteljima. Ima ih skladnih, bogatih djecom, vjerom, ljubavlju, ima i onih koji ni sebi ni svom djetetu ne mogu biti od pomoći.
Za neke od njih vrijedi ona izreka: “Ženio se ili ne ženio, kaješ se u oba slučaja!” Nakon njihova razvoda kaju se, nažalost, mnogi.
U želji da imaju dijete i u odgoju djece neka im bude primjer Elizabeta i Zaharija.
Toliko za uvod.
O uzrocima nesklada u obitelji. Riječ je o djeci, najvažnijem plodu svake obitelji. Što je s djecom u obitelji? Netko će reći, u praksi je to evidentno, djeca se financijski ne isplate.
To ja tako kad se dijete čeka kao roba potrošačke vrijednosti, a ne kao istinska ljudska vrijednost. Očito je da djeca ne privređuju, a kad počnu privređivati ospu se, ostavljaju roditelje, traže vlastiti dom i nisu više kao nekada “štap starosti”, ne bar mnogi, “svjetlo ugašenih očiju”, kako je rekao slijepi Tobija u Bibliji.
Što je s odgojem djece. I tu se traži veća sloboda. Ne neću govoriti o broju djece. Govorim o poteškoćama pred koje se postavlja rođeno dijete, ukoliko mu roditelji daju priliku da se rodi. Znate li kad je dijete najugroženije? U utrobi majke. Onda ga nikakav zakon ne štiti. No, pustimo to. Što će roditelj s djetetom koje nema sigurnost i potporu starijih?
Zvanje mu unaprijed nije određeno, nalazi se pred nepoznatom i nesigurnom budućnošću. Što je za tvoje dijete budućnost? To je očito mukotrpan i rizičan odabir između tolikih mogućnosti školovanja.
Što trebaju činiti otac i majka? Kažu da bi djetetu trebali dati veću slobodu oko izbora, a ne njemu realizirati svoje propale ambicije i tako mu pomoći da uđe u društvo odraslih. Ako tu dijete ne naiđe na potporu oca i majke, rast će kao onaj kome nešto nedostaje i život će mu biti koban i tragičan. Nažalost ova moderna civilizacija pokazuje se nesklona obitelji.
Obitelj s djecom se ne smatra darom i bogatstvom, već teretom. U mnogim županijama i općinama u Hrvatskoj već je počelo izumiranje pučanstva. Više je umrlih nego rođenih. Hrvatska umire u obitelji koja ima jedno dijete, dvoje ali i zbog velikog broja pobačaja.
Može li se govoriti o poljuljanom ćudoređu, vrijednostima ljubavi i braka. Očito da može kad ima toliko neozbiljnih bračnih veza, brakova na probu.
Sve češći su predbračni i izvanbračni seksualni kontakti i oni se smatraju među mnogima sasvim prirodnim odnosima. Pitanje: je li se poboljšao moral u Hrvata time što je službena prostitucija zabranjena?
Mnoge su rastave braka, a što je najčudnije, razlozi su raznovrsni: neki se rastaju jer su navezani na svoje, zbog egoizma, neki zbog nezrelosti, zbog nezavršenog puberteta većine njih pri ulasku u bračnu zajednicu, neki se rastaju zbog ljubomore koja razara ljubav, neki navode zlovolju, dosadu u braku, neki se rastaju zbog bližnje grešne prigode jer se “Venera i Adonis” mogu naći na radnom mjestu, na ulici, na zabavi.
Razlozi su ponekad neozbiljni kao i oni koji ih podnose. U svakom slučaju trpe djeca koja iz takvih brakova ostaju. Brak je tvrđava koju opsjedaju sa svih strana.
Što je temelj braka? Što nedostaje za dobar brak? Tijek tvoje budućnosti započinje u obitelji, jer se prva škola za vrline nalazi u očinskoj sobi!
Papa Pio XII. napisao je da je brak najveći mučenik našeg doba.
Pisac Hemingway je napisao da je ljubav za mnoge samo jedna prljava laž više. Da. Mnogi su izgubili vjeru u ljubav.
Koji je zadatak na svima nama? Na tebi, na Crkvi i zajednici? Kako i na koji način stvoriti onu blagoslovljenu zemlju, sveti prostor, toplo gnijezdo u kojem čovjek može naći sebe, doživjeti svoju osobnost.
U Talmudu piše: “Obitelj je kao palača. Ako palači istrgneš jedan temeljni kamen, onda se sve počinje rušiti.” Koji je temeljni kamen tvoje obitelji? Koliko je čvrst ili je narušen pa ga treba iznova ugraditi.
Boga čvrsto ugradi u obitelj i ne brini.