Skip to content

Sedam Isusovih riječi na križu (euharistijsko klanjanje)

Snimio: Igor Brautović

Prva riječ:
“Oče, oprosti im, ne znaju što čine”


Iz Evanđelja po Luki (23,33-34):

I kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus govoraše: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“


Isus je prošao svijetom čineći dobro.

Poučavao je, liječio bolesnike, mrtve uskrisivao, gladnima je dao hrane, na svadbi je umnožio vino. Opraštao je grešnicima i siromasima naviještao kraljevstvo nebesko. Sav se bio predao u službi narodu. I što je dobio za uzdarje: nepravedno su ga optužili pred tuđinskim upraviteljem, osudili na smrt i još su ga izrugivali. Oni su na njegovo dobro odvratili zlom. I što Isus čini? Proklinje? Ne! On moli za svoje mučitelje i čak ih opravdava govoreći „ne znaju što čine“. Kako je silna ljubav Kristova prema ljudima, osobito prema grešnicima. Koliko mi u svom životu možemo biti slični svome spasitelju?


Pomolimo se.

Divimo se, Isuse, tebi na križu, divimo se ovoj tvo­joj riječi, divimo se tvome srcu iz kojeg potekoše takve riječi, samo tebe dostojne! Tebi je sve moguće. Učini da tvoja Crkva bude prostor milosrđa za sve ljude. Daj da svi tvoji učenici budu „milosrdna braća“ i „sestre milosrdnice“! Daj da budu onakvi kakav bijaše tvoj prvomučenik Stjepan, prvi tvoj uzorni nasljedovatelj koji je pod gomilom kamenja molio za svoje bezdušne mučitelje:“Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Isuse, tebi je sve moguće; sačuvaj naše srce od zla i mržnje. Amen.


Druga riječ:
“Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”


Iz evanđelja po Luki (Lk 23,39-43):

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ A drugi ovoga prekoravaše: „Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini!“ Onda reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ A on će mu: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“


Kako je veliko pouzdanje i kako je velika vjera ovoga razbojnika! On je jedan od rijetkih koji u raspetom Isusu vidi Gospodina i Krista. Kako li je velik Isus u svojoj ljubavi i u svom opraštanju! Kako je snažna Isusova riječ. Od razbojnika i odmetnika postaje spašenik, nebesnik, čovjek za kojega sigurno znamo da je u raju, jer je tako Isus rekao. O kad bismo i mi imali pouzdanja da Bog može svaki naš grijeh i svaku našu slabost uništiti, da Bog Kristovom milošću od nas slabih ljudi hoće i može učiniti svece. Povjerujmo Bogu i dopustimo mu da nas mijenja sebi na slavu.


Pomolimo se.

Da, još danas, već danas želim, Isuse, biti s tobom! Jer gdje si ti, tu je raj! I dušom mi često prolaze dosjetljive riječi svetoga Augustina koji u pohvalu dobrog razbojnika reče: „Blažena li razbojnika! Cijeli je život krao, na kraju je i nebo ukrao!“ Gospodine, daj da već da­nas, daj da svakoga dana – uvijek budem s tobom. Ti u meni i ja u tebi. Daj da budem s tobom i po pričesti i po tom što ću svakoga čovjeka s kojim se sretnem poslužiti kao tebe samoga. Amen.


Treća riječ:
“Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti majke!”


Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 19,25-27):

Uz križ Isusov stajahu majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: „Ženo, evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ I od toga časa uze je učenik k sebi.


Nakon što je Isus pokazao svoje milosrđe prema neprijatelji­ma, njegov pogled i njegova ljubav se usmjeravaju prema dvoje ljudi u kojima je njegova spasenjska milost unaprijed djelovala. Isus povjerava svoju majku ljubljenom učeniku. To pokazuje Isusovu brigu za svoju majku, ali pokazuje da on svim svojim učenicima, dakle svim kršćanima, želi dati Mariju za majku. Dok on ostaje sam u svojoj patnji, nama postavlja pomoć i milost. Ivan je primio Mariju ne kao teret, nego kao najvredniji Isusov dar. Taj dar Isus daje i nama.


Pomolimo se.

Gospodine Isuse, hvala ti za tvoju majku. Zahvalno je uzimam kao dragocjeno blago koje mi daruješ. Daj da po njezinu majčinskom zagovoru, Gospodine, znadem tebe ljubiti iznad svega, a u tebi svakog čovjeka, osobito onoga kojemu je potrebna moja pomoć.


Četvrta riječ:
“Žedan sam”


Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 19,28-29):

Nakon toga, znajući da je sve dovršeno, Isus reče, da bi se ispunilo pismo: „Žedan sam.“ A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima.


Ovdje se ne radi samo o tjelesnoj žeđi uzrokovanoj velikim gubitkom krvi, nego i o tome da se trebaju ispuniti Pisma. Ovdje se više radi o duhovnoj žeđi. Isus je žedan jer se ljudi ne odazivaju njegovu pozivu i odbijaju njegovu milost. On je žedan zbog ljudske zatvorenosti i tvrdoće ljudskog srca. I ovdje se ispunja Pismo: samo po Kristovoj smrti i uskrsnuću ostvaruje se naše spasenje. Spasiteljeva žeđ budi u spašenicima žeđ za Bogom. Isuse, hvala ti što nas po svojoj žeđi potičeš da samo tebe tražimo i za tobom žeđamo.


Pomolimo se.

Isuse, sva tvoja bol i sva nemoć tvoje ljudske naravi sažima se u tvojoj riječi „žedan sam“. Svojim grijesima i ja sam prouzročio tvoju žeđ. Daj mi milost da za tobom žeđam i nikada se od tebe ne udaljim. Amen.


