Skip to content

Osvrt na Prijedlog akcijskoga plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije

Prijedlog akcijskoga plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije bio je predmet internetskoga savjetovanja od 15. siječnja do 14. veljače 2018. na e-savjetovanja.



1. Iako je nositelj izrade toga akta Posebno stručno povjerenstvo pri Uredu predsjednika Vlade Republike Hrvatske za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategijâ i djelovanjâ na području obrazovanja, znanosti, tehnologije i inovacija, nije jasno zašto nositelj javnoga savjetovanja nije Ured predsjednika Vlade, nego jedno ministarstvo.

2. Akcijski plan, ako se kanio i kani provesti, ne može biti tako opsežan.

3. Prijedlog akcijskoga plana nije konkretan smjerokaz svim tijelima vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pregaocima kako provoditi potrebne reforme u dionicama, mjerljivim koracima i vremenskim razdobljima. Zbog toga Prijedlog akcijskoga plana ne ostvaruje svoju temeljnu svrhu, da bude alat za provedbu reforme i povratak nade i optimizma u hrvatski odgojno-obrazovni sustav. Naprotiv, on je instrument nametanja birokratizma, otuđenja i odnarođenja hrvatskoga odgojno-obrazovanoga sustava.

4. Predložene aktivnosti nisu plod ocjene postojećega stanja i aktivnoga praćenja potreba, nego projekcije želja koje nisu lišene sumnje privatnih interesa u ime bavljenja zajedničkim dobrom.

5. Akcijski plan slagan je prema zastarjeloj Strategiji, o kojoj nikad nije postignuto opće nacionalno suglasje, i namjesto da se prvo raspravlja o njezinoj provedbi, da se Strategija osuvremeni i revidira, ona se petrificira zakašnjelim donošenjem akcijskoga plana za njezinu provedbu.

6. Akcijski plan smokvin je list, koji se nije kanio i ne kani provoditi. Očiti dokaz tomu jest činjenica da se u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. i Prijedlogu akcijskoga plana iz 2018. ne spominje riječ informatika, a osobito ne kao obvezatni predmet. A ipak se uvođenje toga predmeta sustavno predočava kao najveće postignuće školske reforme i provedbe Strategije – u kojoj uopće nema informatike.

7. Na koji se način Odluka o donošenju kurikula za nastavni predmet Informatike u dvanaestogodišnjem školovanju (klasa 602-01/17-01/00760, ur. broj 533-28-18-0001, od 12. veljače 2018.) odnosi prema Strategiji i Akcijskom planu, kad njima nije predviđena, kad se s njezinim donošenjem ne čeka donošenje Akcijskoga plana, kad njezino donošenje nije oblik provedbe Strategije ni Akcijskoga plana, i kad je donesena prije nego je dovršena javna rasprava o njezinu prijedlogu (https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=6720)?

8. Informatikom kao obvezatnim predmetom povećava se broj obvezatnih, a smanjuje broj izbornih predmeta, što je u suprotnosti sa zamišlju CKR-a o smanjenju obvezatnih, a povećanju izbornih predmeta. A uvođenje novih predmeta Strategijom nije planirano prije nego se osnovnoškolski odgoj i obrazovanje ne produlji s osam na devet godina.

9. Šuma mjera i aktivnosti loša je varijanta pisanja akcijskih planova, jer se na kraju ne vidi i ne može razaznati jasan, konkretan, doseziv i mjerljiv cilj. Zapravo ga ni nema.

10. Reformske pripreme nigdje se ne rade prema tromjesečjima, nego prema godinama.

11. Koja je svrha ponavljati i doslovce prepisivati akte više razine u niže? Je li cilj akcijskoga plana prepisivanje Strategije ili njezina stvarna provedba? Ako provedba, zašto je Strategija prepisana u Prijedlog akcijskoga plana?

