Skip to content

Prosudba Prijedloga okvira nacionalnoga kurikula

Jemen


I. Predmet prosudbe i uvodna napomena


1. Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula (u nastavku: PONK) od 27. travnja 2016. sastoji se od četiriju cjelina: uvoda i triju poglavlja, s ukupno devet podpoglavlja, i obuhvaća 26 stranica kao word objavljen na stranici e-Savjetovanja, odnosno 27 stranica kao PDF objavljen na stranici MZOŠ-a. U nastavku se prati obrojčenje stranica iz datoteke word s portala e-Savjetovanja.

1.1. Zbog kratkoće roka internetskoga savjetovanja, ova se prosudba odnosi samo na prvih 11 stranica PONK-a. Na raspolaganju sam Ministarstvu obrazovanja i recenzentima i za nastavak ove prosudbe u primjerenom vremenskom okviru.

2. Isprava na koju se osvrćem smjera na sveobuhvatan zahvat u hrvatski školski obrazovni sustav, pa se razumijeva da su odabrani suradnici zadatku pristupili ozbiljno i suvereno sa svih razina, napose jezične kad je riječ o uspostavi i usustavljivanju strukovnoga nazivlja. Na žalost, upravo je u tom dijelu vrlo mnogo promašaja, koji se moraju popraviti. U ovom je osvrtu to učinjeno izravnim ispravljanjem jezično netočnih riječi i oblika, počevši od samoga naslova temeljnoga dokumenta reforme.


II. Nemogućnost dovršenja postupka


3. Ustavni sud Republike Hrvatske na primjeru oglednoga uputnika (Zdravstvenoga odgoja) 22. svibnja 2013. (točka 5. Odluke U-II-1118/2013) utvrdio je da je uputnik (kurikul) – propis. Bez preradbe cijeloga PONK-a s tom mišlju vodiljom, Okvir nacionalnoga kurikula nema budućnost. Predlažem da se obustavi donošenja ovoga i ovakvoga PONK-a jer on ne može proći ustavnosudsku provjeru ustavnosti i zakonitosti.

4. Prema članku 5. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila (Narodne novine, br. 74/15), a i od prije prema ustaljenoj praksi, ministar se pri donošenju svakoga provedbenoga propisa na njegovu početku, u preambuli, poziva na pravnu (zakonsku) osnovu iz koje proizlazi ovlast za njegovo donošenje. Ministar se nema na što pozvati pri donošenju Okvira nacionalnoga uputnika i stoga je ova javna rasprava bila samo pokusna, a ne i prava i konačna. Treba je ponoviti ako se i kad se stvore zakonski uvjeti za donošenje ovdje predloženoga akta.

Naime, donošenje Okvira nacionalnoga kurikula nije predviđeno ni jednom odredbom Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14). Stoga ne postoji zakonska podloga prema kojoj bi bilo tko iz sustava vlasti mogao donijeti Okvir nacionalnoga kurikula. To znači da ne postoje pravne pretpostavke da on postane propis, ni da počne obvezivati, a time ni proizvoditi pravne učinke. Naime, stupanje na snagu propisa vremenski je određen trenutak od kojega on počinje pravno djelovati, obvezujući svojim odredbama, uz mogućnost primjene sankcije u slučaju njegova nepoštivanja, na one na koje se odnosi, a stupanje na snagu ujedno mora značiti i početak primjene propisa.[1]

5. U aktu kojim se predlaže donošenje PONK-a (a koji nije priložen u javnu raspravu usprkos upozorenju i pozivu ne samo momu nego i povjerenice za informiranje, pa ga valja smatrati nepostojećim), kao i na početku PONK-a, nema uvodne odredbe. Ta je odredba, naime, ključna da se umah može utvrditi pravna stvar koja se uređuje propisom i da se može provjeriti je li donositelj ovlašten donijeti ga, odnosno prepoznati je li u skladu s djelokrugom i predviđenom mjerodavnošću. Prema članku 7. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila u prvom članku ili uvodnoj odredbi izražava se propisovni predmet. Ovdje to nije učinjeno, pa je donošenje ovoga i ovakvoga PONK-a nedopušteno; bilo bi protupravno, nezakonito i neustavno. Neustavno jer bi akt bio nesukladan načelu zakonitosti iz članka 5. stavka 1. Hrvatskoga ustava: „U Republici Hrvatskoj… propisi moraju biti u suglasnosti i s Ustavom i sa zakonom.“

6. I prema svim svojim drugim sastavnicama PONK nije napravljen sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima pa njegovo sastavljanje u formalnom smislu treba ponoviti. Postojeći se PONK ne može preraditi ni doraditi, nego napisati iz početka sukladno tim metodološkim pravilima o kojima sastavljači uopće nisu vodili računa.


III. Neuvjetnost valjane i otvorene javne rasprave


7. Zbog više nepravilnosti s prvom javnom raspravom o Okviru nacionalnoga kurikula dana 19. travnja 2016. Povjerenici za pristup informacijama dostavio sam predstavku, svima dostupnu na portalu Vjera i djela, na poveznici Nedostatci javnoga savjetovanja o Okviru nacionalnoga kurikula. Usprkos proteku vremena i ponovnom otvaranju javne rasprave 27. travnja 2016., ključni nedostatci, na koje sam bio upozorio, nisu otklonjeni.

8. Člankom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je: „Informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne“.

O bjelodanim netočnostima u PONK-u vidi pri kraju ove prosudbe.

Usuprot toj odredbi nije objavljena potpuna informacija, s nacrtom odluke kojom bi, tko točno, i po kojoj zakonskoj osnovi donio Okvir nacionalnoga kurikula.

Na nepostojanje pozitivne zakonske podloge za donošenje Okvira nacionalnoga kurikula javno sam upozorio u studiji Cjelovita reforma, a nema zakonsko uporište ni pravne poluge, objavljenoj još 5. travnja 2016.

Zbog nenavođenja zakonskoga temelja nije razvidno je li riječ o propisu ili drugoj ispravi, iako je Ustavni sud već utvrdio da je uputnik (kurikul) – vrsta propisa, pa je ovakvo postupanje s krovnom isprave cjelokupne reforme školstva neprofesionalno, štetno i protivno interesima same reforme, kontraproduktivno.

9. Donošenje Okvira nacionalnoga kurikula pozivom na članak 39. točku 2. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 150/11 i 12/13) nije moguće, jer ta odredba glasi: „Ministar… donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten“. Riječ je o postupkovnoj odredbi koja ovlašćuje ministra, a ne primjerice njegova pomoćnika ili glavnoga tajnika, da donese provedbeni propis. Tu odredbu precizira članka 18. istoga zakona: „Ministri… donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti“. To, pak, prema ustaljenom shvaćanju Ustavnoga suda znači isključivo kad su za to zakonom doslovce ovlašteni i samo u materiji koja im je dana da je razrade, sve radi provedbe pojedinoga zakona ili uređenja pitanja koja im je zakonodavac povjerio. Stoga ta odredba, isključuje propisodavno djelovanje ministra praeter legem. Sabor zakonima ne smije uređivati ništa protiv Ustava (contra constitutionem), ali smije uređivati materiju koja nije ustavna, mimo Ustava (praeter constitutionem), i sudac ne smije suditi protiv zakona, ali smije mimo zakona (praeter legem), ako je u duhu nekoga načela i sukladno duhu prava. No, ministar nije zakonodavac i nema pravo uređivati što i kako mu padne na pamet mimo zakona. Dakle, pretpostavka donošenju Okvira nacionalnoga kurikula jest da se on uzakoni, tj. njegovo donošenje izrijekom predvidi nekim zakonom. Do tada on ne može biti donesen, niti objavljen u Narodnim novinama, niti stupiti na snagu, pa ne može početi nikoga ni obvezivati.

10. Člankom 11. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 25/13 i 85/15) propisano je, između ostaloga, da tijela državne uprave provode savjetovanje s javnošću „objavom nacrta propisa… s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“. No, zainteresiranoj javnosti nije podastrta ocjena dosadašnjega stanja, u čem je postojeći hrvatski odgojno-obrazovni sustav dobar, a u čem loš, i zašto se točno sad ide mijenjati, osim zbog pomodarstva, promjene imena, izbacivanja konkretnoga plana i satnice i umnažanja broja i stupnjeva takozvanih uputnika. Nedostaje „obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“. To, pak, nije ostavljeno na volju nositelju izrade propisa nego je prisilnopravno, obvezatno. Ministarstvo obrazovanja unaprijed je bilo upozoreno kako se javna rasprava ne će moći smatrati zakonitom, demokratskom i poštenom jer ti bitni propusti ni nakon upozorenja nisu ispravljeni. Obvezuje shvaćanje da demokratičnost postupka u okviru kojega se odvija društveni dijalog o zajedničkom dobru može odrediti ustavnopravnu prihvatljivost akta koji je posljedak toga postupka.

11. Nositelj izradbe PONK-a propustio je, dakle, dati:

  • ocjenu dosadašnjega stanja u području koje uređuje ovim prijedlogom;
  • procjenu proračunskih (fiskalnih) učinaka cijele reforme budući da je PONK njezina sveobuhvatna, krovna isprava, pa je bez toga cijela reforma „mačak u vreći“, i
  • svoje predviđanje kako će se donošenje Okvira nacionalnoga uputnika odraziti na sve te kategorije, državu, gospodarstvo i cijelo društvo, a posebno primjerice na rezultate istraživanja Programa za međunarodnu procjenu učenika (engleski Programme for International Student Assessment – PISA) Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (engleska kratica OECD; iako Hrvatska nije članica).

IV. Što je Cjelovita uputnična reforma?


12. Određenje. PONK ima nadnaslov „Cjelovita kurikulna reforma“. No, nigdje nije navedeno što je to točno. Ako je reforma, što točno ona reformira?

12.1. Pridjev sužava značenje riječi kojoj se pridijeva. U izrazu cjelovita reforma pridjev obuhvaća samo dio promjena obuhvaćenih imenicom reforma. Zato se pridjevom cjelovita iz pojma reforme isključuju sve necjelovite reforme. Nigdje nije objašnjeno pa se postavlja pitanje: Koja je granica koju ova reforma prekoračuje da bi postala cjelovita?

