Skip to content

Presveto Trojstvo (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Znatiželja je prirođena ljudskom biću, a znatiželja i potreba za otkrivanjem temelj je ljudskog napretka. Razumljivo je da su ljudi oduvijek htjeli i Boga razumjeti. Ta je potreba išla dotle da su si predočavali bogove kao bića s ljudskim osobinama koji jedu, piju, zabavljaju se, rađaju djecu i tako dalje. Nasuprot tomu Sveto pismo nikada ne ide za tim da zadovolji našu puku znatiželju o Bogu, nego nam isključivo govori o tome što Bog za nas čini i kakav je Bog prema nama. Tako se i Crkva danas na poseban način klanja velikom i nedokučivom otajstvu trojedinoga Boga, Boga koji je jedan, jer Bog i može biti samo jedan, a koji je ipak trojstven u osobama Oca, Sina i Duha Svetoga. I na ovoj svetoj misi želimo se pokloniti trojedinome Bogu koji nas uzima u svoju božansku obitelj. A da bismo to što bolje mogli, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste.

  • Bože Stvoritelju, ti nas prihvaćaš kao svoju ljubljenu djecu. Gospodine, smiluj se!

  • Sine Božji, ti nas činiš dionicima svoje božanske naravi. Kriste smiluj se!

  • Rodio si nas iz vode i Duha da zauvijek tebi živimo. Gospodine, smiluj se!


Nacrt za homiliju


U davna su vremena Židovi bili okruženi narodima koji su svoje bogove “čovjekoliko” gledali, tj. zamišljali su da su oni nalik velikim vladarima. A u ono vrijeme vladari su bili često i okrutni i oholi i ćudljivi i osvetoljubivi. Vladare je bilo potrebno pridobiti laskanjem, poklonima, dodvoravanjem, hvalospjevima. Takvi su onda u njihovim očima bili i njihovi bogovi, s tim da su oni kao bogovi bili besmrtni i puno snažniji, dakle, još ćudljiviji, još nepredvidljiviji. Međutim, vjera Izabranog naroda bila je bitno drugačija. Sveto pismo naglašava da je samo jedan Bog, da je on nevidljiv, da nije nalik ljudima ni obličjem ni značajem. “Ja sam Bog, a ne čovjek”, govori Bog svome narodu. U današnjem prvom čitanju (Izl 34, 4b-6.8-9) u malo riječi se o Bogu puno kaže.


Bog milosrdan i milostiv


Na brdu Sinaju Bog se objavljuje Mojsiju u liku oblaka – jer Bog nema tjelesnoga lika. Tada, Jahve, Gospodin za sebe veli: “Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu.” Divno je to svjedočanstvo. Bog je dobrostiv, Bog je milosrdan. Spor je na srdžbu. Nije mu do toga da daje maha bijesu, nije mu do toga da ponizi i kazni čovjeka. Bog strpljivo upućuje čovjeka prema dobru. Pa ako ga prekorava ili kažnjava, čini to za dobro samoga čovjeka. Jer Bog kao Bog i ne može biti osvetoljubiv, ćudljiv. Jer, Bog je svijet i čovjeka stvorio ne iz dosade, nego zato što mu je stalo i do svijeta i čovjeka. Zato Bog – koji do srži čovjeka poznaje – ima toliko strpljivosti i dobrote za čovjeka.