12. Iako je Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije donio Hrvatski sabor, ona nema snagu zakona, ona nije propis (pravno ne obvezuje), nego je planski dokument, smjerokaz koji potiče ili usmjerava političku volju u zakonodavnom smjeru; prema tome, metodologija izrade akcijskoga plana prepisivanjem mjera Strategije te inzistiranju na doslovnom prepisivanju Strategije je promašena.

13. Koja je pravna narav Strategije? Je li Akcijski plan provedbeni propis Strategije ili je on dvogodišnji akcijski plan onoga što se u tom razdoblju može i treba postići, a što je zacrtano Strategijom kao dugoročnom planskom ispravom?

14. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije nema predviđeno vremensko razdoblje primjene i nadahnjivanja zakonodavnoga, proračunskoga, upravnoga i drugoga djelovanja, a javnosti je predstavljena kao dugoročna. Prijedlog akcijskoga plana za njezinu provedbu podnaslovom je vremenski ograničen na dvije godine, a zapravo obuhvaća najmanje 12 godina.

15. Strategija ni Prijedlog akcijskoga plana za njezinu provedbu nemaju ujednačenu metodologiju i strukturu (svi ciljevi nemaju mjere za njihovu provedbu; sve mjere nemaju dosljedno nazivlje, ni dosljedne nositelje; pokazatelji provedbe utvrđeni su neujednačeno i nesusljedno), nema prioritete i dionice; nema simulaciju potrebnih ulaganja za njezinu provedbu, nema proračun ni financijski plan provedbe; brisanjem rokova je obezglavljena.

16. Prijedlog akcijskoga plana proturječan je jer u njegovu podnaslovu stoji da se odnosi na točno određeno razdoblje: „prvi kvartal 2018. – prvi kvartal 2020.“. To je sukladno odredbi iz Smjernica za provedbu Strategije (Narodne novine, br. 124/14) koja glasi: Posebno stručno povjerenstvo „će… izrađivati dvogodišnji akcijski plan za provedbu Strategije“. No, u samom tekstu nekoliko desetaka aktivnosti planira se provoditi do 2021. godine. Tako se ukupno 11 puta u tekstu Prijedloga akcijskoga plana navodi 2021. godina kao rok, devet puta 2022., četiri puta 2023., devet puta 2024., jednom godina 2030. Čak 153 aktivnosti kani se provoditi „kontinuirano“. Za takva određenja ne treba akcijski plan ni rokovi, jer „kontinuirano“ nema dionice, ni rok ispunjenja, nego jednostavno traje. Perpetuum mobile.

17. Koja je stvarna svrha stavljanja na javnu raspravu isprave od 206 gusto tipkanih stranica bez ijedne alternative? Bez usklađenosti sa zakonom i bez jasne vizije kako valjano, obrazloženo i razložno stvoriti pravni okvir za provedbu ili reviziju odredaba Strategije koja je već godinama mrtvo slovo na papiru? Nije li pri utvrđivanju mogućih opcija javnih politika za rješavanje problema i postizanje cilja potrebno izraditi više prijedloga i nenormativnih i normativnih rješenja? Zašto se ne dopušta alternativa Strategiji iz 2014.?

18. Nije li cilj sudjelovanja javnosti u savjetovanju dobiti od javnosti povratnu informaciju o predloženom nacrtu i ponuditi alternativna rješenja? Ako jest, zašto se javna rasprava o Prijedlogu akcijskoga plana odvija u sjeni niza drugih medijski razglašenih pothvata neodgojno-obrazovne politike (jer u njoj nema odgoja), ispod radara javnosti, bez javnih izlaganja, sučeljavanja i tribina? Je li nositelju izrade ovoga prijedloga cilj sudjelovanje javnosti u partnerstvu, partnerstvo s javnošću, uključujući razvoj alternativnih rješenja i utvrđivanje poželjnih opcija? Ili samo partnerstvo s uskom skupinom ljudi koji pod kritičkim mišljenjem, za koje se tvrde da se zalažu, zapravo podrazumijevaju samo način opiranja autoritetima, počevši od autoriteta istine?