12.2. „Cjelovit“ u tom nazivu ima šire značenje od „kurikulni“ pa zato stoji ispred pridjeva s užim značenjem. Pridjev „cjelovit“ znači cijel, cjelokupan, čitav, jedinstven, neokrnjen, nepolovičan, nerazvodnjen, posvemašnji, potpun, ukupan, sav, stopostotan, sveukupan, sveobuhvatan, svekolik, zaokružen; komu je sve što ga čini na okupu; komu nijedan dio ne manjka; koji ima sastavnice što ga čine cjelinom. No, zbog izostanka cjelovitoga pravnoga okvira i propuštanja da se osmisli doista cijeli grozd propisa ili okomica propisa od vrha (zakonske razine) do dna (razina dosadašnjih nastavnih planova i programa, odnosno izvedbenih uputnika prema novom nazivlju), očito je da „Cjelovita kurikulna reforma“ – nije cjelovita. Nepostojanje makar okvirne satnice za držanje nastave u javnosti već predočenih sedam uputnika međupredmetnih tema i 29 predmetnih uputnika znači da se ne zna koliko se vremena preporučuje posvetiti kojoj nastavnoj jedinici i da nema nikakva jamca da će učenici tijekom pojedine školske godine uopće proći sve gradivo namijenjeno tomu razredu. Kakav se standard tim uspostavlja i kakvo usporedivo svladavanje znanja osigurava? Stoga se čini da reforma – nije cjelovita. Koje protuargumente nudi Ekspertna radna skupina za provedbu Cjelovite uputnične reforme, jer je riječ o tijelu koje upravlja cijelim pothvatom?

12.3. Imenica „reforma“ znači preustroj, preoblikovanje, preinaka, preoblika, promjena ili obnova sustava radi poboljšanja svojstava, ali bez razgradnje njegovih osnova. Srž pri tom ostaje ista, samo se forma mijenja, daje iznova.

U nazivu kurikulna reforma između svih vrsta izdvaja se reforma samo jedne stvari, kurikula. No, hrvatski obrazovni sustav do sad nije počivao na uputnicima (kurikulima), nego na Ustavu, zakonima, državnim pedagoškim standardima i nastavnim planovima i programima. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14), usprkos toliko čestim promjenama zadnjih godina, u četrdesetak odredaba i dalje uređuje „nastavni plan i program“, pa njime nije predviđeno donošenje predmetnih uputnika ili uputnika međupredmetnih tema. Zbog toga ni Zdravstveni odgoj (Narodne novime, br. 106/13.) ni Građanski odgoj i obrazovanje (Narodne novine, br. 104/14.) nisu mogli biti doneseni i nisu ni doneseni kao uputnici („kurikuli“) nego kao nastavni programi.

Ako je doista potrebna preobrazba ili zamjena nastavnih planova i programa novom vrstom nastavnih programa zvanom uputnik, onda je to potrebno utrti i omogućiti odgovarajućom promjenom zakona. Do tada je rad na nižim razinama isprava blokiran, ako ne i posve bespredmetan ili larpurlartistički.

12.4. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) iz lipnja 2005. i Nacionalni okvirni kurikul za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK), donesen 20. srpnja 2011., nisu objavljeni u Narodnim novinama, nisu stupili na snagu i nikoga ne obvezuju. Taj zaključak proizlazi iz „zahtjeva vladavine prava da zakoni i drugi propisi budu dostupni (objavljeni) i jasni onima na koje se odnose. Stoga i Ustav propisuje da se prije nego što stupe na snagu propisi objavljuju u Narodnim novinama. Propisi znači ne će, niti mogu, proizvoditi pravne učinke ako nisu objavljeni“.[2] Ustavni sud o tom ima ustaljeno i obvezujuće shvaćanje: „Eksterni općenormativni akt državnoga tijela koji nije objavljen u ‘Narodnim novinama’, stoga, nije ni stupio na pravnu snagu, kao takav nije primjenjiv, nije općeobvezatan i ne djeluje ni prema komu. Slijedom navedenoga, takav akt ne može se smatrati propisom“ (Rješenje od 19. prosinca 2013.). To se shvaćanje uporno ističe: „Za stupanje propisa na snagu obvezatna je objava u službenom glasilu kao i određeni rok između objave i stupanja na snagu“ (NN 3/90); „Stupanje na snagu zakona [ili drugoga propisa], a time i njegova primjena, slijedi tek nakon objave [u službenom listu Republike Hrvatske]“ (NN 15/98); „Ustavni sud utvrđuje da svaki akt koji je drugi propis mora biti objavljen u ‘Narodnim novinama’. Svako drukčije postupanje protivno je ne samo članku 90. stavku 1. Ustava, nego i temeljnom načelu vladavine prava i pravne sigurnosti“ (NN 126/10). Naime, time što HNOS i NOK određuju standard i državni okvir plana i programa školovanja, oni su propisi, i trebali su biti objavljeni u Narodnim novinama, kako je Ustavni sud utvrdio u točki 5. obrazloženja odluke od 22. svibnja 2013. (NN 63/13).

12.5. Zbog dosadašnjega nepostojanja uputnika u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, njih se ne može reformirati, nego ih se tek može uvesti, donijeti po prvi put. Zbog toga reforma zapravo nije „kurikulna“, ne odnosi se na kurikul.

12.6. Ako se sada, pak, naziv „nastavni plan i program“ kao „zastario“ zamjenjuje „kurikulom“, onda se to može nazvati reformom, zaodijevanjem novim ruhom. Pri tom se, dakako, postavlja pitanje svrhovitosti i uputnosti promjene ustaljenoga naziva. Naime, razlika se svodi na tvrdnju da se u nastavnom programu „navodi sadržaj koji je određen za učenje, ali bez jasnih odrednica razine usvojenosti znanja, dok je iz uputnika nedvojbeno što učenik treba naučiti i znati“ (Neven Hrvatić). Pri tom uputnik nema određenje koliko se dugo koji nastavni sadržaj predaje, ne razrađuje program, redoslijed poučavanja i satnicu, nije „plan“ ni mjerodavan vodič za držanje nastave.

12.7. Ako uputnik doista označava odgojno-obrazovni tijek kao nacionalno opredjeljenje za skrb o djeci, njihovu odgoju i naobrazbi, onda to više uopće nije reforma kurikula – koji do sada nije postojao – nego ponovna uspostava školstva, odgoja i obrazovanja.

12.8. Ako je pak reforma školstva, odgoja i obrazovanja, a ne kurikula, onda se pogrješno zove „kurikularna“ reforma.

12.9. Ovdje nije riječ o igri riječima, nego o potrebi da se stvari nazovu svojim imenom i da svakomu bude jasno o čem je točno riječ. Predlažem da se sastavljači PONK-a o ovom iscrpno izjasne jer nerazrješenje dvojbe mogu biti samo kamen smutnje u budućnosti.


V. Osmišljavanje Cjelovite uputnične reforme


13. Sastavnice. Na stranici 5 PONK-a, u slici 1., navodi se da je Cjelovita uputnična reforma usmjerena na četiri sastavnice, i to: „1. kurikulne isprave, 2. osposobljavanje odgojno-obrazovnih radnika, 3. sustav vrjednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja i 4. priručnike, udžbenike, pomoćna nastavna sredstava i digitalne sadržaje“. Međutim, sastavljači PONK-a imenovani su 28. siječnja 2015. i opet 11. ožujka 2016. „u Ekspertnu radnu skupinu za provedbu Cjelovite kurikulne reforme sukladno cilju 2. u poglavlju Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije“. Taj cilj 2. ima šest podciljeva[3] i ukupno 44 mjere. Osposobljavanje odgojno-obrazovnih radnika pod punim nazivom: „2.4.4. Informiranje i osposobljavanje odgojitelja, učitelja, nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika za primjenu kurikulnih dokumenata“ samo je jedna, 14. po redu, mjera u Strategiji. Zašto PONK ne slijedi podjelu na podciljeve i mjere iz Strategije kao sastavnice kojima je usmjerena provedba njezina sedmoga cilja? Ako je struktura ciljeva, podciljeva i mjera već zastarjela, zašto se ne predlaže dorada Strategije, nego se sustav planira mimo nje? Nije li Strategija trebala biti priručnik i vodič u promjenama odgojno-obrazovnoga sustava na bolje? Ako se pak pod „osposobljavanjem odgojno-obrazovnih radnika“ mislilo na: „Podići kvalitetu rada i društvenog ugleda učitelja“ – to je 7. cilj Strategije, ali provedba toga cilja, kao ni promjene trajanja i strukture obvezatnoga obrazovanja, nije povjerena piscima PONK-a.

13.1. Slikovni prikaz prema kojemu je Cjelovita uputnična reforma usmjerena na četiri sastavnice od kojih je prva „kurikulne isprave“, a treća „sustav vrjednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja“ nameće pitanje o položaju Okvira za vrjednovanje procesa i učinaka učenja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju (Prijedlog, veljača 2016.). Je li taj Okvir dio „kurikulnih isprava“ ili dio „sustava vrjednovanja“?

13.2. Ako je Cjelovita uputnična reforma istodobno usmjerena na četiri sastavnice, zašto su sve ostale zanemarene, a predmet rada pedeset i pet radnih skupina bili su isključivo nacrti kurikulnih isprava, tj. samo prva sastavnica „cjelovite“ reforme?

13.3. Paralelno poslagani pravokutnici na slici 1. pokazuju da je riječ o istodobnosti (sinkroniji) „četiri jednakovrijedna elementa“, no ako se priručnici, udžbenici, pomoćna nastavna sredstava i digitalni sadržaji mogu razvijati tek nakon što uputnične isprave budu donesene i stupe na snagu, zašto slika 1. ne prikazuje te sastavnice kao slijed, pomoću strjelica, ili raznodobno (dijakronijski) svrstane jedne ispod drugih?

13.4. Zašto se uz četiri vrste učila ne spominju i dopunska nastavna sredstva? Kani li ih se ukinuti? Ako se ne kani, zašto su ispuštena?

14. Cilj. Na stranici 5 PONK-a ističe se: „Cilj je kurikulne reforme uspostavljanje usklađenoga i učinkovitoga sustava odgoja i obrazovanja…“ Ako je cilj ove reforme uspostava sustava i ako je to točno, onda nije riječ o „kurikulnoj reformi“ nego o reformi sustava odgoja i obrazovanja. Ali ponuđeni PONK ne nudi promjenu cijeloga sustava, niti je Strategijom zamišljeno da se to ostvari uputničnom reformom, budući da je „Inovirati i osuvremeniti nacionalni okvirni kurikul i uskladiti različite dokumente obrazovne politike“ samo jedan od 30 podciljeva u cjelini stetegijskoga osnovnoga i srednjega odgoja i obrazovanja, a „Izrada prijedloga Okvira nacionalnoga kurikula“ samo je jedna od 168 mjera u toj cjelini.

