Skip to content

Sporo uzlijetanje i brzo padanje


Aktualni je prioritet Europske unije zračni prijevoz migranata iz Turske i Grčke u Europu, a Vijeće Europe već je donijelo odluku o takvim smjernicama. Izjavio je to predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, pri čemu je znatna poteškoća „relokacija“ migranata po europskim zemljama, jer svi žele isključivo u Njemačku. Navodno da je ideja o zračnom transportu migranata došla iz Nizozemske, ali ona nije originalna, jer je naš portal takav oblik transporta prognanika i ekonomskih useljenika u Europu predložio još u rujnu prošle godine. A primijenio ga židovski dobrotvor Weidenfeld spašavajući progonjene kršćane u vlastitom projektu Sigurno utočište i time izazvao bijes i osudu  zapadnih sekularnih vojvoda pod dirigentskom palicom Washingtona. Zašto europski najviši dužnosnici takvo rješenje predlažu tek sada nije sasvim razvidno, ali se može pretpostaviti. Naime, prvi su migranti bili iz najbogatijega sloja svoga društva, pa je njihov zaštitni znak bio prestižni mobitel u ruci i puni džepovi novaca s kojim su bili u stanju platiti krijumčarske rute i taxi prijevoz kroz cijelu pojedinu državu. Sada je na red stigla migrantska sirotinja, a za njih će platiti europski siromasi u liku poreznih obveznika. Siva eminencija je kroz krijumčare pokupila vrhnje zadovoljno prepuštajući siromašne siromašnima.

Ali sve su to stvarnosti operativne prirode, a odgovor se ne vidi, čak postaje sve mutniji, ni na pitanje temeljnoga reda: kakvo je postupanje u migrantskoj krizi dobro i ispravno. Postupanje europskih vlastodržaca s krizom stavlja prosječnoga Europljanina u tešku moralnu dvojbu. Je li on doveden u situaciju da je kroz svoju spremnost na djela milosrđa prema bližnjemu i razložni humanizam upregnut u humanitarizam vlastodržaca. Pojam humanitarizam prvi je upotrijebio dekan zagrebačkoga KBF-a Tonči Matulić u televizijskoj emisiji Markov trg da bi označio dobrotvorstvo, koje u konačnici vodi u propast. Odnosno je li globalna politika europsku stvarnost izopačila toliko da činiti dobro znači služiti zlu?!? Matulić je već na početku migrantske krize prepoznao da se radi o sukobu „Zapada sa Zapadom“, a da se onaj tko je to zakuhao ne nalazi na sceni. Generator svega na scenu je postavio humane ljude i doveo ih u situaciju da moraju rušiti svoje granice, gaziti svoje pravo i kršiti svoje zakone kako bi navodno postupili humano. Na takvu pripremljenu scenu uvode se migranti, konkretni ljudi, koji trebaju pomoć. A od njih mada civilizacijski različitih, ne samo da se ne traži asimilacija, nego se čak ne očekuje niti integracija u sredinu u koju dolaze. Od domicilnoga se društva dapače traži inkluzija imigranata kao svoga sastavnoga dijela. To praktično znači da će se europsko društvo prilagoditi i asimilirati svojim gostima prepuštajući im svoju ulogu domaćina. Hoće li taj proces biti kraći ili dulji, manje ili više nasilan sporedna je stvar uz činjenicu da su ga globalne vojvode nametnule i da je neizbježan.

Sve je počelo nekoliko desetljeća ranije kada se iz javnih ustanova kao što su škole i bolnice počelo micati križeve pod izlikom da vrijeđaju osjećaje vjernika drugih religija, a pri tome se istovremeno prepariralo svoje stanovništvo različitošću, pluralizmom i tolerancijom kao vrhovnim vrijednostima. Rezultati su vidljivi danas u činjenici da milijuni migranata ulaze u Europu, a da se o korijenu i uzroku njihovoga dolaska ne raspravlja niti ga se uklanja. Ali zato se do sitnih detalja priprema cjelokupni europski okoliš za inkluziju imigranata onakvih kakvi jesu. Tako su na listu za odstrel dospjele čak i životinje poput inteligentnih svinja čije meso u prvom koraku mora nestati iz kuhinja europskih škola i bolnica. Time je otkriveno da je priča o različitosti, pluralnosti i toleranciji bila samo šareni mjehurić, a uklanjanje križeva lažno otvoreno društvo za sve. Jednako kao što je lažni humanizam sudjelovanje migrantskih športaša na športskim natjecanjima i izdavanje novina za imigrante u Njemačkoj na arapskom jeziku. Razina sentimenta ovisnoga o raspoloženju ne može biti temelj moralnoga djelovanja ni korijen civilizirane ljudske zajednice.

Antun Budimir

Antun Budimir

Teolog i kolumnist
Antun Budimir

Latest posts by Antun Budimir (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Migranti, Palestina i Treći hram Gotovo je stvorena neuroza u europskom medijskom prostoru oko migranata kreirana u prvom redu pozivanjem na bezrezervnu i nekritičku otvorenos...
Don Anto Baković Umrla je živuća hrvatska povijest 20. stoljeća i ponajveći župnik u našoj Crkvi u eri komunističke diktature. Tako bi otprilike mogao glasiti ...
Vjeronauk u raljama metamorfoze I  u naše se dane potvrđuje, od antike poznata gnoma, da samo mijena stalna jest. I da joj ništa izmaknuti ne može. Pa čak ni prijedlog kurikula Katol...
Kamo ideš? Na današnji dan 2013. ušli smo u Europsku uniju. Htjeli ili ne htjeli (rezultati referenduma kažu da smo htjeli!) i eto nas u Europi. Kao da i...
Jokićeva pila naopako Ucjena ministra i tobožnja ponuda ostavke Borisa Jokića zbog navodnoga političkog pritiska ogledni je primjer izvrtanja stvarnosti okretanjem ...