Skip to content

Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja

BOG JE POSLAO SINA DA SE SVIJET SPASI PO NJEMU


Iv 3,16-18

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.


PIŠE: Alberto Maggi


Bog nije sudac nego onaj koji očituje život te ljudskom rodu nudi puninu života koja se objavila i očitovala u Jedinorođencu – Isusu. U današnji evanđeoski odlomak moramo ubaciti i retke 19-20 jer se bez njih Ivanova poruka dobro ne razumije .

Bog je tako ljubio svijet“ – dakle, prisutno je Božje očitovanje ljubavi prema svijetu. Bog nije Bog pesimista, Bog sit čovječanstva, nego je On Bog zaljubljen u ljudski rod. Toliko je zaljubljen u njega, toliko ga je volio da je „dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje…“.

Vjerovati u Sina Jedinorođenca znači vjerovati u model čovječanstva. Ovdje Isus biva oslikan kao Sin Jedinorođenac. On je Sin Božji jer Isus očituje Boga u njegovoj ljudskosti; ali je i Sin čovječji jer predstavlja čovjeka u njegovoj božanstvenosti. Prema tome, u Isusu je obrazac čovječanstva. Koji su prihvatili taj obrazac, taj model čovječanstva, rast i ljudsko sazrijevanje, posjeduju sposobnost ljubavi koja se od nikoga ne da uvjetovati.

ne propadne, nego da ima život vječni“. Za Isusa, život vječni nije neko buduće obećanje nego prisutna mogućnost. Svatko tko u svoj svakodnevni život ucijepi onu ljubav sličnu Božjoj – potpunu, bezuvjetnu i neograničenu – već posjeduje onu kvalitetu života koji se naziva vječnim – ne zbog trajanja nego zbog kvalitete, koji je nerazoriv. Smrt ga ne može niti okrznuti.

Ta Bog nije poslao Sina“ – ponovno inzistira na „Sinu“ – Sin Božji, Sin čovječji – „na svijet“ – ovdje ne kaže „da osudi“, glagol suditi. Bog nije sudac nego onaj koji očituje život. I Sin isto tako!

Dakle, nije poslao Sina da sudi svijet. To su farizeji očekivali – Mesiju koji će doći i suditi, odvojiti dobre od zlih, čiste od nečistih, ali to nije Bog, to nije Isus. Nije, dakle, poslao Sina da sudi nego „da se svijet spasi po njemu“.

Isus nudi alternativu života, alternativu društva. Koji ga prihvate, s njime su u punini života. „tko vjeruje u njega“ – vjerovati znači pristati uz takav lik čovjeka, čovjeka sposobnog za neograničenu i bezuvjetnu ljubav – „ne osuđuje se“. Dakle, ne ide se prema nikakvom sudu. Ideja je suda odsutna u Ivanovu evanđelju. Tko vjeruje ne ide prema nikakvoj osudi nego je već u punini života.

Nasuprot tome, tko ne vjeruje, već je osuđen jer „nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“. Čovjek je taj koji se sam osuđuje odbijajući tu puninu života. Odbijanje punine života – Isusa – dovodi do punine smrti. To je značenje koje nam evanđelista poručuje, sud koji postaje osuda.

Stoga, Božja je poruka apsolutno pozitivna: tko ga prihvati, već je u punini života; tko ga odbije, biva suđen od samoga sebe. I evo nam sada 19. i 20. redak koji nam bolje pojašnjavaju misao evanđeliste.

Piše Ivan: „“Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“. Evo nam suda. Oni koji, iako vidjevši tu svjetlost nisu joj se približili, ostaju u tami, u ozračju smrti. Oni, pak, koje je ta svjetlost privukla, ulaze u puninu života. Tumači evanđelista: „tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova“.

Prema tome, nema nikakvog Božjeg suda ni osude – postoji samo pozitivna ponuda života. Tko ga primi, već se nalazi u punini života; tko ga odbije jer punina života nije u skladu s njegovim interesima, željama, ostaje u ozračju smrti. Ne zbog Božje osude nego onog suda kojega čovjek – vlastitim izborom – nad samim sobom čini.


Prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu Iv 3, 16-18 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ...
Presveto Trojstvo (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Danas slavimo uzvišenu i nadspoznatljivu tajnu naše vjere: Presveto Trojstvo. Bog je jedan i jedinstven u svojoj ...
Trojstveno vrelo darivanja i ljubavi – razmi... Jedan poznati filozofski princip glasi: Nitko ne može dati ono što nema. Doista to je vrlo jasan i očigledan princip koji se tiče logike zdrav...
Presveto Trojstvo (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Znatiželja je prirođena ljudskom biću, a znatiželja i potreba za otkrivanjem temelj je ljudskog napretka. Razumlj...
Svetkovina Presvetog Trojstva (A) Izl 34,4b-6.8-9 Prvi Sinajski savez razvrgnut je činom nevjere naroda jer je sebi načinio zlatno tele. Nije mu preostalo drugo nego čekati ev...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.