15. Adresati. U Hrvatskoj ima 330 tisuća učenika osnovnih škola i 180 tisuća učenika srednjih škola, dakle više od pola milijuna učenika, oko milijun njihovih roditelja i 60 tisuća učitelja tih učenika. Na stranici 5 PONK-a navodi se i komu je namijenjena Cjelovita uputnična reforma. Nabraja se pet adresata: 1. djeca i mlade osobe, 2. učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova, 3. roditelji, 4. društvo i 5. gospodarstvo. Taj i takav popis potiče nekoliko pitanja:

a) Gdje je narod/nacija? Zašto hrvatska nacija nije adresat Okvira nacionalnoga (narodnoga) kurikula? A budući da je očito kako nije, na koga se odnosi pridjev „nacionalni“ kurikul?

b) Gdje je država? Ako već nije narod, zašto hrvatska država nije adresat Okvira nacionalnoga (državnoga) kurikula?

c) Zašto adresati nisu „učenici“, kad je to institucionalno ime onih koji uče, polaze odgojno-obrazovne ustanove?

d) Zašto se kao adresati razdvojeno navode „učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova“? Naime, u bilješki 33 Strategije iz 2014. dana je suprotna smjernica: „za sve osobe odgovorne za poučavanje i učenje do završetka srednjega obrazovanja, bez obzira na to je li riječ o ranom i predškolskom odgoju, osnovnom ili srednjem obrazovanju, uključujući i tehničko, stručno i umjetničko obrazovanje koristi se zajednički izraz učitelj (prema Preporuci o položaju učiteljaRecommendation Concerning the Status of Teachers, UNESCO, Pariz, 1966.).“ Isto tako, u bilješki 1 samoga PONK-a (str. 6) ističe se: „sve se osobe, odgovorne za poučavanje i učenje u osnovnoškolskome i srednjoškolskome obrazovanju, nazivaju zajedničkim nazivom ‘učitelj’.“ Zar nitko nije mogao redigirati PONK prije objave i ujednačiti uporabu izraza učitelj?


VI. Što je uputnik?


16. U prvoj rečenici prvoga poglavlja („O kurikulu“, str. 6) PONK određuje: „Kurikul je… način…“. Takva definicija nema znanstveno uporište i neusklađena je sa svim prethodnim određenjima u hrvatskoj literaturi, a ne poziva se ni na kakvu stranu literaturu. Kako je onda ne smatrati proizvoljnom? Kako se tom određenju može pridati odlika strukovnoga i osnovanoga?

16.1. Bliskoznačnice za „način“ jesu: „oblik“, „sredstvo“, „metoda“, „stil“, „manira“ i „modus“. Ostane li takvo određenje uputnika, postavlja se pitanje zašto je u prvoj polovini 2016. uopće predlaženo donijeti dio isprava kojima je „kurikul“ vrsta akta, a dio kojima to nije? U prvu skupinu pripadaju: pet razinskih uputnika (predškolski, osnovnoškolski, gimnazijski, strukovni i umjetnički), sedam uputnika međupredmetnih tema i uputnici 29 predmeta, ukupno 41 „kurikul“. U drugu skupinu pripadaju četiri „okvira“ (nacionalnoga kurikula, vrjednovanje, s poteškoćama, daroviti) i „nacionalni dokumenti“ sedam područja „kurikula“, tj. ukupno 11 isprava koje nisu „kurikuli“, nego „nacionalni dokumenti“, što god to bilo.

17. Ovlaštenici. Na stranici 6 PONK-a ističe se: „kurikulom se određuju i usklađuju svrha, ciljevi, očekivanja i ishodi koje kao društvo, odgojno-obrazovne ustanove ili pojedinci postavljamo pred djecu ili mlade osobe u odgojno-obrazovnom procesu“. Navedena su, dakle, tri ovlaštenika onih koji postavljaju svrhu, ciljeve, očekivanja i učinaka: društvo, škole i „mi“ kao pojedinci.

Određenje je neprihvatljivo zbog više razloga.

a) Koja je razlika između svrhe i ciljeva? Kako tu razliku izreći primjerice na engleskom jeziku? Predlažem da se odustane od ciljeva i zadrži samo svrha.

b) Prema naravnom pravu i članku 63. stavku 1. Hrvatskoga ustava prvi ovlaštenik odgoja i obrazovanja svoga djeteta njegov je zakonski zastupnik i skrbnik – roditelj, a ako ga nema, posvojitelj ili skrbnik. Zašto otac i majka nisu izrijekom navedeni kao ovlaštenici postavljanja svrhe, očekivanja i učinaka odgojno-obrazovnoga postupka? Predlažem da ih se uvrsti, i to na prvo mjesto.

c) Republika Hrvatska, dakle država, svojim Ustavom (čl. 65.) svakomu jamči dostupnost obrazovanja pod jednakim uvjetima u skladu s njegovim sposobnostima, kao i besplatnost obvezatnoga obrazovanja. Svojim zakonima i proračunom osigurava pravni okvir i plaća učitelje. Ima strukturirane predstavnike. Obrazovanje je u odgovarajućem djelokrugu zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Stoga bi nakon roditelja država trebala biti ovlaštenik postavljanja svrhe, očekivanja i učinaka odgojno-obrazovnoga postupka. Zašto je ispuštena? Predlažem da ju se uvrsti nakon otca i majke.

d) Za propise je neuobičajen govor u prvoj osobi množine, osim u preambulama ustava gdje je nositelj toga „mi“ – politički narod, nacija, koja ustavom ustanovljuje (uspostavlja) državu i njezin ustavnopravni poredak, i u odlukama o proglašenju zakona koje donose vladari. Množina veličanstva (plural maiestatis) ostao je uobičajen način u papinskim ispravama na latinskom jeziku, iako se na žive jezike već ustaljeno prevodi jedninom. Otkud sada ovdje „mi“? Zadnji tko je tako pisao u hrvatskom obrazovnom sustavu bio je ministar Željko Jovanović. O tom sam 13. svibnja 2013. napisao: „Činjenica da ministar o sebi piše u množini, podsjeća me da je, kad bi netko sebi davao Mi, američki admiral Hyman George Rickover (1900.–1986.), znao reći: ‘Samo tri vrste pojedinaca imaju pravo sebi govoriti Mi: poglavari suverenih država, shizofrenici i trudnice. Što ste od toga?’ Ministar nije trudnica. Ne mislim ni da je podijeljena osobnost. Ostaje da je umislio kako je državni poglavar“ (izvor). Predlažem da se prva osoba množine zamijeni trećom, a da se „pojedinci“ brišu, jer osim kao roditelji i kao članovi društva i države (kolektivno, a ne pojedinačno) pojedinci nisu ovlašteni postavljati svrhu, očekivanja i učinaka odgojno-obrazovnoga postupka.


VII. Što je nacionalni uputnik?


18. Definicija. Na stranici 6 PONK-a, ističe se: „Nacionalni kurikul Republike Hrvatske predstavlja sustav“. Ako pridjev nacionalni ovdje znači državni, a Republika Hrvatska je država, znači li to da su sastavljači zapravo htjeli reći: „Državni uputnik države predstavlja sustav“?!?

18.1. Glagol „predstavljati“ znači: „glumiti, igrati na pozornici, biti čiji predstavnik, zastupati koga“. U kakvom su odnosu „nacionalni kurikul“ i „sustav“? Predstave, glume, predstavništva, zastupstva?

18.2. Sustav: dva, jedan ili ni jedan? Do sada je Republika Hrvatska imala „odgojno-obrazovni sustav“. Kada je i čim ukinut taj sustav? Ako nije ukinut, u kakvom su odnosu „nacionalni kurikul“ kao sustav i „odgojno-obrazovni sustav“? Je li jedan od njih podsustav? Ili se ta dva sustava barem dodiruju? U čem? Ili su posve neovisni jedan o drugom? Ili zapravo ne će biti ni jednoga sustava, budući da „kurikul… može biti određen… i na razini pojedinaca“ (str. 6, prvi ulomak)? Umnažanjem sustava do ukupnoga zbroja svih učenika i učitelja, sustav se zapravo trne budući da je on po određenju „uređena cjelina“, cjelokupnost jedinica i odnosa među jedinicama. Ako se pak sustav spušta do pojedinčeve razine, onda to više nije sustav, nego skup neusustavljenih pojedinaca, to jest raspad sistema.

18.3. Izvrtanje? Prema novom određenju iz PONK-a: „Nacionalni kurikul Republike Hrvatske predstavlja sustav koji služi ujednačavanju i podizanju kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa“. Znači li to da su autori PONK-a doista sve redom obrnuli? Ne samo, kako se očekivalo, da nositelji sustava više nisu učitelji, nego učenici, i da predmet uređenja obrazovnih programa više nije sadržaj (engleski income, nastava), nego su to učinci odgojno-obrazovnoga rada (engleski outcome, „ishod“). Tim promjenama, posve nenajavljeno i u teoriji nepotkrijepljeno, dodaju se i novi prevrati: odgoj i obrazovanje više nisu sustav, nego proces; a kurikul – koji je prema značenju riječi tijek, slijed, uputnik, više nije to nego – sustav!?! Čemu služi takvo brkanje i preinaka pojmova?

18.4. Nakon što je u točki 1.1. nacionalni kurikul određen kao „sustav“, u točki 1.1.1. (sve na str. 6) piše da je prva sastavnica nacionalnoga kurikula (to jest sustava) – sustav nacionalnih kurikulnih isprava. Kakve veze s logikom, razložnošću, sljedivošću i razumnošću ima takvo definiranje? Kako i na razini puke igre riječima sustav koji se zove nacionalni kurikul može činiti sustav nacionalnih kurikulnih isprava!?!

18.5. U točki 1.1.1. (str. 6–7) ističe se: „Nacionalni kurikulni dokumenti hijerarhijski su organizirani i odnose se na cjelokupan sustav odgoja i obrazovanja (Okvir nacionalnoga kurikula), na različite razine i vrste odgoja i obrazovanja (npr. Nacionalni kurikul za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje ili Nacionalni kurikul za strukovno obrazovanje), na određene njegove dijelove (npr. Nacionalni kurikul nastavnoga predmeta Hrvatski jezik ili Nacionalni kurikul međupredmetne teme Poduzetništvo) i na posebnosti odgojno-obrazovnoga procesa za određene skupine djece ili mladih osoba (npr. Okvir za poticanje iskustava učenja i vrjednovanje postignuća darovite djece i učenika ili Nacionalni kurikuli na jeziku i pismu nacionalnih manjina). Zašto u toj piramidi ili grozdu nisu spomenuta područja? Zašto su krovnim nazivima dijelova obuhvaćeni i uputnici predmeta i uputnici međupredmetnih tema, kad su to dvije različite razine?


