Skip to content

Raskrinkavanje krivotvorina o jasenovačkim žrtavama


Dana 26. i 27. travnja 2009. održana je u Banjoj Luci Međunarodna konferencija o zločinima u bivšoj NDH. Na njoj je Srboljub Živanović, akademik, nekadašnji profesor u Novom Sadu, koji sada živi u Londonu, član i predsjednik Međunarodne komisije za utvrđivanje zločina počinjenih u jasenovačkom logoru, iznio rezultate svojih “istraživanja”, prema kojima je u četiri godine postojanja toga logora u njemu ubijeno „preko 730.000 Srba, preko 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma“, dakle ukupno više 830.000. Slične brojke je taj vâjni “stručnjak za Jasenovac” iznosio i u raznim prigodama ranije, a ponovio ih je i u svom razgovoru koji je s njim nakon spomenute Međunarodne konferencije u Banjoj Luci vodila Slavica Lazić, a objavljen je u Pravoslavlju, dvotjedniku – novinama srpske patrijaršije, 1. maja 2009. godine, str. 24-26.

Do gornjih brojki, kako je razvidno iz dosadašnjih Živanovićevih “stručnih radova”, došlo se matematičkom operacijom množenja imaginarnog broja masovnih grobnica s isto tako imaginarnim brojem ljudskih skeleta ili kostiju pronađenih u nekoliko otkrivenih i istraženih masovnih grobnica.

Da se vidi koliko je Živanovićeva računska operacija “pouzdana” i koliko je objektivno točna, odmah ću je dopuniti računskom operacijom dijeljenja. Ako je u jasenovačkom logoru stradalo 830.000 osoba, što tvrdi Živanović, kroz 1.340 dana, koliko je logor Jasenovac postojao (od 21. kolovoza 1941. do 23. travnja 1945.), svakoga dana je u njemu prosječno ubijano oko 620 osoba.

Jasno da je toliki broj pobijenih osoba mogao biti sahranjivan samo u masovnim grobnicama, a to znači da je takvih grobnica (za svaki dan po jedna za 620 usmrćenih osoba) moralo biti oko 1.340. Ako je tako, postavljaju se pitanja:

– Je li bilo moguće da se svakog dana ubije 620 osoba?

– Kako je od tako velikog broja masovnih grobnica (najmanje 1.340) otkriven i istražen relativno veoma mali broj njih (16. studenoga 1961. u Donjoj Gradini tri grobnice; 22. do 27. lipnja 1964. sedam grobnica – u tročlanoj ekipi istraživača bio je i dr. Srboljub Živanović, tada asistent na Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu), a ni u jednoj nije nađen ni približan broj ljudskih skeleta koji bi odgovarao broju dnevno ubijenih?

– Ako je u Drugom svjetskom ratu na svim ratištima bivše Jugoslavije žrtava ukupno bilo prema nekim procjenama 1,027.000 a prema drugima i do 1,800.000, kako je moguće da ih je samo u logoru Jasenovac bilo 830.000!?

Sa Živanovićevom matematikom i brojkama nešto sigurno nije uredu!

Kako gole brojke o stradalima u Jasenovcu nisu mogle djelovati dovoljno uvjerljivo, akademik Živanović se, zajedno sa svojom Međunarodnom komisijom za utvrđivanje zločina počinjenih u Jasenovcu, potrudio da sastavi službeni popis jasenovačkih žrtava i da brojevima stradalih dadne i imena i prezimena, navede ime oca i godinu rođenja, te naznači iz kojeg su mjesta. Čovjek se može zapitati koliki je trud morao biti uložen, i koliko ljudi angažirano, da se sastavi Victims List Istraživačkog centra u New Yorku, popis na 12.677 stranica, s nanizanih 633.837 imena “jasenovačkih žrtava”, koji je postavljen na Internetu (www.Jasenovac.org – Victims List). Ali s obzirom na to da su na tu Victims List stavljeni mnogi, ja bih se usudio reći da je to velika većina, koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata stradali negdje drugdje (o tome se već pisalo na stranicama Hrvatskog slova, vidi: god. XV, br. 715, petak 2. siječnja 2009., str. 28; god. XV, br. 722, petak 20. veljače 2009., str. 2; god. XV, br. 726, petak 20. ožujka 2009; god. XV, br. 730, petak 17. travanj 2009., str. 12-13; također u Svjetlu riječi, god, XXVII, br. 313, travanj 2009., str. 4-5; XXVII, br. 315, lipanj 2009., str. 4), pa i kod svojih kuća, kako od ustaša ili od njemačke i talijanske vojske tako i od četnika i partizana, ili pak nesretnim slučajem, te da ima veoma mnogo i onih čija se imena ponavljaju, jasno je na koji je način i po kakvoj je metodi ta Victims List mogla nastati, i da nije bilo teško nanizati imena koliko god se htjelo.

