Skip to content

Sloboda znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora

Picture1


Peticija Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti da osigura i bude nositelj Slobode znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora, čiji su autori akademik Josip Pečarić i prof. dr. sc. Matko Marušić, a potpisane od par exellence 115 akademskih građana, početak je destigmatizacije Hrvata kao genocidnoga naroda. Ta dalekosežna strateška zadaća destigmatizacije Hrvata raskrinkavanjem laži o jednom logoru Jasenovac i brojem njegovih žrtava, neporecivi je prioritet hrvatskoga naroda, odnosno tek njenim pozitivnim razrješenjem hrvatska će država i politika dobiti legitimitet bez hipoteke fašizma, odnosno slova „U“. Povod ove inicijative za slobodom znanstvenoga istraživanja i javnoga raspravljanja o jasenovačkim logorima, ali i drugim temama iz Drugoga svjetskoga rata, jest isključiva i brutalna reakcija nekih medija i pojedinaca na objavu knjige „Jasenovački logori-istraživanja“ autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković. Ta činjenica potvrđuje važnost peticije Sloboda znanstvenoga istraživanja Jasenovačkih logora, jer će njen krajnji doseg imati epohalan značaj za oslobađanje Hrvatstva kao takvoga iz sapetoga položaja u koji je dovedeno nametanjem laži o 700.000 jasenovačkih žrtava.

Konstruiranim velikosrpskim i jugoslavenskim lažima iz mržnje o genocidnosti Hrvata temeljenih na lažnom broju jasenovačkih žrtava taj je logor postao mlinski kamen o hrvatskom vratu pretvarajući mnoge izmanipulirane pojedince u kroatofobe, a samim Hrvatima stvorio je kompleks krivnje. Riječi blaženoga Alojzija Stepinca, da je logor Jasenovac iz vremena Nezavisne Države Hrvatske njena ljaga, zloupotrijebilo se kao da bi to bila ljaga svake hrvatske države i hrvatskoga naroda kao takvoga u svim naraštajima. Ustaškom su teroru pripisane žrtve stradale u Jasenovcu nakon propasti NDH i uspostave jugoslavenske komunističke strahovlade. Takva perverzna konstrukcija trajno se podržava i u naše vrijeme suvremene samostalne Republike Hrvatske. Da hipoteka Nezavisne Države Hrvatske kao Damoklov mač trajno visi nad Hrvatima i njihovom demokratskom državom najbolje potvrđuju govori bivšeg predsjednika Ive Josipovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u muzeju holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu prilikom njihovih posjeta Izraelu.

Josipović je u nečuvenom govoru zastupnicima u Knessetu spominjao ustašku zmiju, te je optužio hrvatski narod i državu da je “istina i da se jedan od najužasnijih, kriminalnih, nacističkih kolaboracionističkih režima u Europi pojavio … unutar hrvatskoga nacionalnoga tijela”. Pozadina i bit takvih Josipovićevih riječi jest u prihvaćanju laži o 700.000 ubijenih u ustaškom logoru Jasenovac, odnosno genocidnosti našega naroda. Predsjednica Grabar –Kitarović, koja je Jeruzalem posjetila u prigodi darivanja filmske nagrade Oscar muzeju Yad Vashem od strane producenta Branka Lustiga, izjavila je kako „izražava najdublje kajanje zbog svih žrtava holokausta u Hrvatskoj, stradalih od ruke kolaboracionističkoga ustaškoga režima tijekom Drugoga svjetskoga rata“. Opet riječi koje svjedoče stav da se Hrvati svih naraštaja moraju kajati kao da su počinitelji zločina, dakle i dalje nametanje kompleksa krivnje. Predsjednica je također ljagu ustaškoga režima protegnula na cijeli hrvatski narod. Samo ova dva kratka navoda dostatna su za uvidjeti opravdanost i nužnost Marušić-Pečarićeve inicijative i za širenje istine iz knjige „Jasenovački logori-istraživanja“ na što je već prethodno pozvao Marušić u svom javnom pismu.