VIII. O definiciji „dovisokoškolskoga sustava“


19. Na stranici 3 PONK-a, u Sadržaju, kao točka 3.4. ističe se naslov „Struktura dovisokoškolskoga sustava“. Sustav je prema definiciji neproturječan, potpun i neovisan. Zato se sustav ne može odrediti nečim izvana. Određenjem sustava „dovisokoškolskim“ čini se upravo suprotno, on se podređuje kao propedeutički stupanj za visokoškolsku naobrazbu. A upravo je to najveća sadržajna pogrješka aktualnoga stanja, da se učenicima nudi donekle razrijeđeno fakultetsko gradivo pojedinih znanosti.

Pridjev „dovisokoškolski“ spominje se sedam puta u PONK-u, ali u polazištu PONK-a, Strategiji iz 2014. ne spominje se ni jednom. Nije li riječ o zastranjenju pisaca PONK-a i odstupanju od smjernica iz Strategije?

Pri tom ničim nije obrazloženo napuštanje pojmova osnovno (primarno) i srednje (sekundarno) obrazovanje i uvođenje novoga pojma „dovisokoškolski sustav“. Čak nema ni potvrde je li to inačica, istoznačnica, sličnoznačnica ili razlikovnica, i u čem, od izraza „predtercijarno obrazovanje“?


IX. Uporišta


20. U točki 1.1.2. (str. 7) ističe se da nacionalni kurikul (na stranici 6 i sȃm određen kao sustav) ima uporišta u značajkama jednoga drugoga sustava, onoga odgoja i obrazovanja, a koje da su određene Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2010., Nacionalnim okvirnim i kurikulom iz 2011. i Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014.

20.1. Pri tom se za spomenuti Zakon ne navode njegovi izvori u službenom listu, nego samo godina 2010., iako te godine taj zakon nije donesen, nego je donesen 2008., a mijenjan i dopunjavan deset puta. Predlaže se navoditi valjani izvor zakona: Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14.

20.2. Isto tako, namjesto godine, predlaže se navoditi jedini službeni izvor Strategije: Narodne novine, broj 124/14.

20.3. Predlaže se voditi računa da su značajke sustava utvrđene i državnim pedagoškim standardima kao provedbenim propisima najviše razine jer ih donosi Hrvatski sabor, a ne ni Vlada ni ministar.


X. Značajke sustava


21. Na str. 8 PONK-a ističe se ukupno 12 značajki sustava odgoja i obrazovanja. Nije jasno zašto, kad je predmet uređenja nacionalni kurikul, kao jedan drugi sustav. Potrebno je izbjeći pomutnju u nazivlju: ako je riječ o jednom sustavu, onda samo jedan pojam može biti sustav, a ostalo mogu biti podsustavi, poluge, cjeline, sastavnice…

Osim toga, onako navedene značajke, ni sadržajno ni hijerarhijski nisu usklađene:

  • s člankom 3. Ustava („Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovrjedivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrjednote ustavnoga poretka Republike Hrvatske…“) i temeljnim ljudskim pravima i slobodama (članak 14.–69. Ustava). Sukladno njima neke vrjednote treba uvrstiti u „novi PONK“, a neke pojmove, poput „rodnih“ razlika brisati, budući da se protive načelu znanstvene utemeljenosti.[4]
  • s člankom 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, na koji se uvodno (str. 7 pri dnu) sastavljači pozivaju, jer on utvrđuje drugih i drukčijih pet ciljeva[5] i osam načela odgoja i obrazovanja;[6]
  • s načelima iz strategijskoga cilja „Provesti cjelovitu kurikulnu reformu“ jer je tamo navedeno 13 načela.
    • One su u PONK-u bez obrazloženja iz načela preimenovane u „značajke sustava odgoja i obrazovanja“.
    • Bez obrazloženja su sa 13 smanjene na 12 (izbačena je „Obvezatnost općega obrazovanja“).
    • Bez obrazloženja je promijenjen redoslijed; Vodoravna i okomita („horizontalna i vertikalna“) prohodnost spuštena je sa četvrtoga na sedmo mjesto.
    • Osma značajka, koja se opisuje kao „uključenost svih ključnih čimbenika u stvaranje odgojno-obrazovne politike i njezinu provedbu“, nije precizna, ne jamči da se roditelje doživljava ključnim čimbenikom, niti im se jamči stvarna uključenost.
    • Jedanaesta značajka („Europska dimenzija obrazovanja“) je neutemeljena bez polazišta, a sastavljači PONK-a posve su zanemarili nacionalni identitet ili političko hrvatstvo, hrvatsku dimenziju obrazovanja, pa i krajevnu (zavičajnu) posebnost. Nije moguće biti kontinentalac, Europljanin, bez samosvijesti o domu, zavičaju i domovini.
    • Bez opravdana razloga, vjerojatno zbog nerazumijevanja pravnih pojmova koje označavaju, preinačeni su nazivi:
      • načela iz Strategije („Uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav“) u: „Uključenost sve djece i mladih osoba u odgojno-obrazovni sustav“. To nije provedivo: a) jer je prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. dijete „svaka osoba od rođenja do navršene 18. godine života“, pa svako dijete nije moguće uključiti u odgojno-obrazovni sustav zbog dobi, a ni zbog zdravstvenoga stanja; na žalost postoje djeca s takvim oštećenjima da nisu sposobna za uključenje u odgojno-obrazovni sustav;
      • načela iz Strategije („Poštovanje ljudskih prava i prava djece“) u: „Poštivanje ljudskih prava i prava djece i mladih osoba“. U međunarodnom, europskom ni u hrvatskom pravu ne postoji kategorija „prava mladih osoba“. Svi ljudi imaju „ljudska prava“, a djeca osim toga imaju još neka posebna „prava djeteta“. Navršivši 18. rođendan dijete je postalo punoljetna osoba i ima sva ljudska prava. Kakva bi posebna prava sastavljači PONK-a dodjeljivali „mladim osobama“? Na koju se dob uopće odnosi taj pojam?

XI. Struktura sustava


22. Na str. 9 PONK-a ističe se: „Nacionalni kurikulni dokumenti imaju jasnu i unaprijed određenu strukturu.“ Tko ju je, kad i čime odredio? Ovo je stavljanje pred svršen čin i izigravanje javne rasprave na najgrublji mogući način.

23. Na slici 1. na str. 9 PONK-a pomoću pet boja i 11 elemenata prikazan je „Sustav nacionalnih kurikulnih isprava“, ali on ne obuhvaća cijeli zamišljeni sustav jer ispušta posebnosti za određene skupine kao što su nacionalni uputnici na jeziku i pismu nacionalnih manjina, kako je prethodno (na str. 6–7) obećano da će biti.

24. Struktura prikazana na slici 1. već je razrađena u 52 prijedloga uputnika, a da prethodno nije raspravljena ni strukovno ni sa zainteresiranom javnošću. Ta je struktura neracionalna, neekonomična, nerazložna jer znači da bi učitelj u planiranju i izvedbi nastave pred sobom istodobno trebao imati najmanje 15 uputnika: ONK, razinski uputnik, područni uputnik, tri okvira, sedam uputnika međupredmetnih tema, jedan predmetni uputnik koji izvodi i njegov izvedbeni uputnik! To je posve neprihvatljivo.

25. Strukturni prijedlozi. Predlažem da se sve uputnike više razine (ONK, ostale okvire, razinske i područne uputnike) sukladno zakonu – ugradi u zakon ili u državni pedagoški standard.

25.1. Uputnici međupredmetnih tema nemaju osobu odgovornu za njihovu cjelovitu provedbu stoga su neprovedivi. Njihov sadržaj treba raspodijeliti u pojedine predmetne uputnike i uputnik sata razrednika (razredne/odjelne zajednice).

25.2. Uputnici trebaju biti dorađeni do razine izvedbenoga uputnika tako da im ne treba tumač ni dodatni provedbeni akt. Samo određenje uputnika zahtijeva da on bude vodič kroz slijed ili tijek i nastave i učenja tako da on sam mora biti izvedben, a ne apstraktan ili načelan.


XII. Predmet uređenja prema PONK-u


26. Na dnu stranice 9 PONK-a navodi se sedam predmeta uređenja, to jest nosivih sadržaja reforme koji se određuju (reformiraju ili uspostavljaju) tom ispravom. To su: 1. svrha („cilj“), 2. vrjednote („vrijednosti“), 3. opća osposobljenost („generičke kompetencije“), 4. struktura sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, 5. načela ustroja („organizacije odgojno-obrazovnoga procesa“), 6. načela učenja i poučavanja i 7. načela vrjednovanja.


XIII. Protiv načela postupnosti, izrastanja i hijerarhije


27. Na stranici 6, u točki 1.1.1. ističe se: „Nacionalni kurikulni dokumenti hijerarhijski su organizirani“. Hijerarhijski ili dijelni (partitivni) odnos znači da je uspostavljena podjela nadređenoga (višega) pojma na podređene (niže) ili ujedinjavanjem podređenih pojmova u nadređene, da je riječ o ustroju u kojem postoji međusobna podređenost (subordiniranost). To znači da se u slučaju Cjelovite kurikulne reforme treba znati piramidalni slijed: na vrhu je Ustav, ispod njega zakon, pa njegovi provedbeni propisi. Ono što je iznad jest nadređenica (hiperonim), a ono što je ispod jest podređenica (hiponim). Istorednice (isprave u istom hijerarhijskom položaju, kohiponimi) stvaraju zabunu ako nisu međusobno usklađene. A istodobnom izradom 52 prijedloga uputnika upravo se to dogodilo.

