Skip to content

Pojednostavljenje i ubrzavanje kanonskog postupka za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe

1


Ovih dana je objavljen dokument pape Franje kojim su izvršene značajne promjene u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine s obzirom na preuređenje kanonskog postupka za utvrđivanje i presuđivanje je li neka ženidba dvoje katolika, ili između katoličke i nekatoličke stranke, sklopljena valjano ili nije. Taj dokument, koji nosi latinski naslov: Mitis Iudex Dominus Iesus (Isus Gospodin blagi sudac), pobudio je među katolicima širom svijeta, pa i kod nas, veliko zanimanje, ali je od mnogih i pogrešno shvaćen.

Učinjene su, bez sumnje, u kanonskom pravu velike promjene, ali ne u smislu da će se odsada u Crkvi moći ‘poništavati ženidbe’, kako se u javnosti i u medijima često pogrešno predstavlja, nego se radi o tome da će sudski postupak za utvrđivanje je li neka ženidba uopće sklopljena valjano teći brže, lakše i jednostavnije.

Da bi čitateljima stvar bila jasnija, odmah treba reći da ženidba može biti nevaljana zbog trostrukog razloga:

a) zbog toga što za njezino sklapanje postoji neka ženidbena smetnja (zapreka), a takvih, prema Zakoniku kanonskog prava, ima dvanaest, među kojima su, da spomenem neke: nedostatak potrebne dobi, spolna nemoć, ženidbena veza koja već postoji, različitost vjere, krvno srodstvo, sveti red đakonata i svećeništva, javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi;

b) zbog nekog nedostatka u ženidbenoj privoli, npr. zbog teškog manjka u prosuđivanju o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima; zbog nesposobnosti psihičke naravi za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza; zbog zablude o osobi ili o osobini druge osobe; zbog zlonamjerne prijevare o nekoj osobini druge stranke; ili zbog prisile ili velikog straha;

c) zbog toga što ženidba nije sklopljena pred svetim crkvenim službenikom na koga po pravu spada da sudjeluje kod sklapanja ženidbe, a to su župnik ili mjesni ordinarij na svom području, ili pred đakonom i svećenikom koji od dotičnog župnika ili mjesnog ordinarija bude za to ovlašten.

Što se tiče mogućih razloga nevaljanosti ženidbe, navedenim papinim dokumentom ništa se ne mijenja, ne ukida, i novo ne dodaje. Promjene su učinjene samo u pogledu sudskog postupka za utvrđivanje je li u nekom konkretnom slučaju postojao neki od naprijed navedenih razloga, a što je dotičnu ženidbu činilo nevaljanom već u času njezina sklapanja.

Kako sam već rekao, i ponovno naglašavam, sudskom presudom ženidba se ne poništava, jer valjane ženidbe nije ni bilo, nego se, nakon provedene sudske istrage i dokaznog postupka u kojem je s moralnom sigurnošću utvrđeno da neka ženidba nije sklopljena valjano, izriče presuda o nevaljanosti dotične ženidbe.

Evo najvažnijih promjena ili novosti u tom pogledu.

1. Da bi neka ženidba mogla sudski biti proglašena nevaljanom, dosad se postupak morao voditi dva puta, na biskupijskom prvostupanjskom, i na drugostupanjskom metropolijskom sudu. Na prvostupanjsku presudu branitelj ženidbene veze je po službenoj dužnosti morao uvijek uložiti priziv na viši, drugostupanjski sud. Za proglašenje ženidbe nevaljanom tražilo su da obje presude budu istovjetne.

Od sada će biti dovoljan samo jedan postupak i jedna presuda, ona prvostupanjskog suda, i ako protiv nje druga ženidbena stranka ili branitelj ženidbene veze u propisanom roku ne uloži priziv, presuda postaje izvršna, i dotične stranke postaju slobodne da sklope nove brakove.

Tom se promjenom postiže znatno vremensko skraćivanje vođenja postupka, a smanjuju se i sudski troškovi.

2. Parnični sporovi o nevaljanosti ženidbe trebali su se načelno, zbog važnosti predmeta o kojem se radi, voditi na sudu sastavljenom od trojice sudaca, od kojih su dvojica morali biti klerici, a jedan, po dogovoru i dopuštenju biskupske konferencije, mogao je biti laik.

Postupci za proglašenje ženidbe nevaljanom trebaju se i ubuduće voditi pred sudištem trojice sudaca, u kojemu predsjednik mora biti klerik, a druga dvojica mogu biti laici, muškarci i ženske osobe.