Ova po važnosti i dalekosežnosti ekskluzivno senzacionalna vijest o peticiji Slobode znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora prolazi u Hrvatskoj svoj prvi tjedan u velikom medijskom prešućivanju i ignoriranju kao i sve dobre i stvarno velike novosti. Zato će njeni rezultati na kraju u nacionalnim okvirima imati učinak „velikoga praska“. Autori peticije Sloboda znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora, sveučilišni profesor Marušić i akademik Pečarić, dobili su podršku 115 akademika i sveučilišnih profesora, ali su je istovremeno uputili i kao otvoreno pismo svekolikoj hrvatskoj javnosti da ustraje u podršci otkrivanju istine o ovoj „vrlo osjetljivoj i nacionalno, povijesno, društveno i politički vrlo važnoj temi, koja je poznata po izobličenjima i političkoj, društvenoj i obrazovnoj zloporabi“. Orijentir je svekolikoj hrvatskoj javnosti činjenica da najmasovniji mediji uopće nisu spomenuli peticiju. Pouka takve činjenice glasi da se istina i dobro u Hrvatskoj može promovirati samo putem manjih digitalnih i tiskanih medija. Na portalu ViD već je zagovarana nužnost slične inicijative, pa je njeno pojavljivanje zaslužilo svesrdnu potporu svih dobronamjernih hrvatskih građana. U ovoj inicijativi intelektualaca može se iščitati i drugu dimenziju. Budući da u Hrvatskoj nije zaživjelo stvarno višestranačje, nego politokracija koja Hrvatsku drži sapetom, akademik Pečarić i profesor Marušić svojom zauzetošću i pronicljivošću otvaraju put „islandskom modelu“ u Hrvatskoj prema kojemu narod preuzima vlast u državi putem svojih istaknutih apolitičnih pojedinaca, a što bi ujedno dovelo do nužne lustracije. Ako se to dogodi i masovni će hrvatski mediji promicati istinu i dobro. Na potezu su dobronamjerni, istinoljubivi i medijski nepreparirani hrvatski građani.

Smatramo da je važnost i značenje peticije Sloboda znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora iznimna, te je stoga donosimo u cijelosti sa svim njenim potpisnicima.


Peticija:
Sloboda znanstvenoga istraživanja jasenovačkih logora


Poštovani gospodine akademiče Kusiću,

obraćamo se Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), obraćajući se Vama kao njezinu predsjedniku. Časnoj akademiji obraćamo se kao najvišem hrvatskom znanstvenom autoritetu, predlažući i tražeći da Akademija javno istupi u obranu slobode znanstvenih istraživanja i znanstvenoga raspravljanja. Nadalje predlažemo i tražimo da Akademija preuzme odgovornost za znanstvenoistraživačke aspekte neriješenih pitanja događaja u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskoga rata i poslije njega i da u tom pogledu djeluje kao autoritet, inicijator, organizator i medijator u znanstvenim raspravama u odnosu na ta pitanja.

Na taj smo se korak odlučili, zabrinuti nedavnim reakcijama nekih hrvatskih povjesničara, sveučilišnih nastavnika i savjetnika Predsjednika Vlade na tiskanje knjige „Jasenovački logori – istraživanja”, autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković. Izdavač je „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”. Knjiga je tiskana u Zagrebu ove godine (ISBN 978-953-58565-0-4.).

Kritika, zapravo napad na knjigu došao je odmah nakon njezina predstavljanja u Splitu; „Slobodna Dalmacija” od 21. lipnja 2015. na str. 24 i 25 donijela je reakcije Slavka Goldsteina, Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine. Nažalost, kritike navedenih osoba nisu bile zasnovane na znanstvenim ili logičkim argumentima, nego na uvredama i prijetnjama (citati u kurzivu).

G. Klasić je izjavio da to (ta knjiga) pokazuje da ovom društvu ostaje jedno važno sučeljavanje – Katoličke crkve s vlastitom prošlošću. Nama to zvuči kao poziv na novo „suđenje Alojziju Stepincu”. G. Jakovina taj tip izjava i djelovanje tog Društva smatra gadljivim i njega je 70 godina nakon zatvaranja Jasenovca sramota da se te teme otvaraju na ovakav način.