27.1. Na str. 10 PONK-a ističe se: „Okvir nacionalnoga kurikula osnova je za izradu nacionalnih kurikula za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja, a njegove postavke utječu i na izradu ostalih nacionalnih kurikulnih isprava, kao i isprava izrađenih na drugim razinama.“ Tijek Cjelovite kurikulne reforme opovrgava tu temeljnu postavku prema kojoj je PONK, nakon pozitivne recenzije, javne rasprave i donošenja, sukladno mjeri 2.1.3. iz druge cjeline Strategije, trebao biti temelj i polazište sastavljanju drugoga reda uputničnih isprava. No kako je već izrađen i objavljen prijedlog 51 uputnika daljnjih pet razina nižih od ONK-a, postavlja se pitanje zašto se nije išlo po redu, kako je utvrđeno Strategijom i kako nalaže logika?

Na str. 11 ističe se kako tri okvira (vrjednovanje, s poteškoćama i daroviti) „predstavljaju nacionalne kurikulne isprave kojima se osiguravaju rješenja koja se sustavno ugrađuju u sve nacionalne kurikulne isprave, a odnose se i na kurikulne isprave izrađene na ostalim razinama“. Prema tomu okviri su hijerarhijski nadređeni svim ostalim razinama. Ali zašto se onda pristupilo izradbi 48 niže postavljenih uputnika prije nego su sva četiri okvira recenzirana, raspravljena, donesena i stupila na snagu? U Odgovorima na pristigle priloge stručnoj raspravi o Okviru nacionalnoga kurikula od 19. travnja 2016. Ekspertna je radna skupina priznala: „Predmetni kurikuli su izrađivani na temelju radne verzije dokumenta“ [više razine] (str. 14). To je pravno neprihvatljivo i već viđeno sa sudskim epilogom kad je ministar Željko Jovanović 26. travnja 2013. pokušao nametnuti lektoriranje udžbenika prema nepostojećem pravopisu, pa izgubio na Ustavnom i Upravnom sudu, i kad je Carnet 15. travnja 2016. bio raspisao nadmetanje za izradbu digitalnih sadržaja na temelju „prijedloga novih kurikula“ pa je nakon nekoliko dana morao poništiti natječaj.[7] Tako se jednostavno ne radi.

Na stranici 10 također stoji: „Dokumenti područja kurikula izravno utječu na izradu predmetnih i modulnih kurikula“. No, sve te tri razine također su već izrađene, dapače sastavljane su istodobno.

28. Probijanje rokova. Izrada PONK-a probila je sve moguće rokove. Prijedlogom strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. srpnja 2014. u mjeri 2.1.3. bilo je predviđeno da Ekspertna radna skupina izradi Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula, da on dobije pozitivnu recenziju, da se održi javna rasprava i da bude usvojen do kraja 2014. (str. 35).

Ekspertna radna skupina počela je s radom 28. siječnja 2015. Prva joj je zadaća bila definiranje koordiniranoga metodološkoga pristupa izradi uputničnih dokumenata, a druga po redu „izrada prijedloga Okvira nacionalnoga kurikula“ (točka VI.).

Prema opisu poslova i zadataka petero stručnih radnih skupina za izradbu nacionalnih uputnika (predškolskoga, osnovnoškolskoga, gimnazijskoga, strukovnoga i umjetničkoga), koje je sastavila Ekspertna radna skupina, sve su te stručne radne skupine morale sastaviti svoje uputnike do 1. srpnja 2015., a osnova za to trebao im je biti Okvir nacionalnoga uputnika, To znači da je PONK trebao biti napisan najkasnije u svibnju 2015., to jest prije godinu dana.

Akcijskim planom provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. rujna 2015. tadašnja je Vlada predvidjela da Prijedlog okvira nacionalnoga uputnika bude izrađen do kraja trećega tromjesečja 2015. (mjera 2.1.3, str. 4, str. 7 PDF-a), to jest do 30. rujna 2015.

PONK je izrađen i objavljen tek 16. veljače 2016.

Stručna rasprava o njem trajala je samo pet radnih dana.[8]

Suprotno mjeri 2.1.3. on još nije recenziran i ne postoji njegov konačni prijedlog da bi mogao biti usvojen, a ovaj i ovakav ne može biti usvojen.

Odugovlačenje s PONK-om izazvalo je lančano kašnjenje u izradi svih ostalih uputnika svih razina.

Tko će priznati krivnju za to zavlačenje?


XIV. Neujednačen opis predmeta uređenja


29. Na str. 9–11 određuju se vrste uputničnih isprava. Međutim, njih ne prati grafički ni tekstovni opis razinā, prednostī ili hijerarhijske nadređenosti.

Osim toga, predmet njihova uređenja nije usuglašen ni dorađen.

29.1. Tako se predviđa da prva razina, Okvir nacionalnoga kurikula, ima cilj, vrjednote, kompetencije, strukturu i tri vrste načela.

29.2. Druga razina (okviri) u određenju na str. 11 nema ni cilj, ni vrjednote, ni kompetencije, ni strukturu, ni načela.

29.3. Treća pak razina (državni uputnici za pojedine razine i vrste) nema jedan cilj nego više njih, ali ima i svrhu. Sadržava načela. Ali nema ni kompetencije ni strukture.

29.4. Četvrta razina (uputnična područja) ima i svrhu i ciljeve kao druga razina, ali i strukturu kao prva razina. Za razliku od prvih dviju razina nema vrjednote. Ni ona nema kompetencije. Na trećoj se razini ispuštaju i načela. Namjesto njih pojavljuju se „očekivanja“.

29.5. Peta razina (međupredmetne teme) ima svrhu, ciljeve, strukturu i očekivanja. Nema vrjednote, kompetencije ni načela. U njoj se pojavljuje vrjednovanje.

29.6. Šesta razina (predmetni uputnici) ima svrhu, ciljeve, strukturu i vrjednovanje. Nema vrjednote, kompetencije ni načela. U njoj se po prvi put pojavljuju odgojno-obrazovni učinci („ishodi“), razrada i opisi razina usvojenosti te učenje i poučavanje.

29.7. Sedma razina (državni sektorski, državni podsektorski i kvalifikacijski uputnici) ima svrhu, ciljeve, ustroj („organizaciju“ namjesto strukture), učenje i poučavanje i vrjednovanje.

29.8. Osma razina (posebni nacionalni uputnici: manjinski, domski, boravišni, knjižnični i „ostali“) ima svrhu, ciljeve, očekivanja, učinke („ishode“, bez naznake čega) i vrjednovanje. U njoj se pojavljuje ustroj („organizacija“) odgojno-obrazovnoga procesa. Nema vrjednote, kompetencije, strukturu, načela, razradu ni opise razina usvojenosti.


XV. Ne proliferaciji!


30. Umnažanje ili bujanje isprava, ponavljanja i prepisivanja pogrješaka u njima stubokom se protive racionalnosti, ekonomičnosti, poželjnoj jednostavnosti i nebirokratiziranosti sustava. Stoga je broj od 52 uputnika već napisana u Cjelovitoj uputničnoj reformi, a posebno dodatan, neutvrđen i neutvrdiv broj koji se predviđa PONK-om (državni sektorski, državni podsektorski, kvalifikacijski, manjinski, domski, boravišni, knjižnični, osobni i „ostali“) zabrinjavajući i posve neprihvatljiv.

31. S obzirom na nadređenost svih četiriju okvira svim ostalim uputničnim ispravama, predlažem da se njih poveže u jednu cjelinu, to jest jednu jedinu ispravu, s četiri poglavlja.

32. U trećoj razini uputničnoga paketa isprava, kako je deduciram iz PONK-a, a koja sadržava državne uputnike za pojedine razine i vrste, predviđeno je pet državnih uputnika („nacionalnih kurikula“), od toga dva susljedne razine (predškolski i osnovnoškolski) dok se treća razina grana u tri vrste: gimnazijsko, umjetničko ili strukovno srednjoškolsko obrazovanje. Nema ozbiljne potrebe da to bude pet različitih isprava. Predlažem da to bude jedna jedina, organski usklađena isprava, s pet poglavlja. Tako će sustav biti koherentniji, dosljedniji, sljediviji.

33. U četvrtoj razini uputničnoga paketa isprava, kako sam je deducirao iz PONK-a, a koja sadržava uputnična područja, problematična je arbitrarna podjela na područja jer ona ne slijedi ni HNOS ni utvrđena znanstvena područja.

Hrvatski nacionalni obrazovni standard iz 2005. odnosi se na deset „područja“: jezično, matematičko, prirodoznanstveno, tehničko, društveno-povijesno i nacionalno, komunikacijsko-informacijsko, ekološko, umjetničko-estetsko, etičko i odgojno (str. 12).

Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (Narodne novine, broj 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) utvrđuje sedam područja: prirodno, tehničko, biomedicinsko-zdravstveno, biotehničko, društveno, humanističko i umjetničko.

Nacionalni okvirni kurikul 2011. godine utvrdio je sedam „odgojno-obrazovnih područja“: jezično-komunikacijsko, matematičko, prirodoslovno, tehničko-informatičko, društveno-humanističko, umjetničko, tjelesno-zdravstveno (str. 54). Iste nazive područja ima PONK 2016. (str. 10), ali PONK posve odustaje od odgojne sastavnice i odrednice da su to poglavito odgojna područja te ih naziva „područjima kurikula“. U tom smislu odgoj se istiskuje i zanemaruje.

Ta i takva podjela područja nije jasno obrazložena ni logična budući da jezično-komunikacijsko područje pripada društvenom i humanističkom rasponu ljudske djelatnosti.

34. Peta razina uputničnoga paketa isprava, kako je deduciram iz PONK-a, sadržava međupredmetne teme.

Nacionalni okvirni kurikul iz 2011. predviđa da se u osnovnim i srednjim školama ostvaruje šest „međupredmetnih tema ili interdisciplinarnih sadržaja i/ili modula“: 1. Osobni i socijalni razvoj, 2. Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša, 3. Učiti kako učiti, 4. Poduzetništvo, 5. Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i 6. Građanski odgoj i obrazovanje (str. 41–47). U odnosu na to, naziv druge teme ili sadržaja u PONK-u podijeljen na dvije: Zdravlje i Održivi razvoj, sam naziv je skraćen na „međupredmetnu temu“.

Sastavljači PONK-a nisu objasnili zašto su preuzeli takav popis, zašto nema nekih drugih tema koje su zanemarene kao sadržaj i učinci ustanovnoga odgoja i obrazovanja: Pristojnost, Uljudnost, Kućni odgoj, Domoljublje, Kućanstvo.

Institut „međupredmetne teme“ je siroče, nema skrbnika i treba ga kao međukorak artikulirati u zaokruženu cjelinu, ali ne radi donošenja nego kako bi se njegovi dijelovi nakon toga raspodijelili pojedinim predmetima osiguravajući da se gradivo ne ponavlja, ali i da u ukupnosti učenicima budu u cijelosti predočeno.


