Skip to content

Ostani zbog onih koji te trebaju


Imala sam potrebu osvrnuti se na jučerašnje evanđelje, usmjerenu na čudesno umnažanje hrane i prehranjivanje pet tisuća ljudi.

Nekako mi se čini kako je Isusova muka nepravedno zanemarena iz većine propovijedi koje sam čula i pročitala. Kakva muka, pitat ćete se?

Sjetih se i pokojnog prof. Tomića i njegovih riječi na ispitu: “Usmjerite se i na sadržaj koji prethodi događaju i na ono što proizlazi iz nekog događaja.”

Krenuvši tim slijedom uočimo što se dogodilo prije umnažanja hrane?

Doznajemo kako je na Isusa djelovala smrt Ivana Krstitelja. Isus se osamljuje, isključuje.

Razmišljam o Isusovom stanju i onome što je u tom trenutku proživljavao.

Shvatiti i prihvatiti što se dogodilo onome tko je tebe najavio, s kime si bio povezan i prije svog rođenja, onome tko te uveo u javno djelovanje i krstio, nužno čovjeka tjera u bijeg, osamu, ostavku… svatko želi tugovati svoju bol.

Isusovom čudu prethodi tjeskoba, povlačenje, susret sa samim sobom, pa uvelike i strah i ljutnja.

Mislite li da se Isus nije bojao? Nije li bio u sličnoj napasti kao i tjeskobnoj molitvi Getsemanskog vrta. Znao je što ga čeka. Ljutnja zbog rođaka i prijatelja koji skončava zbog ljudskog hira i brutalnosti: jer za svijet je zadovoljiti želju za užitkom važniji od ljudskog života? Nije samo to dovoljno hirovitoj Herodijadi, već želi i poseban način smaknuća: odrubljuvanje – glavu na pladnju. Nagađam, sigurno se pitao: “Čemu sve ovo? Je li sve to vrijedno takvog ponižavanja i muke? Kakav je ovo svijet? Kakvi li su ovo ljudi? Jesu li to ljudi ili zvijeri?”.

Koliko se ljudi to isto pita: žena čiji muž je počinio preljub, muž kojega žena ignorira i ne primjećuje zbog zauzetosti same sobom i vlastitom ljepotom, dijete kojega zlostavljaju druga djeca jer se ne uklapa u nametnuti obrazac ponašanja, župnik kojega ignoriraju i ogovaraju župljani i/ili kolege, siromašak koji je u dužničkom ropstvu kredita, zaposlenik nezadovoljan poslom jer ga omalovažavaju i ne cijene njegov doprinos, radnik koji ne prima svoju plaću, nezaposlen koji ne može kruh svoj zaraditi jer posla nema, ignorirani, žalosni od boli zbog gubitka ljubljene osobe ili smrti… i svi ostali, koji slično pate i htjeli bi otići, pobjeći i pokušati osloboditi se tjeskobe.

No, od tjeskobe se ne može pobjeći. Pobjeći, zbog straha i riješiti se neizvjesne i teške i mučne budućnosti? Da, to bi bilo rješenje, al’ obično ništa dobro ne slijedi iz bijega.

Čini se kako je i Isus u tom trenutku odlučio pobjeći. Tu je ravan nama, tu se očituje njegova čovječnost, njegovo ljudsko lice, te kao da je božansko na trenutak iščeznulo.

Upravo u tom odustajanju mi ljudi možemo se identificirati s Njime. Takvog ga prepoznajemo, takav nam je blizak.

Potom, što slijedi? Preokret. Isusa prati mnoštvo i vapi za njim, kao i što nas netko prati i vapi. Da, netko nas treba, želi čuti riječ iz naših usta, želi oprost, želi ozdraviti, gladan je, u potrebi je.

Evo, dogodi se tada čudo prije čuda: Isus se sažali. Kako će ostaviti sve te ljude koji ga prate ? Oni su razlog zbog kojih je tu. Iz te misli, u takvom stanju osjećaja žalosti i samilosti događa se najbriljatnije čudo: ostajem, suočavam se, neću se pokolebati, mogu ja to.

Sve ostalo: riječ, susret, umnažanje postaje lako…, jer sam prihvatio svoj put: proći dalje… usprkos teškom prijelazu.

Ovih dana (izbjegavam riječ UVIJEK), netko želi pobjeći od svojih poteškoća, izbjeći neizbježno, plakati, tugovati, ljutiti se zbog nepravde… no, slijedeći Isusov primjer tuguj, suoči se sa sobom i vlastitom ljudskom nemoći, osjeti svoju ljutnju, al’ ne zaboravi na one zbog kojih si tu, koji te trebaju. Pogledaj ih i suoči se i s njima i sa svojim stvarnim osjećajima koji se nalaze ispod uskovitlanog bijesa i ostani, a čudo će se dogoditi potom…

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Jesmo li u čekaonici? Zima, vani minus 18°C, svi se pitaju: 'Dokle će  ovako'. Dođe nam proljeće, malo kiše, malo hladno, malo toplo, slijede komentari: 'Ovi nagli prijelaz...
Radosti u nama Radost se raduje u svakome od nas kad se osjećamo ispunjeno, kao da imamo sve što nam je potrebno. Svatko voli biti radostan, pa tako i naši č...
Povjerenje Čovjek je biće koje vjeruje u dobro, bez te vjere nikada ne bi izišao pred druge ljude, nikada se ne bi usudio kročiti kroz život. Temelj stva...
Šutnja kao krepost Šutnja među ljudima, bliskim i dalekim, obično podrazumijeva neku negaciju odnosa, neugodu i poremećenost. Šutnja u bračnom i obiteljskom životu preds...
Vježbama tijela i duha do strpljivosti Možete li se svakodnevno posvetiti vježbanju strpljivosti? Strpljivost je velika krepost, ali teško ju je svladati. Ona nam može donijeti mnog...