G. Slavko Goldstein je dao izjavu koja najviše zabrinjava. Ni njega ne zanima znanost ni argumenti, nego se poziva na „negiranje holokausta” (engl. „holocaust denial”), koje je kažnjivo u Sjedinjenim Američkim Državama. On tuđe argumente naziva neistinama i ocjenjuje da on za takve stvari više nema tolerancije.

Zabrinuti smo tako ružnim reagiranjima na knjigu koja ima pretenziju da bude znanstvena, ozbiljna i pristojna, zbog dvaju razloga. Prvi je da uljuđeno i demokratsko društvo ne može dopustiti zabranu znanstvenih istraživanja i raspravu o argumentima koji istraživačima stoje na raspolaganju. Drugo, radi s o vrlo osjetljivoj i nacionalno, povijesno, društveno i politički vrlo važnoj temi, koja je poznata po izobličenjima i političkoj, društvenoj i obrazovnoj zloporabi, pa u odnosu na nju svaka zabrana, nasilje i arogancija, netolerancija i politikanstvo samo otvaraju dodatne rane i produbljuju podjele u društvu.

Znanstveni normativni sustav sastoji se od dvaju dijelova: temeljnih pretpostavki koje jasno prihvaćaju svi znanstvenici i stvarnih, strogih pravila, koja imaju značaj zapovijedi.

Temeljne su pretpostavke znanstvenoistraživačke etike: a) stvarnost svijeta oko nas, b) mogućnost njegova razumijevanja, barem do neke mjere, c) vrijednost formalne logike u njegovu opisu, d) mogućnost otkrivanja uzroka nekim pojavama.

Ne smatramo se izravno pozvanim ocijeniti je li sve navedeno u rečenoj knjizi točno i potpuno istinito. To ne želimo ni tvrditi, ali i – ne moramo! U ovom se slučaju prije svega radi o slobodi istraživanja i govora, potom o metodologiji istraživanja, a tek na kraju, nakon još mnogo rada i rasprava, o dosezanju konsenzusa kompetentnih stručnjaka o istini koja nam je dostupna. Otvoreno, uljuđeno i znanstveno knjiga poziva svakoga tko zna nešto drugo da joj se suprotstavi, da se usporede podatci i izvori i da se tako približimo istini koliko je ona čovjeku dostupna.

Znanstvena se istraživanja ne mogu provoditi bez neograničene slobode mišljenja i istraživanja. To znači da na rezultat znanstvenoga istraživanja ne smije djelovati ni jedan neznanstveni čimbenik, a da je znanstveni rezultat načelno dobar, uvijek bolji od neznanja, i da nema zabranjenoga znanja. Pojedinac, ustanova ili društvo mogu odrediti istraživački prioritet, ali ne mogu se služiti stvarnim ili prikrivenim popisom zabranjenoga znanja. Doduše, može se zabraniti primjena nekoga znanja u praksi, ali stjecanje znanja ne može se ograničavati.

Jedino ograničenje slobodi istraživanja jest znanstvenoistraživačka etika.

Znanstvenik se podređuje normativnomu sustavu zasnovanome na vrijednostima koje pripadaju znanosti samoj. Znanstvenikovo prihvaćanje normativnoga sustava znanosti proistječe iz njegove želje za stručnim prihvaćanjem i priznanjem. Nepoštovanje etičkih normi znanstvenoga rada uzrokuje isključenje znanstvenika iz znanstvene zajednice.

Dopustite da podsjetimo na temeljna pravila znanstvenoistraživačke etike, koja proistječu iz prirode i obilježja znanosti:

  • Budi pošten!
  • Budi objektivan i pravedan! (U davanju prednosti podatcima i zamislima.)
  • Nikada ne mijenjaj i ne izmišljaj podatke!
  • Ustraj na točnosti!
  • Ne budi pristran! (U odnosu prema podatcima i zamislima svojih suparnika.)
  • Ne ustukni, nego nastoj riješiti problem!

Nažalost, bojimo se da kolege koji su dali izjave za rečeni broj dnevnika „Slobodna Dalmacija” nisu to učinili na tragu tih temeljnih pravila znanstvenoistraživačke etike.

