Skip to content

Presveto Trojstvo (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Danas slavimo uzvišenu i nadspoznatljivu tajnu naše vjere: Presveto Trojstvo. Bog je jedan i jedinstven u svojoj božanskoj naravi, a ipak u isto vrijeme trojstven u božanskim osobama, kao Otac, Sin i Duh Sveti. Iako Bog u svome veličanstvu posvema nadvisuje svako naše poimanje, danas nam se Bog u svojoj riječi na poseban način predstavlja kao onaj koji je prisutan, koji nam je blizak, koji nas ljubi. Htjeli bismo u ovom misnom slavlju dostojno proslaviti ovu veliku tajnu naše vjere. Stoga ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, ti si se svome narodu objavio kao brižan Otac. Gospodine, smiluj se!

  • Kriste, ti si savršena Slika Očeva. Kriste smiluj se!

  • Gospodine, Duh koji izlazi od Oca i Sina i nas čini dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!


Nacrt za homiliju


Jahve – Gospodin


U davna vremena ime je bilo veoma važno. Označavalo je osobinu neke osobe, ali i dobre želje vezane uz tu istu osobu. Tako su sva biblijska imena – narodna imena, to jest, imaju određeno značenje. Kao što u nas ima određeno značenje ime Božidar, Zlatko, Jasna, Mirna, Danica, tako, na primjer ime Isus znači Bog spašava. Kada se u pustinji Bog objavio Mojsiju i progovorio mu iz gorućeg grma, Mojsiju je bilo važno da sazna Božje ime. Naime, kako je u ono vrijeme svaki narod štovao svoje bogove i svaki je od njih imao ime, tako je Mojsije htio znati koje je ime njegovu Bogu. I Bog mu je objavio svoje čudesno i tajanstveno ime: Jahve. To bi ime u hebrejskom jeziku značilo Onaj koji jest, Onaj koji je prisutan, Onaj koji je s nama. To uzvišeno Božje ime za Židove je u međuvremenu postalo toliko sveto da su ga prestali izgovarati, pa umjesto Jahve govore Adonaj, odnosno Gospodin. Taj smo običaj i mi preuzeli u našem bogoslužju, pa redovito velimo Gospodin, tamo gdje u Bibliji stoji Jahve.

Ime Jahve – onaj koji jest, Prisutni, Bliski, govori nam da nam je Bog blizak, da je s nama, da nije dalek, da se za nas zauzima. Bog je to u izraelskoj povijesti nebrojeno puta pokazao. Iako njegov narod toliko puta nije bio vrijedan Božjeg izabranja, Bog ga nikada nije odbacio, nego ga je sebi pritezao – kako Pismo zgodno veli – konopcima ljubavi. Naravno, vrhunac ljubavi prema svome narodu Bog je pokazao tako da je njegov jedinorođeni Sin, njemu jednak u božanskoj naravi, postao čovjekom: naš Spasitelj Isus Krist pravi je Bog i pravi čovjek. Tako ime Jahve koje je od samih je početaka nagoviještalo Božju blizinu, u savršenstvu se ispunilo i pokazalo u utjelovljenom Sinu Božjem. Po Kristu nam je Bog savršeno blizak, jer je njegov Jedinorođeni Sin od vječnosti nama jednak u svojoj ljudskoj naravi, a da pri tome nije izgubio svoju božansku narav. Po njemu smo, konačno, postali dionici njegove božanske naravi.


Bog milosrdan i milostiv


Čuli smo, nadalje, što Bog sam o sebi govori, obraćajući se Mojsiju (Izl 34, 4b-6.8-9): Gospodin (to jest “Jahve”)! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom! Zapazimo, da to Bog sam o sebi govori. On je milostiv. Spor je na srdžbu. Bogat je dobrotom. Taj nas je Bog stvorio, taj nas Bog spašava po svome Sinu, pred takvim Bogom stojimo, u njemu živimo, mičemo se i jesmo. Zbog toga smo puni pouzdanja. Zato ne stojimo pred Bogom sa strahom, nego smo pred njim ispunjeni ljubavlju i zahvalnošću. Tako je i u našem životu. Može se dogoditi da neki roditelj odgaja svoju djecu kaznama i strahom, postupajući prema njima kao prema podložnicima ili robovima. Koliko bi god taj roditelj (ili odgojitelj) bio strog i neumoljiv, složit ćemo se, puno će više uspjeti u odgoju onaj koji je, istina, odlučan i jasan u svojim zahtjevima, ali u isto vrijeme strpljiv, dobrostiv, spreman praštati. Tu Božju ljubav i strpljivost prema nama najbolje vidimo u Isusu Kristu, koji je došao služiti nam, koji je sama sebe za nas predao, koji – na mali znak dobre volje i obraćenja – prašta velike grijehe, kao što je to bilo u slučaju obraćenoga Pavla.