XVI. Svrha


35. Pri kraju stranice 9 i 13 ističe se kako se PONK-om, između ostaloga, određuje: „cilj odgoja i obrazovanja iskazan vizijom mlade osobe nakon završetka srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj“. Formulacija je nespretna i dvoznačna jer se može razumjeti da je cilj ono kako uputničari (kurikulnici) ili propisodavac ili sustav vidi mladu osobu nakon završetka hrvatskoga srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja, ali je moguće i legitimno jezično (gramatičko) i svrhovito (teleološko) tumačenje da je cilj ono kako mlada osoba vidi sebe na kraju srednjega školovanja. Predlažem preoblikovati da izričaj ne ostavlja dvojbu što se htjelo reći.


XVII. Nedostatci


36. PONK nema zakonsku osnovu (v. točke 3.–5.).

36.1. PONK nema radiografiju (opis predmeta uređenja, propisovni predmet, što se redovito navodi u prvoj odredbi – v. članak 7. stavak 1. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila (Narodne novine, br. 74/15).

37. Nema definicijā, što je:

  • Cjelovita kurikulna reforma, što točno ona reformira;
  • boravišni uputnik („kurikul za produženi boravak“),
  • domski uputnik („kurikul za učeničke domove“),
  • državni podsektorski uputnik,
  • državni sektorski uputnik,
  • izvedbeni uputnik, „izvedbeni kurikul“, spominje se u točki 1.1.2. PONK-a (str. 7) i u više nižih, primjerice na str. 40 Nacionalnoga uputnika osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja, na str. 45. Nacionalnoga uputnika gimnazijskoga obrazovanja, na str. 130 i 133 Predmetnoga uputnika Zemljopisa /„kurikul namijenjen planiranju izvedbe nastave na makrorazini (godišnja)“/, itd.;
  • knjižnički uputnik („kurikul za školsku knjižnicu“),
  • kvalifikacijski uputnik („za stjecanje kvalifikacije“),
  • manjinski uputnik („kurikul za odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine“, ili samo „za njegovanje manjinskoga jezika i kulture“),
  • osobni uputnik, „osobni kurikul“ za djecu i mlade s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama,
  • „ostali“ uputnik („kurikul za ostale dijelove sustava odgoja i obrazovanja“),
  • ustanovni uputnik, „kurikul odgojno-obrazovnih ustanova“ iz točke 1.1.2. PONK-a, str. 7).

XVIII. Sadržajne pogrješke


38. U Uvodu PONK-a ističe se: „Cjelovita kurikulna reforma prva je mjera kojom je započela realizacija Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije“ (str. 4). Cjelovita kurikulna reforma nije mjera, nego je njezina provedba strateški cilj. Strategija ima četiri razine:

  • Prva je „cjelina“ ili „poglavlje“ (primjerice druga po redu cjelina, od njih šest, je: „Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje“),
  • Druga je „cilj“ (primjerice osmi po redu cilj, od njih 38, a drugi po redu u drugoj cjelini jest: „Provesti cjelovitu kurikulnu reformu“),
  • Treća je „podcilj“ (primjerice prvi po redu podcilj, od njih 64, je: „Inovirati i osuvremeniti nacionalni okvirni kurikul i uskladiti različite dokumente obrazovne politike“),
  • Četvrta je „mjera“ (primjerice peta po redu mjera, od njih 340, zove se: „2.1.3. Izrada prijedloga Okvira nacionalnog kurikula“),

Činjenica je da pisci PONK-a ni u trećem izdanju toga teksta u Strategiji, na koju se pozivaju, ne razlikuju drugu od četvrte razine, cilj od mjere. Jesu li preumorni, ili nemarni, ili neupućeni?

39. Odlomak „Nužnost kontinuiteta“ počinje riječima: „Do sredine 2000-ih godina…“ (str. 4). Dvijetisućite su sve godine između 2000. i 2099. Sredina dvijetisućitih godina je godina 2500. „Do sredine 2000-ih godina“ znači do godine 2500. Tako sada piše i tako se jedino može razumjeti. Ako se htjelo reći „do 2005.“, onda je trebalo reći tako ili „do sredine prvoga desetljeća XXI. stoljeća“.

40. Također u prvom odlomku, ističe se da je Cjelovita kurikulna reforma „početak smislene, sustavne i korjenite promjene sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske“ (Uvod, str. 4). Hrvatska je imala obrambeni sustav, ima sudbeni, monetarni i mirovinski sustav, ali država nema svoj sustav odgoja i obrazovanja. Nije osnivač ni jedne škole u sustavu osnovnoga i srednjega obrazovanja. Takvo pisanje odražava etatistički pristup odgojno-obrazovnom sustavu kakav nije postajao ni u Austro-Ugarskoj Monarhiji ni u jednoj Jugoslaviji. Kani li se odgojno-obrazovni sustav doista podržaviti? Ako su odgoj i obrazovanje društvena djelatnost, primjerenije bi bilo reći „promjene hrvatskoga sustava odgoja i obrazovanja“ ili „promjene sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj“.

41. Na pet se mjesta u PONK-u ponavlja sklop „odgojno-obrazovni ishodi (ishodi učenja)“ (str. 4 i 5). Međutim, ta dva učinka nisu istoznačnice da bi se jedan mogao stavljati u zagrade. Pri tom je izraz „odgojno-obrazovni ishod“ širi od pojma „ishod učenja“. Opisanom uporabom kao istoznačnica odgojno-obrazovni učinci neosnovano se svode (smanjuju, skraćuju, sužavaju) na posljedice učenja, jer se odgoj ne „uči“, nego se prihvaća, usvaja, s njim se srasta, u njem se dozrijeva. Namjesto na „učenje“, odgojni bi učinci trebale djelovati na ponašanje, navike, način postupanja prema sebi, drugima (okolini) i okolišu, ophođenje, savjest, ćudorednu svijest, učenikovo ovladavanje sobom u duhovnom, duševnom, a ne samo umnom smislu svladavanja znanja i produbljenja spoznaje.

K tomu, ni jedan od tih dvaju ključnih pojmova, ni njihova spojenica – složenica sa zagradama nigdje nije definirana. Konačno, budući da je isti promašaj prethodno 11 puta ponovljen u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14), neprihvatljivo je da stručnjaci, ako su pravi i samostalni, ponavljaju tu i takvu nagrdnu višerječnicu.

42. Još uvijek na stranici 4, po sredini, ističe se: „rad u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja do donošenja Nacionalnoga kurikula za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015.) bio je određen…“ No, Nacionalni kurikul za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (Narodne novine, br. 5/15) nije donesen 2015., nego 23. prosinca 2014. Zašto sastavljači PONK-a ne mogu biti precizni, kako narav same stvari traži? Tko će nakon ovoga vjerovati da su i puno teže provjerljive tvrdnje – točne? Istinite? Neideologizirajuće?


XIX. Jezične nepravilnosti


43. O nosivoj imenici i pridjevu cijeloga pothvata

43.1. U Prijedlogu okvira nacionalnoga kurikula od 27. travnja 2016. 22 puta rabi se pridjev kurikulumski i 17 puta pridjev kurikularni, oba u posve istom značenju i za iste imenice (dokument, promjena). Postoji li zapravo kakva značenjska razlika između tih pridjeva?

43.2. K tomu se u PONK-u 122 puta rabi oblik kurikulum. No, dana 16. travnja 2016. objavljena je rasprava Curriculum u hrvatskom. Ona je od tada svima javno i besplatno dostupna. Dodatno ju je Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti priložilo u stručnu raspravu 20. travnja 2016. Poveznica na tu studiju izravno je dostavljena članovima Ekspertne radne skupine, članovima stručnih radnih skupina i lektorima koji su jezično pregledavali tekstove prije objave. Zaključak je te studije da oblici kurikulum, kurikularni i kurikulumski ne pripadaju hrvatskomu standardnomu jeziku i da nisu valjani za službenu uporabu. Namjesto njih može se:

  • ostati na dosadašnjem pojmu nastavnoga programa, jer je ustaljen, uz prilagodbu njegova zakonskoga određenja prenošenjem težišta s učitelja na učenika i s nastavnoga sadržaja na odgojno-obrazovne učinke („ishode“);
  • uvesti oblik uputnik, kako je u ožujku 2009. utvrdilo i preporučilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, i od te riječi izveden pridjev uputnični i oznaku onoga tko se njim bavi: uputničar, odnosno uputničarka;
  • na temelju studije koja bi utvrdila možebitne ozbiljne razloge za neprikladnost oživljenice uputnik, uvesti prilagođenicu kurikul, i od nje pridjev kurikulni i oznaku onoga tko se njim bavi: kurikulnik, odnosno kurikulnica.

Predlažem da se odustane od uporabe nehrvatskih riječi kurikulum, kurikularni i kurikulumski i da se namjesto njih rabe domaće riječi „uputnik“ i „uputnični“.

43.3. Više lektora prijedlogā Cjelovite kurikulne reforme potvrdilo mi je da im je u pripremi uputničnih prijedlogā za stručnu raspravu pisanim naputkom bilo naloženo jezično ne popravljati oblike kurikulum, kurikularni i kurikulumski. Tim i drugim nalozima, primjerice da ne pišu „Katolička Crkva“, nego „Katolička crkva“, onemogućeno im je da se pridržavaju strukovnih priručnika poput Hrvatskoga pravopisa. To je suprotno temeljnim zahtjevima struke; znanstvenoga poštenja; neproturječnosti, potpunosti i neovisnosti jezičnoga sustava i ustavne odredbe o službenoj uporabi hrvatskoga jezika.

43.4. Članica Ekspertne radne skupine u nepredanoj ostavci Branislava Baranović potvrdila mi je 24. travnja 2016. da je pojam curriculum u hrvatski „preuzet iz latinskoga jezika“, pa je posve nejasno zašto se općeprihvaćenim pravilima preuzimanja riječi iz klasičnih jezika ne odbije nastavak -um i ne piše dosljedno kurikul. Posebno kad se zna da je članica Ekspertne radne skupine u nepredanoj ostavci Branka Vuk u Carnetovo ime zakupila domenu kurikul.hr do 12. siječnja 2017. I kad se zna da je voditelj Ekspertne radne skupine u nepredanoj ostavci Boris Jokić, kao stvarni pisac članka Što morate znati o reformi kurikuluma, a niste se usudili pitati (T-portal, 24. svibnja 2016.), koji je potpisao Nenad Jarić Dauenhauer, priznao da je kurikul „pravilna verzija“, a kurikulum „nepravilna verzija“.