3. Ako pak nije moguće imati trojicu sudaca, a većina biskupija, osobito manjih, teško ih mogu imati, dijecezanski biskup može predmet svoje biskupije prepustiti sudištu neke od obližnjih biskupija, a može također, po svom nahođenju, vođenje postupka povjeriti samo jednom sucu svoje biskupije, a taj mora biti klerik, i njemu se, ako je moguće, kao pomagači daju dvojica prisjednika. Mogu to biti i laici, muškarci i ženske osobe, koji su uzornog života i stručni u pravnim ili humanističkim znanostima.

U slučaju kada prvostupanjski postupak vodi i presudu donosi samo jedan sudac, odgovornost je dijecezanskog biskupa da pazi i osigura da se u donošenju presuda ne dopusti nikakva popustljivost, a za što postoji velika opasnost kada presuda više ne mora obavezno biti potvrđena na drugostupanjskom sudu.

4. Osobito važna novina je uvođenje kraćeg ženidbenog postupka za proglašavanje nevaljanim određenih vrsta ženidaba. Naime, u slučajevima kada pokretanje parnice o nevaljanosti ženidbe zatraže oba bračna druga, ili samo jedan uz suglasnost onoga drugog, te kad postoje takve okolnosti činjenične i osobne, poduprte i potkrijepljene svjedočanstvima ili ispravama za koje se ne traži neka temeljita istraga i provjera, jer je očigledno da je ženidba nevaljana, o takvim ženidbama se vodi kratak istražni postupak, a dijecezanski biskup, nakon što prouči sudske spise suca istražitelja, ako je stekao moralnu sigurnost o nevaljanosti ženidbe, sam donosi odgovarajuću presudu.

A ukoliko biskup na temelju provedenog kratkog postupka ne stekne moralnu sigurnost o nevaljanosti dotične ženidbe, predmet koji se istražuje predaje na redovito postupanje.

5. Stranka u postupku, koja bude nezadovoljna presudom redovitog prvostupanjskog suda, kao i branitelj ženidbene veze i promicatelj pravde u biskupiji, mogu uložiti ništavnu žalbu na presudu, ili priziv protiv presude na drugostupanjski sud. A ostaje i pravo daljnjeg ulaganja priziva na Apostolsku Stolicu, odnosno na sudište Rimske Rote.

Protiv presude donesene po kratkom postupku, ništavna žalba ili priziv se ulažu metropolijskoj stolici.

6. Dosadašnji način vođenja istražnog postupka o nevaljanosti ženidbe i donošenja presude iziskivao je za stranke dosta velike izdatke. Pravednost zahtijeva da se djelatnicima sudišta za njihov rad dadne odgovarajuća naknada, ali po želji pape Franje biskupske konferencije se trebaju pobrinuti, koliko je moguće, da se za stranke, pogotovo siromašnijeg imovnog stanja, osiguraju besplatni postupci.

Ima i dosta drugih odredaba o promjenama, koje su proceduralne naravi i tiču se sudionika u sudskom postupku i samog načina pokretanja i vođenja postupka, i one su široj javnosti manje zanimljive, te ih ovdje ne navodim.

dr. Velimir Blažević

dr. Velimir Blažević

Umirovljeni profesor crkvenoga prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i urednik bloga fra-velimir.blogspot.hr
dr. Velimir Blažević

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Sakrament ženidbe (pravni vid) Pojam, nastanak i bitna svojstva kršćanske ženidbe Ženidba je zajednica svega života muške i ženske osobe, usmjerena po svojoj naravi k...
Razrješivanje ženidbe apostolskom povlasticom Nerazrješivost je bitno svojstvo ženidbe. Ali dok su neke ženidbe apsolutno nerazrješive, ima ih koje se mogu razriješiti bilo na temelju Pavlove povl...
Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje ... Uvod Treća izvanredna opća skupština Biskupske sinode, posvećena „Pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije“, u pri...
Ženidbena zapreka krvnog srodstva Poštovani, zanima me postoji li zapreka za brak ako su budući zaručnici u srodstvu u 8. koljenu po rimskom računanju (4. koljenu po germanskom)? Hvala...
Računanje krvnog srodstva Krvno srodstvo se računa po lozama ili linijama, i po koljenima ili stupnjevima. Dvije su vrste krvnog srodstva, srodstvo u pravoj ili izravn...