Bogat ljubavlju


Sada dolazi ono što je posebno. U ono vrijeme vladari su znali pokazivati pojedinim podložnicima i naklonost i dobrotu, ali je iskustvo ljudi onoga vremena bilo da su vladari u svojoj dobroti i nestalni i prevrtljivi. Njihova naklonost i dobrota trajala je uglavnom onoliko dugo dok je to njima samima odgovaralo. Vladari onoga vremena znali su često bez milosti smaknuti stvarne ili vjerojatne protivnike, nevine i krive, pa čak i članove vlastite obitelji, ukoliko bi osjetili da je u pitanju njihova vladavina. A Sveto pismo, evo, Boga, besmrtnoga i vječnoga, onoga koji je iznad svih predstavlja kao Boga ljubavi. Veli da je Gospodin “bogat ljubavlju”. Ljubav je po definiciji nesebična, bezuvjetna, ljubav bližnjemu želi dobro i samo dobro bez obzira na zasluge toga istoga bližnjega. Bog svoju ljubav uspoređuje s ljubavlju majke prema njezinu nejaku djetetu, štoviše, stavlja svoju ljubav iznad majčine. Veli: “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao” (Iz 49,15-16). Je li ondašnji Izabrani narod mogao dokučiti domete tih riječi? Jesmo li mi kadri proniknuti u otajstvo Boga koji je čista ljubav? Tko to uopće može shvatiti?


Bogat vjernošću


Spomenusmo nestalnost onih drevnih vladara. Podanik koji je danas bio u milosti, uzvisivan i slavljen, nije mogao znati što će o njegovoj kobi sutra odlučiti njegov kralj. O vjernosti i dosljednosti nije bilo govora. A, evo, Bog uporno govori svome narodu da je vjeran. Ono što je obećao, izvršit će. U njegovim rukama čovjek je siguran, u njegovoj kući spokojan.

Bog je milosrdan, bogat ljubavlju i vjeran. Znamo kako nas uči katekizam: Bog Otac nas je stvorio, zato što nas je ljubio prije postanka svijeta. Utjelovljeni Božji Sin nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem, zato što je bio vjeran poslanju koje mu je dao njegov Otac, a to je da iskaže milosrđa nama, koji svojim grijesima ne zaslužujemo Božju naklonost. Bog Duh Sveti ljubav je Oca i Sina koja nas obuzima, koja nas spašava, koja nas vodi do dioništva u životu trojstvene obitelji. Mi smo danas baštinici svih lijepih Božjih obećanja, dionici spasenja u Kristu i već sada po Božjoj ljubavi članovi Neba.

To čini Bog. Ako nas Bog uzima u svoju obitelj, ponašamo li se mi u skladu s tim velikim odabranjem? U kojoj mjeri možemo za sebe reći da smo milosrdni prema svojim bližnjima, da smo puni ljubavi, da smo vjerni? U kojoj mjeri možemo za sebe tvrditi da smo Bogu vjerni, da ga volimo iznad svega? Prisjetimo se: nije nam Bog objavio nešto od svoje slave da bi zadovoljio našu znatiželju. Nije nam Krist Gospodin objavio da je Bog trojedan, zato da bismo se mi hvastali kako smo nešto o Bogu saznali što prijašnji naraštaji nisu znali. Bog nas se objavljuje i objavljuje nam svoju slavu da bismo upoznali koliko smo mi njemu važni, koliko nas voli, pa da bismo onda i mi njemu uzvratili vjernošću i ljubavlju. Bog nam je pokazao kako je dobrostiv i pun ljubavi prema nama, da bismo onda i mi tom ljubavlju kojom smo obuzeti mogli ljubiti i prihvaćati i druge ljude, svoju braću i sestre. Dao Gospodin da se naša bogolikost očituje i u našem bogolikom življenju i ponašanju prema našim bližnjima.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Presveto Trojstvo (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Danas slavimo uzvišenu i nadspoznatljivu tajnu naše vjere: Presveto Trojstvo. Bog je jedan i jedinstven u svojoj ...
Trojstveno vrelo darivanja i ljubavi – razmi... Jedan poznati filozofski princip glasi: Nitko ne može dati ono što nema. Doista to je vrlo jasan i očigledan princip koji se tiče logike zdrav...
Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu Iv 3, 16-18 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ...
Svetkovina Presvetog Trojstva (A) Izl 34,4b-6.8-9 Prvi Sinajski savez razvrgnut je činom nevjere naroda jer je sebi načinio zlatno tele. Nije mu preostalo drugo nego čekati ev...
Presveto Trojstvo (A) – komentar evanđelja BOG JE POSLAO SINA DA SE SVIJET SPASI PO NJEMU Iv 3,16-18 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koj...