A da se vratim ponovno na spomenuti Živanovićev razgovor objavljen u Pravoslavlju. On se u njemu nije ustručavao ustvrditi kako je „Katolička crkva učila Hrvate da mrze pravoslavne Srbe i da se bore za uništenje Jugoslavije i istrebljenje Srba“; da su „u svim katoličkim manastirima još od kraja 19. veka postojale grupe katoličkih sveštenika koji su pripremali Hrvate za vršenje terorističkih napada“; da „franjevački red Katoličke crkve predstavlja glavnu grupu sveštenika koja je navodila Hrvate da počine genocid“, i da su „oni bili najostrašćenije ubice, koljači i komandanti koncentracionih logora“. Živanović navodi i kako je fra Miroslav Filipović – Majstorović (dakako prešućujući da on u vrijeme svoje službe u Jasenovcu nije više bio franjevac, jer je ranije otpušten iz franjevačkog reda), na suđenju ratnim zločincima „izjavio da je lično ubijao najmanje 100 žrtava svakoga dana“. Živanović kad napada Katoličku crkvu i optužuje svećenike sasvim sigurno se obilno služio knjigom V. Novaka: Magnum crimen (Veliki zločin), kojoj bi bolje odgovarao naslov: Magnum falsum de magno crimine  (Velika laž o velikom zločinu), ali mu ništa ne smeta što Novak navodi kako je Majstorović na suđenju priznao da je „lično kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatočenika logora Jasenovac i Stara Gradiška“. Gdje li Živanović pronađe „najmanje 100 žrtava svakoga dana“ (ja istaknuo)!

Živanović je na jednom sastanku Međunarodne komisije u New Yorku rekao da posjeduje imena preko 315 katoličkih svećenika koji su klali i ubijali, na što mu je, navodno, neki američki stručnjak uzvratio: Vi u Srbiji ne radite ništa na rasvjetljavanju, mi smo skupili preko 1.400 imena katoličkih svećenika koji su okrvavili ruke. Živanović je taj podatak prihvatio kao vjerodostojan, i u svom razgovoru za Pravoslavlje ovako ga komentira: „Ako znamo da je u celoj Jugoslaviji bilo preko 2.000 katoličkih sveštenika u to vreme, znači da su od trojice – dvojica ubijali“.

Nažalost, rijetki su intelektualci i osobito povjesničari u Hrvatskoj koji prate i pobijaju laži o Hrvatima i Hrvatskoj kojekakvih srpskih, židovskih i drugih “istraživača”. Na Živanovićeve podvale koje je objavilo Pravoslavlje osvrnuo se u Glasu Koncila, 31. 05. 2009., str. 39., Tomislav Vuković. O krivotvorinama akademika Živanovića vezanim za jasenovačke žrtve, a s kojima je on nastupio i na okruglom stolu održanom također u Banjoj Luci u travnju 2005., pisao je u zagrebačkim novinama Vjesnik Željko Krušelj (subota, 23. travnja 2005.).

Što čine službeni predstavnici Crkve u Hrvata da se laži o njoj opovrgnu? Na Crkvu, dakako, ne spada da se bavi prekopavanjima masovnih grobnica i istraživanjima raznih jama, i da utvrđuje koliko se u njima nalazi žrtava bilo čijeg zločina. To bi trebao biti zadatak građanskih vlasti i institucija. Ali bi se u Crkvi moralo naći ljudi koji će analizirati različite Victims List i uspoređivati popise jasenovačkih žrtava s npr. ubilježbama u župnim Maticama umrlih katoličkih vjernika, a također prikupljati svjedočanstva preživjelih koji znaju pravu istinu. Isto tako bi sada, kad to nije tabu tema, i kad nema straha od državne represije, laži i protucrkvenu propagandu o svojim članovima “ubicama – svećenicima” morali razotkrivati ljudi i istraživači Crkve, jer to u obranu Crkve, svećenika i franjevaca, neće učiniti nitko drugi.


Izvadak iz knjige: Velimir BLAŽEVIĆ, Aktualnosti trenutka. Studije i polemike, Banja Luka 2011.

dr. Velimir Blažević

dr. Velimir Blažević

Umirovljeni profesor crkvenoga prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i urednik bloga fra-velimir.blogspot.hr
dr. Velimir Blažević

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Srijemska biskupija u drugoj polovici XVIII. stolj... Uvod U svojoj dugoj, a na početku svog postojanja, i slavnoj povijesti Srijemske biskupije, mi ćemo se usredotočiti u ovom radu ponajpr...
Biskup Josip Juraj Strossmayer i njegovi suvremeni... Uvod U 55 godina biskupovanja i upravljanja Đakovačkom i Srijemskom biskupijom mnogi su segmenti i aktivnosti u kojima je aktivno i vrl...
Bijeli fratri i sjaj Istine – uz 800. obljet... Proslava 800. obljetnice osnutka Reda braće propovjednika ili Reda sv. Dominika, sretna je prigoda da se bolje rasvijetli povijesni hod jednog...
Picokare – pokorničke trećoredice Sv. Franjo i sv. Dominik su svojim djelovanjem i zauzimanjem za izgradnju siromašne Crkve potaknuli mnoge suvremenike da ih slijede na isti il...
Gospino svetište na Visu Možda će se nekome učiniti netočnim ili čak uvredljivim, no moj je osobni dojam da se na otoku Visu još jedino na Veliku Gospu u Velom Selu (P...