Ustrajavanje na neprihvatljivim oblicima, samo radi dosljednosti s prethodnim ispravama u kojima je počinjena ta ista pogrješka, nije odlika mudrosti ni jezikoljublja.

43.5. Iako sam brojnim sudionicima reformskoga pothvata uputio sljedeće pitanje, još nisam primio odgovor, pa ga ponavljam: Gdje je pedagogijska, odnosno pedagoška struka kodificirala oblik kurikulum na hrvatskom? Na osnovi koje studije i kojih razloga? Koje je izvedenice predložila od temeljnoga pojma? Koji su joj jezikoslovci u tom asistirali i s kojim argumentima? Javnost ima pravo dobiti precizan odgovor.

43.6. U Odgovorima na pristigle priloge stručnoj raspravi o Okviru nacionalnoga kurikula od 19. travnja 2016. Ekspertna radna skupina četiri puta ponavlja: „Opsežne rasprave o tom koju riječ koristiti – kurikulum ili kurikul – vodile su se… Pritom su konzultirani jezikoslovci i znanstvenici/stručnjaci u odgojno-obrazovnom području i razmatrani su jezični aspekti i značenje navedenih riječi“. Pri tom se ne navodi kad su se točno vodile te rasprave, koje godine, koji su jezikoslovci poduprli oblik kurikulum, kojim argumentima te tko je, gdje i kad utvrdio, prihvatio i proglasio da je jezično nepravilan i neprihvatljiv oblik kurikulum „općeprihvaćeni stručni termin (terminus technicus) u okviru pedagogije i ostalih obrazovnih znanosti“ (str. 32, 39–40, 44 i 79). Takva općenitost u znanosti je neprihvatljiva.

44. Već na stranici 3, u Sadržaju, i kasnije u tekstu, ukupno 27 puta navodi se riječ „vrijednost“ u smislu riječi „vrjednota“. Naime, iako se u mnogim rječnicima sadržaji vrjednote i vrijednosti dijelom preklapaju, posebno u množini, ipak se mogu iskristalizirati zapravo dva temeljna značenja, jedno duhovno i umno, a drugo tvarno. Razvojba upućuje da je u hrvatskom standardnom jeziku vrjednota etički, aksiologijski, deontologijski, filozofijski, psihologijski, sociologijski, odgojni i duhovni pojam, a vrijednost je gospodarska (ekonomska, financijska, numizmatička, marketinška) ili tvarna (materijalna, fizička, matematička) kategorija.

Moguć je i drugi put, razdvojbom dometnih oblika (sufiksalnih morfema) -ota/-oća i -ost. Riječi s dometkom -ota/-oća (dobrota, grjehota, lakoća, ljepota, umnoća, vrsnoća, vrjednota) znače najvišu zamišljenu odliku čega, ono čemu se u tom rodu teži, a riječi na -ost ostvarenu odliku. Pa bi sadržaj dobrote bila dobrost, grjehote grješnost, ljepote ljepost, samoće samost, umnoće umnost, vrsnoće vrsnost, vrjednote vrijednost. No, i u tom slučaju bi vrjednota bila duhovna kategorija, a vrijednost njezin fizički ostvaraj.

Vrjednota je:

  • ono što vrijedi u ćudorednom (moralnom) ili duhovnom smislu;
  • obilježje koje predočava razinu važnosti; temeljno shvaćanje ili osvjedočenost o iznimnoj važnosti čega; valjanost, vrsnost, odličnost;
  • općevrijedeće ćudoredno pravilo ili počelo koje uređuje ili određuje čovjekovo djelovanje, neovisno o njegovim izravnim ili sebičnim interesima;
  • nešto što je kao načelo, zasada ili kakvoća iznutra vrijedno ili poželjno, vrsno, uredno, valjano, pravo, u redu, kako valja;
  • odlika djelovanja koje omogućuje odvagnuti ispravnost, dobrotu, istinu, ljepotu;
  • stanje ili činjenica koja se drži dobrom i valjanom;
  • svojstvo onoga što je vrijedno, dobro, valjano, neprolazno, trajno.

Takve su vrjednote, primjerice čovječnost, čestitost, iskrenost, istinoljubivost, poštenje. Dok pravna pravila određuju čovjekovo društveno ponašanje, vrjednote utemeljuju njegovo etično ponašanje koje se u cjelini ne može obuhvatiti pravnim odredbama.

U tvarnom svijetu, posebno u gospodarstvu vrijednost je:

  • temeljno svojstvo robe;
  • pravična naknada ili istovrijedna robna ili novčana nadoknada druge robe, novca ili vrijednosnice;
  • novčana vrijednost čega, iznos, (tržišna) cijena;
  • brojčani  iznos (fizičke) veličine koji se određuje računanjem ili mjerenjem s pomoću odgovarajuće mjerne jedinice;
  • količina novca kojom se može kupiti ili platiti koja usluga;
  • dragocjenost, valjanost, dobra kakvoća;
  • u matematici: element skupa pridružen promjenjivoj veličini (varijabli).

Prava vrijednost je „zlato“, „suho zlato“, a nepovrjediva vrijednost je „svetinja“.

Predlažem da se na svim mjestima gdje se ne misli na (ekonomsku) vrijednost, nego na vrjednote sustava, riječ vrijednost zamijeni riječju vrjednota.

45. U prvom odlomku Uvoda PONK-a ističe se također: „predviđeno produljenje dovisokoškolskoga odgoja i obrazovanja s dosadašnjih 11/12 na 12/13 godina“ (str. 4). Kosom razlomačnom crtom označava se razlomak (bez bjelina ispred i iza), a iznimno i matematička operacija dijeljenja (s bjelinom ispred i iza) i. Međutim osnovno i srednje školovanje zajedno u Hrvatskoj ne traju jedanaest dvanaestina godine, niti ih se kani produljiti na dvanaest trinaestina godine. Nije razlomak! Ako su autori htjeli napisati da se školovanje kani produljiti sa sadašnjih 11 do 12 godina na 12 do 13 godina, onda se to u hrvatskom jeziku označava vodoravnom crtom („s 11 – 12 na 12 – 13 godina“). Je li tekst jezično pregledan? Ako nije, zašto je u impresumu navedeno: „Lektura: Igor Medić“? Ako jest, zašto je ostavljeno kao da je riječ o tekstu na engleskom jeziku? Hoće li lektor vratiti naknadu za jezični pregled toga teksta jer svoj posao nije obavio sukladno pravilima struke?

46. Na više se mjesta u tekstu PONK-a rabi prijedlog „već“ kao suprotnica, iako u hrvatskom standardnom jeziku on označava vremensku, a ne logičku suprotstavljenost. Stoga je tamo potreban prijedlog „nego“. Primjerice: „Promjene… nisu…, već nego početak smislene, sustavne i korjenite promjene sustava odgoja i obrazovanja“ (Uvod, str. 4, prvi odlomak); „Vrjednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih očekivanja i odgojno-obrazovnih ishoda usmjereno je ne samo na procjenjivanje usvojenosti znanja, [ovdje nedostaje i zarez] već nego i na razvijenost vještina…“ (točka 3.7.2.a, str. 26); „Vanjsko vrjednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih očekivanja i ishoda ne smije dominirati nad obrazovnom praksom, već nego treba biti usklađeno…“ (točka 3.7.4.b, str. 27).

47. U prvom odlomku Uvoda PONK-a ističe se isto tako: „Promjene predložene Cjelovitom kurikulnom reformom nisu ‘kozmetičke prirode’, …“. No, priroda u hrvatskom standardnom jeziku ima fizikalno obilježje, smisao pojavnoga, vidljivoga, tvarnoga, osjetilno spoznatljivoga i okolišnoga. Označava ukupnost materijalnoga svijeta, svemir i sile koje u njemu djeluju, sve postojeće po sebi bez čovjekova rada; skup klimatskih uvjeta s biljnim pokrovom i plodnošću. U tom smislu imaju je hrvatski, ali i drugi slavenski jezici (poljski przyroda, ruski priroda, češki přiroda, slovački príroda). Riječ narav, pak, ima antropološko i ontološko obilježje; znači: odlike osobnosti, ćud, običaj, osnovno svojstvo, nagnuće, temperament, prvi izvor prava (Ciceron). U tom smislu rabe je i drugi slavenski jezici (poljski narów, ruski norov, češki povaha, slovački povaha). Ta razlika nije vidljiva u romanskim i germanskim jezicima, ali u slavenskima jest. Grčki phýsis; latinski natura, engleski nature, stoga valja prevoditi ovisno o smislu, kao narav ili kao priroda.[9] U ovom slučaju: „Promjene… nisu kozmetičke naravi“. Predlažem da se to popravi.

48. Sveudilj na stranici 4, ističe se: „ASOO je uz potporu niza IPA projekata pokrenula proces utvrđivanja metodologije…“. IPA u hrvatskom jeziku nije pridjev i ne može stajati samostalno ispred imenice. Može se pisati sa spojnicom: „IPA-projekata“ ili iza imenice: „projekata IPA“, jer je „projekt“ apozicije te kratice. Zar je moguće da to lektor nije znao? Ili mu nije bilo dopušteno ispraviti?

49. U PONK-u se 43 puta rabi izraz „ishod“ kao prevedenica za englesku riječ outcome. Međutim, ishod na hrvatskom znači početak, polazište, istok (strana svijeta), izlaženje, izlazak (sunca na istoku, Izabranoga naroda iz egipatskoga ropstva na slobodu, duše iz tijela na samrti, latinski exitus; suprotnica mu je zahod, zalazak, zapad, povratak, latinski reditus).[10] S druge strane, engleski outcome ili njemački Ergebnis: znači: posljedica, posljedak, rezultat, učinak; ono što je na kraju tijeka ili slijeda koji započinje unosom, prinosom (engleski income, njemački Einkommen). Predlažem da se odustane od pojma „ishod“ jer on znači suprotno od onoga za što se rabi u prijedlozima Cjelovite uputnične reforme.

