Skip to content

Odlučno “ne” nacizmu


Crtica o bl. Josefu Mayr-Nusseru (1910.-1945.)


Subota 18. ožujka 2017. ostat će poznata po imenu jednog novog blaženika. U katedrali u Bolzanu kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, proglasio je blaženim Josefa Mayr-Nussera. Riječ je o blaženiku koji se pribraja nizu velikana koji su iz vjere u Krista rekli hrabro “ne” Hitleru i njegovu režimu. Stoga je u pravom smislu riječi istinski dar cijeloj Europi kao izazov u vremenu zanemarivanja savjesti i slabljenja kršćanskog identiteta. Njegovi spisi ga predstavljaju kao čovjeka koji je živio u vjeri Crkve, ali u predanom nastojanju oko razumijevanja svijeta i društva. Dolazi nam njegov lik u vremenu kad je nasušno potrebno nadahnuće u ustrajnom oblikovanju savjesti kako bi mogla razlikovati dobro od zla. Drugo, Blaženik svjedoči da bez unutarnjeg života ne bi bili mogući vanjski plodovi.

Otpor zlu – a mnogi su pokazali da savjest ne pristaje na maske propagande – svjedočio je svojom hrabrošću u krajnje bešćutnim vremenima. Živio je iz uvjerenja da nitko i ništa ne smije zauzeti Božje mjesto u srcu čovjeka, a nadasve ne neka ideologija, narod, jezik, zemlja, kultura, politički ili religijski vođa. Novi blaženik nas uči – upravo poput bl. Alojzija Stepinca – da je savjest mjesto iskustva Boga, kako je to potvrdio i Koncil. Ma koliko pojedini zločinački režimi nailazili na pljesak masa i oportunistički motiviranih intelektualaca, ljudi poput njega svjedoče da ima jedno drugačije uporište koje ne smije doći na manje – živi Bog i njegov glas u našoj savjesti. Pred njim molimo – kako je istaknuo biskup Ivo Muster – oproštenje jer kao Crkva nismo uvijek glas slabih, bezimenih, nerođenih, neprihvaćenih i neproduktivnih.

Novi blaženik se rodio 1910. u blizini Bolzana. God. 1934. izabran je za predsjednika Katoličke akcije u svojoj biskupiji. Čim je započeo II. svjetski rat, postao je član tajnog protunacističkog pokreta “Andreas Hofer Bund”. Oženio se 1942. god., a 1943. mu se rodio sin Albert. Kad je bio mobiliziran i određen da u vojnom kampu na sjeveru Njemačke prođe obuku za SS postrojbe, javno je istupio i – tada s 34 godine – odlučno kazao da ne može dati prisegu jer se to protivi njegovoj vjeri i da mu to savjest ne dopušta. Deportiran je u Gdansk gdje mu se trebalo suditi zbog izdaje. U veljači 1945. je osuđen na smrt strijeljanjem. Kazna se trebala izvršiti u poznatom logoru Dachau. U međuvremenu je obolio od dizenterije i umro 24. veljače 1945. u vlaku koji ga je prevozio do logora. U njegovim su rukama pronašli krunicu i Bibliju.

Don Ivica Huljev

Don Ivica Huljev

Župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net
Don Ivica Huljev

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zvona, viagra i bogovi – ususret Sinodi o ml... Sekularizacija je u svom povijesnom rastu najprije ispraznila crkve na Zapadu, a potom se prometnula u pustošenje jasnih i jakih ideja o napre...
Zvona, viagra i bogovi – ususret Sinodi o ml... Dok studeni polako odmiče, a ljeto se u našim turističkim mjestima doima kao daleka prošlost, bliži se već poznata i udomaćena profanacija i k...
Duša i turizam – koga se to još tiče? Među dojmljivije slike kojima se želi približiti razumijevanje Crkve u suvremenom svijetu ubraja se slika svjetionika i slika baklje. Na tom t...
Na mladima svijet… “Točno onako kako je vodeća partija prema svojim podanicima zadržavala informacije ili ih posluživala iskrivljenom propagandom, oni su to uzvr...
Svjedočimo li “pomoru” teologa? Ovog je tjedna smrt dvojice naših uglednih redovnika govorila više od običnog svršetka ljudskog života. Umro je dominikanac Marijan Jurčev...