Skip to content

Odlučno “ne” nacizmu


Crtica o bl. Josefu Mayr-Nusseru (1910.-1945.)


Subota 18. ožujka 2017. ostat će poznata po imenu jednog novog blaženika. U katedrali u Bolzanu kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, proglasio je blaženim Josefa Mayr-Nussera. Riječ je o blaženiku koji se pribraja nizu velikana koji su iz vjere u Krista rekli hrabro “ne” Hitleru i njegovu režimu. Stoga je u pravom smislu riječi istinski dar cijeloj Europi kao izazov u vremenu zanemarivanja savjesti i slabljenja kršćanskog identiteta. Njegovi spisi ga predstavljaju kao čovjeka koji je živio u vjeri Crkve, ali u predanom nastojanju oko razumijevanja svijeta i društva. Dolazi nam njegov lik u vremenu kad je nasušno potrebno nadahnuće u ustrajnom oblikovanju savjesti kako bi mogla razlikovati dobro od zla. Drugo, Blaženik svjedoči da bez unutarnjeg života ne bi bili mogući vanjski plodovi.

Otpor zlu – a mnogi su pokazali da savjest ne pristaje na maske propagande – svjedočio je svojom hrabrošću u krajnje bešćutnim vremenima. Živio je iz uvjerenja da nitko i ništa ne smije zauzeti Božje mjesto u srcu čovjeka, a nadasve ne neka ideologija, narod, jezik, zemlja, kultura, politički ili religijski vođa. Novi blaženik nas uči – upravo poput bl. Alojzija Stepinca – da je savjest mjesto iskustva Boga, kako je to potvrdio i Koncil. Ma koliko pojedini zločinački režimi nailazili na pljesak masa i oportunistički motiviranih intelektualaca, ljudi poput njega svjedoče da ima jedno drugačije uporište koje ne smije doći na manje – živi Bog i njegov glas u našoj savjesti. Pred njim molimo – kako je istaknuo biskup Ivo Muster – oproštenje jer kao Crkva nismo uvijek glas slabih, bezimenih, nerođenih, neprihvaćenih i neproduktivnih.

Novi blaženik se rodio 1910. u blizini Bolzana. God. 1934. izabran je za predsjednika Katoličke akcije u svojoj biskupiji. Čim je započeo II. svjetski rat, postao je član tajnog protunacističkog pokreta “Andreas Hofer Bund”. Oženio se 1942. god., a 1943. mu se rodio sin Albert. Kad je bio mobiliziran i određen da u vojnom kampu na sjeveru Njemačke prođe obuku za SS postrojbe, javno je istupio i – tada s 34 godine – odlučno kazao da ne može dati prisegu jer se to protivi njegovoj vjeri i da mu to savjest ne dopušta. Deportiran je u Gdansk gdje mu se trebalo suditi zbog izdaje. U veljači 1945. je osuđen na smrt strijeljanjem. Kazna se trebala izvršiti u poznatom logoru Dachau. U međuvremenu je obolio od dizenterije i umro 24. veljače 1945. u vlaku koji ga je prevozio do logora. U njegovim su rukama pronašli krunicu i Bibliju.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Svjedočimo li “pomoru” teologa? Ovog je tjedna smrt dvojice naših uglednih redovnika govorila više od običnog svršetka ljudskog života. Umro je dominikanac Marijan Jurčev...
“Ne” izgnanstvu u autocenzuru O otocima, ali i o drugim krajevima Uvijek ima stvari iz prošlosti koje nas danas zadivljuju. Napor sabranosti nije uvijek lak, a...
Kostimi, vjera i mjera Nedavni društveno-politički prijepor o koncesijama u turistički probitačnim destinacijama podsjetio me je da se između dva svjetska rata vod...
Glas koji p(r)oziva savjest Don Primo Mazzolari (1890.-1959.) kao preteča Koncila Nije u svim krugovima s radošću odjeknula vijest da će papa Franjo 20. lipn...
Juda: od apostola do izdajnika Po teškoćama i nedaćama, bolima, ranama i bolestima, većim i manjim stradanjima, odbacivanjima i nesporazumima, mukama koje nas prije ili posl...