Skip to content

Sokole moj!

mali alkar


Rođenjem djeteta muž i žena postaju otac i majka, a njihovi roditelji djed i baka. To malo Čudo života koje dolazi tako bespomoćno i maleno u odraslima ima snagu pomaknuti brda i planine. Odjednom starci postaju nježni, kažu poneki i nježniji prema unucima nego što su bili prema svojoj djeci.

Negdje dok još traje navikavanje na novo ime u obitelji, djedovi i bake kreću s umanjenicama, nježnim nazivima kojima nazivaju to malo biće koje je glasno u plakanju i redovito u punjenju pelena. Nešto kasnije kreću i roditeljska tepanja.

Nedavno sam posjetila grad Sinj u društvu Pilića i njegovog vršnjaka iz Varaždina. Našli smo se blizu poznate skulpture Alkara u Sinju. Poznata vizura iz televizijskih prijenosa alke dala je naslutiti da smo na pravom mjestu. U vruć ljetni dan željeli smo osvježenje.

Lokalni trgovac s velikim osmijehom trgovački mudro hvalio je svoje domaće lubenice, voće i uvjeravao nas kako je najbolje u gradu, ali i u okolici. Pogled mi je zapeo za dječarca nešto mlađeg od Pilića i njegova novog Prijatelja. Bio je to četverogodišnjak koji je očito tražio očevu pažnju. I dok je trgovac spremno nudio sva rješenja za naše probleme kako narezati lubenicu, kako ju i gdje poslužiti i kako ju odmah tu pojesti, taj Dječarac također je izrazio želju za lubenicom. Vidi da se otac trudi oko ovih koji hoće lubenicu, pa možda primijeti i njega ako i on zaželi. Ne skidajući osmijeh s lica obrati se trgovac svome sinu i reče: „Sokole moj! Evo ćaća će i tebi narezati!“

Koliko ljepote! Koliko ljubavi u tako malo riječi! Gledala sam tog trgovca koji odjednom postade velik otac u mojim očima. Sokole moj!

U gradu Sinju otac je mirno svoga sina nazvao Sokolom! Njegovim sokolom! Pred mojim očima odjednom su, brzinom svjetlosti izmjenjivale se oznake ptice sokola: oštar vid, sokol koji leti visoko, precizan i točan. Nazivajući svoje dijete sokolom otac mu šalje poruku što od njega želi, čemu se nada i što očekuje. Mi, kontinentalci, ostadosmo zapanjeni i zadivljeni. Prvi kontakt s gradom Sinjom bila je očinska figura brižnog i strpljivog oca koji brine za svoje dijete i komunicira mu tako velike stvari.

Susretala sam muškarce i žene koji svoju djecu nazivaju pogrdnim imenima. Ponekad i u supermarketu, kad misle da ih nitko niti vidi niti čuje, iza police čujete ružan razgovor u kojem su prijetnje i obećanja o šamaranju kada dođu kući. Tugom ispunjavaju takvi trenutci…

Toga dana Muzej Sinjske alke je bio zatvoren. Ali Sinj je za mene dobio novo lice, novu ljepotu i novu nježnost. Hrabri Sinjski alkari mrka lica i velikih brčina koji ponosno hode u alkarskoj povorci dobili su svoju nježnu stranu. Oni koji obznanjuju cijelom svijetu pucanjem iz mačkula o novom pogotku ‘u sridu’, oni koji hode za Gospom Sinjskom i njeguju povijest svoju ljubomornu ju čuvajući od svega i svakoga, oni u meni dobiše još jednu oznaku nježnosti i ljubavi očinske. Sokole moj!

Vratit ću se u Sinj. Nadam se s Pilićem i Maslačkom, s Prijateljem iz Varaždina, doći ćemo u dan kada će raditi Muzej Sinjske alke, divit ćemo se tradiciji i umješnosti, vjeri i domoljublju, ali potražit ćemo uz kip Alkara odakle kreće trka sinjskih alkara i prodavača lubenica. Odrast će četverogodišnjak, sigurno će i ove godine trčati Dječju alku, a za desetljeće ili dva ponosno povesti svoga konja ulicama Sinja na trčanje odrasle alke praćen ponosnim osmijehom i podrškom svoga oca.

Trebaju nam dobri očevi! Nježni i požrtvovni očevi koji će u svojoj djeci raspirivati njihove mogućnosti, davati vjetar u krila njihovom odrastanju, poticati upornost i snagu u izvršavanju svojih dužnosti, ali i strast za činjenjem ovog svijeta boljim mjestom za život.

Ako ove godine pođete u Sinj, kupite dobru, sočnu i ukusnu domaću lubenicu kod oca koji odgaja svoga Sokola!

Lidija Domorad

Lidija Domorad

Prof. vjeronauka iz Osijeka...
Lidija Domorad

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Tri žene ili novi život se rađa… Danas razmišljam o životima dviju žena. Gledam njih dvije, a mislim o sebi - trećoj ženi. Dvije se žene međusobno tek poznaju, toliko da se po...
Uskoci ili kako učiti iz povijesti svoga naroda Tko su uskoci? Kako su uskakali? Zašto su se svi bojali uskoka, osobito Senjskih uskoka? Kako to da su dobri kada je pitanje obrane i rata, a ...
Groblje u Bribiru – zemlja sve pomiruje Postoje mjesta bogate i slavne prošlosti. Neka su još uvijek živa, a neka su tek u tragovima, kao spomenici ili turistički ciljevi. Bribir mi ...
O blagdanu svete Ane susret baka U svakom gradu se pronađe mjesto mira, oaza hladovine i upućenosti prema sebi i Stvoritelju. Obično je to neka mala crkvica ili kapelica koja ...
Dva ptića Crvenrepka je već othranila dva ili tri svoja ptića prije mjesec ili dva dana. Ovih dana se opet iz tog istog gnijezda začuo veseli cvrkut mal...