Skip to content

Spasenje grešnika

U posljednje vrijeme vrlo je snažna produkcija kršćanskih filmova koji nedvosmisleno propovijedaju evanđelje, da raj postoji i da Bog nije mrtav, ali rijetko imamo priliku gledati filmove koji su više od lijepe propovijedi, filmove koji propituju vjeru i provociraju gledatelja. Jedan od takvih filmova je Kalvarija, film iz 2014., redatelja Johna Michaela McDonagha. U njemu Brendan Gleeson glumi oca Jamesa, svećenika koji na početku filma prima čovjeka na ispovijed. Taj čovjek se zapravo nije došao ispovjediti već svećeniku najavljuje da će ga ubiti za tjedan dana. Učinit će to kao osvetu jer ga je jedan svećenik zlostavljao dok je bio dječak.


06.kalvarija


Počevši od te scene pratimo dan za danom, kako se otac James, kao po postajama križnog puta, penje po kalvariji do trenutka svoje smrti. Kako će pristupiti tom događaju? Tko je čovjek koji ga planira ubiti? Hoće li to stvarno učiniti? To su pitanja koja film čine napetim do posljednjeg trenutka. U tih sedam dana upoznajemo izbliza svećenika i njegovo pastoralno djelovanje, a glavno pitanje filma je činjenica smrti i zagonetka spasenja.

Film počinje citatom svetog Augustina: “Ne očajavaj, jedan od lopova se spasio. Ne pretpostavljaj spasenje; jedan od lopova bio je proklet.” Nitko dakle nije isključen iz Božjega spasenja, ali isto tako, nitko ne može biti siguran da će njega Bog spasiti. O tome govori i film. U njemu upoznajemo mnogo ljudi koji, najblaže rečeno, nisu uzorni vjernici. Na početku filma vidimo ih kako pristupaju pričesti, a kasnije se vide njihove loše strane. Ipak, kad ih gledamo iz perspektive oca Jamesa, sve su to ljudi potrebni Božjeg milosrđa i on je tu za svakoga.

Otac James je dobar svećenik. Nije najbolji, nije svetac, ali je dobar. Samim svojim izgledom ostavlja moćan dojam, krupne je, ali ne predebele građe, ima bradu i srednje dugu kosu sličniju nekom proroku nego suvremenom svećeniku. Ne sjećam se kad sam vidio autentičniji i iskreniji prikaz svećenika u filmu. On je suosjećajan, pažljiv, jak i istovremeno ranjiv, izravan je, ali blag i pun razumijevanja, kao i strog kad procijeni da je potrebno. Priznaje da nema sve odgovore i ne nalazi uvijek pravu riječ. Redovito nosi reverendu i brine se za svoje župljane na otoku.

Tu je bračni par čiji brak ne funkcionira, bogataš koji je izgubio smisao života, pokvareni liječnik, zatvoreni poremećeni mladić, žena kojoj je muž stradao u nesreći, neposlušni ministrant, stari pisac na umoru i drugi. Svećenik unosi vjeru u njihove živote, ali ne rješava probleme. Dopušta drugima da budu kakvi jesu, tj. kakvi žele biti, ne osuđuje, ali propituje i svojom prisutnošću ukazuje na put milosti. Razlikuje se od drugih ljudi jer računa s Bogom, on je svećenik s kojim se ne razgovara kao s drugim ljudima. U filmu je izražen kontrast svećenika i drugih ljudi. Oni su kao dva svijeta i dok svećenik čeka svojega ubojicu kao kaznu za grijehe svojega kolega, ljudi sami sebe ubijaju svojim grijesima.

Dva puta u filmu vidimo izmjenične brze scene ljudi s kojima svećenik komunicira. Prvi puta ih James vidi u snu kako jedan za drugim prema njemu usmjeruju pištolj, i drugi puta, na samom kraju filma, kada ih po prvi put vidimo same, bez svećenika. U filmu je puno dubokih rečenica i znakovitih scena koji potiču na razmišljanje. U jednom trenutku barmen kaže svećeniku da je njegovo vrijeme prošlo, a svećenik odgovara da njegovo vrijeme neće nikad proći.

Priča svakog od ljudi u filmu dotaknuta je smrću. Starac očekuje skoru smrt, mladić želi u vojsku da bi naučio kako je to ubijati, svećenikova kćer je pokušala samoubojstvo (otac James je bio oženjen, zaredio se nakon što mu je žena umrla), grupa mladih pogiba u prometnoj nesreći, serijski ubojica želi razumijevanje. Ovo su sve ozbiljne i teške teme. Film ih sve uspješno povezuje, ali umjesto jasne poruke i davanja smisla, ostavlja gledatelja s tim važnim pitanjima na koja svatko treba odgovoriti da bi život imao smisao.

Kalvarija nije film za djecu, to nije niti film za razonodu. Ovo nije film koji hvali vjeru, svećenike, Crkvu, već film koji se bori s vjerom, koji iskreno, otvoreno i dubinski progovara o teškoćama kršćanstva, koji prikazuje i ljepotu Božje milosti ali i stvarnost zla. Šteta bi bilo razotkriti kako film završava, ali se može reći da ljubav ima posljednju riječ.

Film Kalvarija, po mom mišljenju, jedan je od najboljih primjera vjerskog filma jer priča priču, a ne propovijeda, ne prikazuje svijet crno bijelim. I dobar svećenik ima svoje mane, i loši ljudi svoje vrline, a svi su potrebni Boga. Film se ne boji sumnjati i prikazati svijet i ljude bez vjere, ali pokazuje uzvišeni put vjere. Ovo je film idealan za raspravu i promišljanje. Sumnjam da će ga itko moći zaboraviti nakon što ga pogleda, a svima – naravno zrelim ljudima – od srca ga preporučujem.

vlč. Anđelko Katanec

vlč. Anđelko Katanec

Povjerenik za pastoral migranata i turista u Zagrebačkoj nadbiskupiji i urednik bloga andjel.bloger.hr.
vlč. Anđelko Katanec

Latest posts by vlč. Anđelko Katanec (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

I Bog je zaslužio Oscara – film: Povratnik (2015.)... „Tom Hardy je izuzetan. Leonardo Di Caprio je virtuoz u svojoj izvedbi.“ Ovo su komentari za glavne glumce filma Povratnik (The Revenant), koji su uje...
Najdraži filmovi 2015. U protekloj godini pogledao sam otprilike 100 dugometražnih filmova, a četvrtinu od njih u kinu. To je malo filmova za stručnu ili barem objektivnu sa...
Vjera sićušnog zrna – film: Little Boy (2015... Za svaki posao treba imati vjeru, vjeru da taj posao ima smisla, vjeru da taj posao možemo obaviti. U novom filmu „Little Boy“ (Maleni dječak), jedan ...
Bog nije mrtav – film: God’s Not Dead ... Nedavno sam primio poruku na mobitel: Bog nije mrtav. Poslala mi ju je osoba nakon gledanja filma "God's not dead", uz komentar: "Ovaj film mi je prom...
Čovjek koji je izdržao – film: Nesalomljivi ... U Božjim očima, svaki je život dragocjen i poseban. Ljudske životne priče najvrednija su svjedočanstva Boga stvoritelja i spasitelja. Jedna od takvih ...