19. Prijedlog akcijskoga plana nevjerodostojan je, jer suptilno, a sadržajno bitno preinačuje Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14) i neprihvatljivo je instrumentalizira u dnevno-političke svrhe. Primjerice, cilj 7.5. u Strategiji iz 2014. nosi naslov „E-ŠKOLA: CJELOVITA INFORMATIZACIJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA I PROCESA POSLOVANJA ŠKOLA“. No, u prijedlogu Akcijskoga plana iz siječnja 2018. taj cilj je preimenovan u „e-Škole“. Razlika nipošto nije slučajna. E-škola je opća imenica, gdje „e-“ označava funkcionalne, suvremene zajednice učitelja i učenika, a e-Škole je ime pilot-projekta „uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“. Dvije su razlike: veliko, odnosno malo slovo š, i jednina, odnosno množina (škola/škole). U aktivnostima mjere 7.5.1. u Prijedlogu akcijskoga plana nudi se: „Dovršiti pilot projekt e-Škole“, „Osigurati predfinanciranje velikog projekta e-Škole“ i „Započeti veliki projekt e-Škole“. Time točka 7.5. prestaje imati cilj cjelovito opremanje i djelovanje školskih ustanova u doba informacijsko-komunikacijske tehnike, nego postaje oblik privatizacije javnih ovlasti i javnih sredstava od strane provoditelja toga projekta. Ako se 80 % toga pothvata odnosi na informatizaciju sustavu, to je onda prodaja i održavanje informatičke opreme, a ne reforma odgoja i obrazovanja. Pa ne idu u školu ni računala ni roboti, nego djeca, učenici.

20. Drugi nasumce pronađen primjer krivotvorenja Strategije iz 2014. jest mjera 2.4.11. Prema Strategiji iz 2014. ta se mjera zove: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnog kurikuluma i predmetnih/međupredmetnih/modularnih kurikuluma za devetogodišnji opći odgoj i obrazovanje“. No, prema Prijedlogu akcijskoga plana iz 2018., mjera 2.4.11. glasi: „Izrada modela povećanja izbornosti u gimnazijskom obrazovanju i utjecaja na uvjete rada i broj zaposlenih nastavnika“. Namjesto devetogodišnje osnovne škole – izbornost u gimnazijama!?!

21. Struktura i način javnih rasprava o kurikulnim ispravama nije u skladu s izvornim ciljevima Strategije. Naime, CKR je zamišljen kao organska cjelina hijerarhijski ustrojenih dokumenata, a to znači da bi se svaka sljedeća ili niža razina trebala i mogla raspravljati te zatim i sastavljati tek nakon što je prethodna, viša, koja je „osnova za njezinu izradu“ (Prijedlog Okvira nacionalnoga kurikuluma, str. 10), dovedena do stupnja cjelovitosti, usuglašenosti i konačnosti. Prijedlog akcijskoga plana ne slijedi predviđenu strukturu.

22. Struktura dokumenata navodne cjelovite uputnične reforme nije usklađena s vrijedećim propisima koji reguliraju područje odgoja i obrazovanja. Stoga je nužno ponoviti javnu raspravu o svim uputničnim ispravama jer je prethodna javna rasprava o tim dokumentima provedena bez pravne osnove za njihovu primjenu. Novo javno savjetovanje o uputničnim ispravama predloženim akcijskim planom – nije predviđeno. Stoga je nužno Prijedlogom akcijskoga plana predvidjeti još jednu javnu raspravu o prijedlozima uputnika. Ne bude li internetsko savjetovanje stavljeno u realne i optimalne okvire, mala je vjerojatnost da će se stručnjaci, osim pokojega entuzijasta i uskoga kruga nositelja i partnera, javljati u javne rasprave.