Zato tražimo od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da svojim autoritetom i poznavanjem prije svega zaštiti slobodu istraživanja i pravo znanstvenika ali i laika na iznošenje argumenata. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti mora se suprotstaviti svakom pokušaju zabrane istraživanja, prijetnjama znanstvenicima i građanima, pa i vrijeđanju osjećaja svih koji u raspravama sudjeluju.

Jednako tako, predlažemo Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti da organizira okrugle stolove, simpozije i sučeljavanja svih ljudi koji imaju konkretne argumente i podatke, i da pod zaštitom svojega ugleda i znanstvene ekspertize raspravu drži demokratskom i otvorenom, a istodobno u granicama pristojnosti i tolerancije i u okvirima metodologije koja određuje znanstvenoistraživačku logiku, dokazivanje i zaključivanje.

Rasprava o argumentima knjige „Jasenovački logori – istraživanja”, kao i drugih istraživačkih izvješća o osjetljivim temama, uopće ne bi trebala biti opterećena političkim i svjetonazorskim utezima, nego se samo oslanjati na argumente i našu želju i pravo da doznamo svu istinu koja se iz svih postojećih i budućih dokaza može iščitati.


akademik Josip Pečarić

prof. dr. sc. Matko Marušić

akademik Andrej Dujella

dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački

akademik Dubravko Jelčić

akademik Marin Hraste

akademik Andrija Kaštelan

dr. sc. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

prof. dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, Sveučilište u Heidelbergu

prof. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački

Ante Ivas, biskup šibenski

akademik Stanko Popović

akademik Žarko Dadić

akademik Ivan Aralica

prof. dr. Ante Sekulić, dopisni član HAZU-a

akademik Frano Kršinić

Ante Glibota, potpredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti I književnosti

prof. em. dr. sc. Zvonimir Šeparović, član Europske akademije znanosti i umjetnosti

prof. dr. sc. Ivica Veža, član Europske akademije industrijskog management

prof. dr. sc. fra Andrija Nikić, predsjednika HAZU sa sjedištem u Mostaru

dr. sc. Josip Stjepandić, Njemačka

prof. dr. sc. Ivan Malčić

doc. dr. sc. Dubravko Jelić

doc. dr. sc. Ivan Bokan

prof. dr. sc. Srećko Kovač

dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik

dr. sc. Hrvoje Kalinić

izv. prof. dr. sc. Milica Klaričić Bakula

izv. prof. dr. sc. Borka Jadrijević

prof. dr. sc. Boris Širola

dr. sc. Stjepan Kožul

dr. sc. Stjepan Razum

prof. dr. sc. Boro Mioč

prof. emer. dr. sc. Ivo Soljačić

mr. sc. Ante Milinović, znanstveni savjetnik

dr. sc. Anđelko Mijatović

prof. dr. sc. Božo Goluža, Pročelnik Studija povijesti i voditelj Poslijediplomskoga studija Sveučilište u Mostaru Filozofski fakultet

prof. dr. sc. Nikica Uglešić

dr. sc. Zlatko Vučić

doc. dr. sc. Branko Hebrang

prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Milko Brković

doc. dr. sc. Zlatko Begonja

prof. dr. dr. h.c. Nikola Debelić, veleposlanik u m.

dr. sc. Miroslav Banović

prof. dr. sc. Darko Žubrinić

prof. dr. sc. Slavko Kovačić

prof. dr. Stipe Kutleša

Mladen Ibler, dr. med., veleposlanik RH u mirovini

dr.  sc. Anto Orlovac, svećenik

dr. sc. Vladimir David, Australija

prof. dr. sc. Jerko Barbić

prof. dr. sc. Mihovil Biočić

prof. dr. sc. Nikola Bradarić

dr. sc. Rok Čivljak

prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović

prof. dr. sc. Marinko Erceg

prof. dr. sc. Mladen Kuftinec

prof. dr. sc. Ilija Kuzman

prof. dr. sc. Ana Marušić

prof. dr. sc. Darko Orešković

prof. dr. sc. Davor Pavuna

prof. dr. sc. Stojan Polić

prof. dr. sc. Ivan Poljaković

Branko Salaj, veleposlanik RH u mirovini, bivši direktor HINE

izv. prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović

dr. sc. Marko Jerčinović

prof. dr. sc. Andrija Hebrang

prof. dr. sc. Ana Jerončić

dr. sc. Krešimir Bušić

dr. sc. Davor Pećnjak

prof. dr. sc. Vladimir Mikuličić

dr. sc. Vine Mihaljević

Marija Peakić-Mikuljan, bivša predsjednica Društva hrvatskih književnika

prof. dr. sc. Marin Čikeš

mr. sci. Gordana Turić, bivša podpredsjednica ukinute Državne komisije za istraživanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća

dr. Tomislav Djurasovic, München

doc. dr. sc. Srećko Botrić

prof. dr. sc. Ante Lauc

mr.art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija, Zagreb

prof. dr. sc. Ivan Perić

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

prof. dr. sc. Neven Elezović

dr. sc. Vladimir Horvat

doc. dr. sc.Mario Puljiz

doc. dr. sc. Julije Jakšetić

doc. dr. sc. Josip Dukić

prof. dr. Sven Seiwerth

prof. dr. sc. Zvonimir Janović, umirovljeni redoviti professor u trajnom zvanju

dr. sc. Vladimir Ćepulić,umir. prof. FER-a

Rozina Palić-Jelavić, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU

doc. dr. sc. Maja Andrić

izv. prof. dr. sc. Anita Matković

prof. dr. sc. Zoran Vatavuk

prof. dr. sc. Ivan Petrović

izv. prof. dr. sc. Mario Grčević

dr. sc. Frano Glavina

Nikola Štedul, Master of Arts Honours, žrtva atentata

dr. sc. Pero Vidović SJ, bibličar

Benjamin Tolić, filozof, diplomat, publicist I kolumnist

izv. prof. dr. sc., Ružica Razum

mr. sc. Josip Ungarov, dobitnik državne nagrade za znanost

prof. dr. sc. Tomislav Živković

izv. prof. dr. sc.Mario Krnić

dr. sc. Domagoj Jamičić, znanstv. Savjetnik

prof. dr. sc. Branko Jeren

prof.dr.sc. Šimun Križanac

dr. sc. Niksa Krstulovic

prof. dr. sc. Nedjeljko Perić

prof. dr. sc. Mislav Grgić

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

prof. dr. sc. Mladen Parlov

dr. sc. Zvonimir Marić, sveuč. prof. u m., bivši diplomat

prof. dr. sc. Stipe Tadić, znanstveni savjetnik

doc. dr. sc. Ambroz Čivljak

dr. sc. Miroslav Međimorec

Prof. dr. sc. Vlado Jukić

dr. sc. Stjepan Kušar, red. prof. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu

prof. dr. sc. Marinko Vidović, bibličar

prof. dr. sc. Zlatko Vrljicak

dr. sc. fra Smiljan Dragan Kožul O.F.M. (Duhovni ravnatelj Pokreta krunice za obraćenje i mir)

prof. dr. sc. Šime Vučkov

Antun Budimir

Antun Budimir

Teolog i kolumnist
Antun Budimir

Latest posts by Antun Budimir (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Do Informatike kao obvezatnoga predmeta preko igno... Osvrt na prijedlog kurikula Informatike Osvrćem se na Nacrt prijedloga odluke o donošenju kurikula za nastavni predmet Informatike za osnovne ško...
Politika bez morala? Još je 1996. god. Školska knjiga objavila zanimljivu i još uvijek aktualnu knjigu o odnosu politike i morala, a koja nam može biti putokaz u i...
Stepinac: Jasenovac je sramotna ljaga za Nezavisnu... Potpuno promašena i štetna izjava premijera Oreškovića Pristajanje na stigmatiziranje ustaškim zločinima hrvatskoga naroda bilo bi učinjeno...
Znanost u škole, ideologe u komitete Jasan znanstveni govor prof. Marušića na HTV-u Rijetko viđena jasnoća i izravnost govora bio je nastup prof. dr. sc. Matka Marušića na hrva...
Sjena i zloduh posrnuća Antifašisti uz jedan tenkovski rov Tezno koji su napunili pobijenim hrvatskim ženama nakon što su ih prethodno seksualno obeščastili Prosudb...