Božje milosrđe ne smije nama biti izlikom za lakomislenost, neodgovornost, razuzdanost i olako padanje u grijehe. Upravo zato što je Bog prema nama toliko dobrostiv i strpljiv, upravo zbog toga mi mu želimo uzvratiti najbolje koliko možemo. Baš zato što toliko od Boga primamo, želimo mu izraziti zahvalnost dosljednošću vlastitog života. Možda bi neki radije da Bogu pristupamo sa strahom i velikim drhtanjem. Međutim, sam Bog se pokazuje dobrostivim i milosrdnim i mi mu želimo zbog toga zahvaljivati. Tako možemo voditi život bez tjeskobnih briga. Mi se trudimo živjeti čestito i zato mirno hodimo ovim životom, jer osjetimo nad sobom Božju zaštitu i Božju ljubav.


Gospodine, pođi s nama!


Sada se Mojsije obraća Bogu. Veli: Gospodine moj! Ako sam stekao naklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama. Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe. Prisjetimo se. Taj se razgovor dogodio nakon što se narod bio odmetnuo od svoga Boga tako da su načinili zlatno tele i klanjali mu se kao Bogu. Po ljudskom shvaćanju ova bi Mojsijeva molba ostala uzaludna. Prisjetimo se. Bog je izveo svoj narod iz Egipta, iako se faraon protivio. Egipat je u ono vrijeme bio svjetska velesila. To je kraljevstvo s prekidima trajalo gotovo tri tisuće godina. I onda, maleni narod, zapravo, skupina robova uspijeva izaći slobodno iz Egipta. To je bilo Božje čudo. Zatim, Bog ih je proveo kroz Crveno more, vodio ih pustinjom, hranio ih na čudesan način. Zatim, da bi oni mogli postati pravi narod, uređeno društvo, odlučio im je dati Zakon. I što se zbiva? Čim je Mojsije otišao na brdo Sinaj, narod je okrenuo leđa i Bogu i Mojsiju. I evo velikog čovjeka! Mojsije se za njih zauzima, makar su ga izdali i prezreli. Mojsije, kao Božji čovjek, i sam je milosrdan, dobrostiv, strpljiv i ispunjen ljubavlju prema svome narodu.

Evo i nama poruke i pouke. Dobro je uzdati se u Boga i njegovu ljubav, kako nas sama Božja riječ uči: Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju (Ps 92,2-3). Međutim, u isto vrijeme trebamo imati srca i za druge: da i njima Bog bude blizak. Zauzimati se na svaki način za njih – unatoč njihovih slabosti i nesavršenosti – baš kako je to Mojsije činio za svoj narod.

Danas slavimo Presveto Trojstvo: neraskidivo zajedništvo naravi Oca, Sina i Duha Svetoga. Zajedništvo je to ljubavi. Neka ljubav Trojedinoga Boga prožme i naš život.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Trojstveno vrelo darivanja i ljubavi – razmi... Jedan poznati filozofski princip glasi: Nitko ne može dati ono što nema. Doista to je vrlo jasan i očigledan princip koji se tiče logike zdrav...
Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu Iv 3, 16-18 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ...
Presveto Trojstvo (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Znatiželja je prirođena ljudskom biću, a znatiželja i potreba za otkrivanjem temelj je ljudskog napretka. Razumlj...
Svetkovina Presvetog Trojstva (A) Izl 34,4b-6.8-9 Prvi Sinajski savez razvrgnut je činom nevjere naroda jer je sebi načinio zlatno tele. Nije mu preostalo drugo nego čekati ev...
Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja BOG JE POSLAO SINA DA SE SVIJET SPASI PO NJEMU Iv 3,16-18 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koj...