23. Zašto je kao pokazatelj provedbe mjere 2.3.2. u Prijedlogu akcijskoga plana ispuštena „satnica“, kad je ona Strategijom predviđena kao pokazatelj provedbe te mjere? Reforma sustava odgoja i obrazovanja ne može se provoditi bez donošenja jasnoga nastavnoga plana (strukture satnice), kako za osnovnu, tako i za srednju školu, a ta aktivnost nije nigdje navedena.

24. Hibridno vrjednovanje nije plod općega nacionalnoga suglasja.

25. Akcijski plan je metodologijski nedosljedan. Predložena djelovanja u pravilu nisu znanstvena, pa čak ni stručna, a međusobno ne konvergiraju, niti su koherentna da bi ispunjenjem pojedinih ili svih aktivnosti došlo do provedbe mjere u kojoj su one navedene. Stoga predloženi akcijski plan ni na zdravorazumskoj razini prosječnih legitimnih očekivanja ne znači ispunjenje mjera, podciljeva ni ciljeva samom provedbom pojedinih aktivnosti.

26. Prijedlogu akcijskoga plana, kao i Strategiji, nedostaje dosljedna struktura. Zašto svaki cilj nema mjere za svoju provedbu? Zašto mjere nemaju ustaljeno nazivlje i koordinatore među više nositelja? Zašto se pokazatelji provedbe ne navode konsekutivno i konsekvetno?

27. Koje su mjere, od njih 340 u Strategiji, prioritet prema Prijedlogu akcijskoga plana? Koja će biti korist od provedbe poglavitih mjera?

28. Koji su troškovi provedbe pojedinih mjera i podciljeva? Koji Državni proračun prati ili će pratiti sve ono što je zacrtano Prijedlogom akcijskoga plana? Ili ne postoji ozbiljnost ni politička volja da se akcijski plan provede?

29. Tekst Prijedloga akcijskoga plana nije napisan uzimajući u desetke odredaba Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila (Narodne novine, broj 74/15).

30. U tekstu se 111 puta rabi nehrvatska riječ kurikulum, namjesto riječi uputnik ili kurikul. Usp. http://www.vjeraidjela.com/curriculum-u-hrvatskom/.

31. Prijedlog akcijskoga plana nije ispravio bitan manjak odgoja, koji je dokazan u prethodnim reformskim ispravama kao što su Strategija iz 2014. i prijedlozi uputnika iz 2015. Usp. http://www.vjeraidjela.com/prognani-odgoj/ i http://www.vjeraidjela.com/mjesto-odgoja-u-cjelovitoj-uputnicnoj-reformi/.

32. Zbog svega navedenoga Prijedlog akcijskoga plana ne zaslužuje biti donesen.

U Zagrebu, 14. veljače 2018.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Tko je zapravo ispod prosjeka? O netočnim izjavama vicepremijera Štromara Dana 26. kolovoza 2017. potpredsjedniku Vlade Republike Hrvatske Predragu Štromaru uputio sam donje pi...
Sustavno kršenje pravila o trajanju javne rasprave... U prvoj polovini 2016. čak dvije trećine savjetovanja sa zainteresiranom javnošću otvoreno je na rok kraći od zakonom propisanih 30 dana. Time se sust...
Javna rasprava o nacrtima Cjelovite kurikulne refo... Povjerenici za informiranje Anamariji Musi, čija je obveza štititi Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama, 24. lipnja 2016. dostavio sam don...
Nema uvjeta za raspravu o zakonskoj zaštiti od nas... Povjerenici za informiranje dr. Anamariji Musi 30. travnja 2016. dostavio sam pismo s pozivom na djelovanje zbog pravne i stvarne nemogućnosti održava...
Nedostatci javnoga savjetovanja o Okviru nacionaln... Dana 19. travnja 2016. Povjerenici za pristup informacijama poslao sam donju predstavku zbog niza nepravilnosti s javnom raspravom o Okviru nacionalno...