50. Člankom 36. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila propisano je: „Uporaba stranih izraza (tuđica). (1) Strani izrazi (tuđice) mogu se koristiti jedino ako u hrvatskom jeziku za takve izraze nema hrvatske riječi koja bi odgovarala smislu, značenju i sadržaju strane riječi (tuđice). (2) Strani izrazi kada se koriste u propisu stavljaju se u zagradama iza izraza istog značenja na hrvatskom jeziku. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnosi se i na izraze na latinskom jeziku. (4) Uporaba riječi u izričaju žargona, neadekvatnih i nepotrebnih stručnih izraza nije dopuštena, a ako je njihova upotreba neizbježna, treba ih definirati u odredbi o značenju izraza u uvodnim odnosno osnovnim odredbama.“ Svi bi uputničari trebali voditi računa o tom načelu, zbog poštovanja načela hrvatskoga jezika, radi veće i lakše razumljivosti tekstova koje sastavljaju i da ih oni kojima su namijenjeni mogu lakše usvajati i primjenjivati.


XX. O nezakonitoj koncepciji Cjelovite kurikulne reforme


51. Zakon o odgoju i obrazovanju predviđa donošenje nacionalnoga kurikula kao jedne jedinstvene isprave, a ne kao mozaika ili kaleidoskopa od najmanje 52 isprave, koliko je u prvom krugu predviđeno nedefiniranom Cjelovitom kurikulnom reformom.

52. Zakon o odgoju i obrazovanju ne predviđa da bi državni uputnik imao osam razina ili hijerarhijski ustrojenih stupnjeva obuhvata kao što predviđa PONK (v. točku 29.–29.8.), to jest da supostoje:

  • na drugoj razini tri savjetodavnika o odnosu prema učenicima („okviri“ ocjenjivanja / „vrjednovanja“, za prikraćene / „s poteškoćama“ i za nadarene / „darovite“),
  • na trećoj razini pet uputnika obrazovnih stupnjeva („nacionalni kurikuli“),
  • na četvrtoj razini sedam uputnika tematskih krugova („područja kurikula“),
  • na petoj razini sedam uputnika međupredmetnih sadržaja („međupredmetne teme“) i
  • na šestoj razini najmanje 29 uputnika nastavnih predmeta (predmetni kurikuli), itd.

Pri tom su sastavljači PONK-a najavili i dodatne, sektorske, kvalifikacije i čitav niz posebnih uputnika.


XXI. Zaključni prijedlozi


53. Zbog metodologijskih, pravnih, nomotehničkih, koncepcijskih, sadržajnih, aksioloških, pedagogijskih, metodičkih, didaktičkih, dokimoloških, jezičnih, logičnih, društvenih i nacionalnih razloga raspravljeni se PONK ne može doraditi nego treba sastaviti „novi PONK“, pretačući neke od njegovih sadržaja u zakon, druge u državne pedagoške standarde, a treće u same izvedbene uputnike.

54. Iznimno se može razmotriti povezivanje ONK-a, razinskih, stupnjevskih, područnih uputnika i svih okvira u jedan jedinstveni nacionalni uputnik, ali uz prethodnu raščlambu izvedivosti i koristi od još jedne razine pedagoških propisa.

55. Potrebno je osigurati cjeloviti uvid u ukupnost znanja koja se želi i mora prenijeti novim naraštajima. Tek tada se može pristupiti izradi pojedinih uputnika.

56. Bespredmetno je pisati i donositi uputnike za osmogodišnju školu i praviti učila za njih, ako će se do koju godinu trajanje obvezatnoga školovanja produljiti na devet godina.

57. Međupredmetne teme valja rasporediti u programe pojedinih predmeta (njihove izvedbene uputnike).

58. Pisanju uputnika treba prethoditi raščlamba i rasprava o broju i položaju nastavnih predmeta i njihovoj satnici u ukupnom opterećenju učenika i rezultatima koji se očekuju.

59. Prema podatcima iz impresuma (str. 2) PONK su sastavili (abecedom prezimena): Branislava Baranović, Suzana Hitrec, Boris Jokić, Tomislav Reškovac, Zrinka Ristić Dedić, Branka Vuk i Ružica Vuk. Zbog opsega i naravi iznesenih primjedaba i prijedloga predlažem da „novi PONK“ napiše radna skupina u potpuno drukčijem sastavu.

60. Tekst PONK-a prije objave pravopisno, jezično i stilski dotjerao je Igor Medić. Zbog opsega i naravi iznesenih primjedaba i prijedloga predlažem da „novi PONK“ jezično dotjera drugi lektor.

61. U svim spisima Cjelovite kurikulne reforme mora se pridržavati hrvatskih i međunarodno usvojenih norma o jedinicama i nazivima.

62. Hrvatski standardni jezik treba biti osnova u pisanju ne samo svih isprava Cjelovite kurikulne reforme nego i svih učila (udžbenika, digitalnih sadržaja i svih ostalih nastavnih pomagala).

63. Osobito treba izbjegavati da neka područja imaju različite nazive za iste pojmove.

64. Treba izbjegavati nepotrebne nazive iz stranih jezika.

U Zagrebu 27. svibnja 2016.

Petar Marija Radelj


Tekst se u wordu može preuzeti ovdje.


[1] Usp. Izvješće Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006. (Narodne novine, broj 64/06.).

[2] Slavica Banić, u: Narodne novine: Zbornik uz 170. obljetnicu neprekinutoga izlaženja, Zagreb, 2005., str. 271.

[3] Podciljevi provedbe cjelovite uputnične reforme, prema Strategiji, su: 1. Inovirati i osuvremeniti nacionalni okvirni uputnik i uskladiti različite isprave obrazovne politike; 3. Razviti sustav potpore izradbi uputničnih isprava i provedbi cjelovite uputnične reforme; 3. Osigurati preduvjete za izradu uputničnih isprava i provedbu cjelovite uputnične reforme; 4. Izraditi i uvesti nacionalne uputnike; 5. Razviti i uvesti cjelovit sustav vrjednovanja, ocjenjivanja i izvještavanja o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih posljedica i 6. Razviti digitalne obrazovne sadržaje, alate i metode korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i poučavanju.

[4] Usp. Domagoj Matić – Ivan Koprek, Bioetička i ideološka pozadina „rodne teorije“ (listopada 2014.); Ivan Poljaković – Goran Dodig, (Ne)znanstvenost rodne teorije (ožujak 2015.); Dario Čehić, Znanstveno o neznanstvenosti rodne ideologije (8.4.2015.); Matko Marušić, Pornografija u školi će dovesti do legalizacije pedofolije i oduzimanja djece roditeljima (1.4.2016.); Matko Marušić, ‘Rodni studiji’ u hrvatskoj znanosti (26.4.2016.).

[5] Ciljevi odgoja i obrazovanja, prema članku 4. stavku 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jesu:

  1. osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov umni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima,
  2. razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnoga identiteta,
  3. odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrjednotama, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i snošljivost te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva,
  4. osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i stručnih osposobljenosti (kompetencija), osposobiti ih za život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnoga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i dostignuća,
  5. osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.

[6] Načela odgoja i obrazovanja, prema članku 4. stavku 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jesu:

  1. osnovno je školovanje obvezatno za sve učenike u Republici Hrvatskoj,
  2. odgoj i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi temelji se na jednakosti obrazovnih prilika za sve učenike prema njihovim sposobnostima,
  3. odgoj i obrazovanje u školskoj ustanovi temelji se na visokoj kakvoći obrazovanja i usavršavanja svih učitelja;
  4. rad u školskoj ustanovi temelji se na vrjednovanju svih sastavnica odgojno-obrazovnog i školskoga rada i samovrjednovanju neposrednih i posrednih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi, radi postizanja najkvalitetnijega nacionalnoga obrazovnog i pedagoškoga standarda,
  5. odgojno-obrazovna djelatnost u školskoj ustanovi temelji se na samostalnosti planiranja i organizacije te slobodi pedagoškoga i metodičkoga rada prema smjernicama Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnoga standarda, a u skladu s nacionalnim uputnikom, nastavnim planovima i programima i državnim pedagoškim standardima,
  6. stjecanje osnovnog obrazovanja temelj je za okomitu i vodoravnu prohodnost u sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj,
  7. obrazovanje u školskoj ustanovi temelji se na decentralizaciji,
  8. odgojno-obrazovna djelatnost u školskoj ustanovi temelji se na partnerstvu svih odgojno-obrazovnih čimbenika na mjesnoj, područnoj i državnoj razini.

[7] Usp. raspravu Propala „udžbenička reforma“ ministra Jovanovića (29.5.2013.–2.8.2013.), Rješenje Ustavnoga suda broj U-IIIB-2560/2013 od 20. svibnja 2013. (Narodne novine, br. 65/13), presude Upravnoga suda u Zagrebu, broj UsI-1935/13-9 i UsI-2023/13-5 od 11. srpnja 2013. i članak Zašto Carnet prejudicira Ministrove odluke o prijedlozima uputnika? (26.4.2016.).

[8] Usp. Okvir nacionalnoga kurikula na korak do ustavnopravne neprihvatljivosti (24.3.2016.).

[9] Usp. Tomo Vereš, Napomene uz pojmove „naravi“ i „prirode“ u povijesti filozofije, Obnovljeni život (Zagreb), XLVI (1991.) 5, str. 415–431.

[10] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, obrađuje Pero Budmani, svezak 12, U Zagrebu 1891., str. 860–862.

mr. Petar Marija Radelj

mr. Petar Marija Radelj

Teolog, arhivist, prevoditelj i urednik knjiga.
mr. Petar Marija Radelj

Latest posts by mr. Petar Marija Radelj (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi 1. Nova didaktička teorija obrogira pedagogiju Bavljenje odgojem (grčki παιδεία ) od samih je početaka ropski posao. Civilizacijski i s...
Prognani odgoj U raspravi se prikazuje važnost odgoja i problem njegova zanemarivanja u postojećoj odgojno-obrazovnoj politici, odgojnim znanostima i školstvu. Izlaž...
Kurikulna reforma ni legitimna ni legalna Cjelovita kurikulna reforma nepravilno je građena i vođena, pogrješna u mnogo čem. U svojoj srži to je ipak politička subverzija i zatvoren krug ljudi...
Cjelovita reforma, a nema zakonsko uporište ni pra... Osmišljanje „cjelovite“ reforme, koja ne obuhvaća promjenu pravnoga okvira, navodi na pomisao da je riječ o nepriznavanju zakona i vodi bezakonju u ob...
Razlozi protiv naobrazbe temeljene na učincima U svim prijedlozima uputnika Cjelovite kurikulne reforme ističu se „ishodi učenja“. Je li to posljednja riječ pedagogije? Je li takav pristup općeprih...