Peta riječ:
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”


Iz evanđelja po Marku (Mk 15,33-35):

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eloi, Eloi, lama sabahtani?“ To znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. A neki od nazočnih čuvši to govorahu: „Gle, Iliju zove.“

Najteže što se Sinu može dogoditi jest svijest da ga je Otac napustio. Svaki grijeh znači udaljavanje od Boga. Što je veći grijeh, to se čovjek više udaljava od Boga, to je usamljeniji. Isus je na se uzeo naše grijehe, zato na najstrašniji način trpi posljedice grijeha: osjeća se posvema uda­ljen od svog nebeskog Oca. Isus je toliko puta rekao: „Ja i Otac jedno smo“. A sada, evo, u svojoj ljudskoj naravi zbog naših grijeha mora trpjeti ono što mu je najteže: mora osjetiti što to znači biti beskrajno udaljen od Boga. Isus umire tako da bi nakon njega svi ljudi mogli umirati sa sviješću i s vjerom da je Bog uz njih i da Bogu idu.


Pomolimo se.

Gospodine Isuse Kriste! Duboko se klanjam ovoj tvojoj boli, ovoj tvojoj najvećoj muci iz koje se izvio tako bolan krik: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Molim te za sve ljude koji sudjeluju u toj tvojoj boli. Molim te riječima proroka Jeremije: „Ti si, Gospodine, među nama, mi se tvojim zovemo imenom: nemoj nas ostaviti, Bože naš!“ Po križu i zapuštenosti svojoj – sada i na času smrti naše – oslobodi nas, Gospodine! Amen.


Šesta riječ:
“Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!”


Iz Evanđelja po Luki (Lk 23,46):

I povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ 


Iz ovozemaljske napuštenosti vraća se Isus u zaštitničko krilo Nebeskog Oca. Isus je uzeo dijela u našoj grešničkoj zapuštenosti, da bismo mi mogli imati udjela u njegovoj nebeskoj proslavi. Nakon što je Isus u potpunosti ispunio Očevu volju, sada je s njim još dublje i u svojoj ljudskoj naravi povezan. Poslije strahovitih muka Krist i u svojoj ljudskoj naravi prima neizrecivu nagradu: Bogu predaje svoj duh i ulazi u neiskaziv mir Božjeg kraljevstva. Tako je i s nama ljudima. Po posvemašnjem predanju Bogu, nakon što po Božjoj volji i po Božjem pripuštenju prihvatimo sve nedaće ovoga života dobit ćemo neiskazivu nagradu pripravljenu onima koji su ostali vjerni do kraja. 


Pomolimo se.

Oče, u tvoje ruke i mi želimo predati svoj duh. Pokaži nam stazu u život, puninu radosti pred licem tvojim, tebi zdesna kraljevstvo vječno. Amen.


Sedma riječ:
“Dovršeno je!”


Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 19,29-30):

A ondje stajaše posuda puna octa. I natakoše na trsku spužvu natopljenu octom, pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: „Dovršeno je!“ I naklonivši glavu, preda duh.


Isusova riječ „Dovršeno je!“ nipošto ne želi izreći samo to da mu je došao kraj, niti samo da su ispunjena sva Pisma o njemu pisana, nego baš da je dosegao vršak, savršenstvo one ljubavi kojom je „ljubio svoje, sve do smrti, smrti na križu“, dakle do savršenstva, jer „nitko nema veće ljubavi od ove da svoj život dade za svoje prijatelje“. Time je Isus ispunio i dovršio zadaću koju mu je Otac dao. Time je Božja ljubav pobijedila zavist, mržnju, oholost, uznositost, prijetvornost, zaplotnjaštvo, zlo oko i sve ono što nagrđuje čovjeka kao vrhunac Božjeg stvorenja. Neka Kristovom milošću u nama bude što više te Kristove ljubavi.


Pomolimo se.

Dovrši i mene, Isuse, u svome Duhu, jer ti si Dovršitelj svega svijeta i Riječ Očeva koja je sve dovršila u svome tijelu i u svojim mukama. Hoću li i ja u predvečerje svoga života smjeti moliti tvoju velikosvećeničku molitvu kad na me padne smrtna sjena: Oče došao je čas… Da te proslavim na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe! O Isuse, kakav god bio nalog koji mi je dao Otac – velik ili malen, sladak ili gorak, život ili smrt – daj da ga izvršim kao i ti koji si već sve dovršio, pa i moj život – kako bih ga i ja mogao dovršiti. Amen.


Sastavljeno prema: Karl Rahner, Sedam zadnjih Isusovih riječi

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

S Isusom u Maslinskom vrtu Molitvena ura na Veliki četvrtak Napomena: Čitati treba smireno i bez žurbe, da svaka riječ bude posijana u srce. Potrebna su tri čitač...
Ilija u pustinji (euharistijsko klanjanje) Uvod Htjeli bismo danas moliti potaknuti Božjom riječi. Promatrat ćemo jednog Božjeg čovjeka - Iliju proroka u njegovoj životnoj krizi ...
Blaženstva (euharistijsko klanjanje) Uvod Gospodine Isuse, klanjamo ti se u otajstvu euharistije i u otajstvu Tvoje riječi. Htjeli bismo razmišljati o tvojoj riječi i živje...
Hvalospjev Marijin (molitvena ura) Uvod Sada, u tišini ovoga Božjega doma htjeli bismo izraziti hvalu Bogu i to riječima Marijinog hvalospjeva. Marija je, naime, majka ...
Molitva Gospodnja (euharistijsko klanjanje) Uvod Jedina molitva koju nas je Gospodin Isus naučio jest "Oče naš". Htjeli bismo o njoj razmišljati i moliti svetim Isusovim riječima....