Skip to content

Sumrak školstva


Cjelovita slika hrvatskog školstva je u javnosti nepotpuna. U medijima imamo fragmentarne dijelove kojima se upotpunjuje praznina. Vrijedni projekti, samostalnost pojedinih škola i briga nastavnika za učenike su samo neki od primjera koje možemo pročitati u dnevnim listovima ili vidjeti na televiziji. Jednako tako prisutni su i oni tamni oblaci koji pozivaju na odgovornost u prvom redu vladajuće, potom sve ostale.

Živimo u društvu pasivnosti, senzacije i deprimiranosti stoga su nam itekako potrebni svijetli primjeri za motivaciju. Politikom su prožete sve pore našeg društva, niti školstvo nije izuzeto. Tako često učenici, roditelji i nastavnici nisu pošteđeni promjena koje su često samo manevarske prirode tek toliko da se stvori dojam kako se nešto radi.

Pored svega navedenog, želio bih svrnuti pozornost na nešto što uvelike određuje, a to su međuljudski odnosi. Od odnosa u obitelji, učenika i roditelja prema nastavnicima te na kraju unutar jednog kolektiva. Može se čuti kako je stanje u školstvu ogledalo čitavog društva. Ukoliko su pojedini odnosi u obiteljima narušeni, refleksija se odnosi i na školu. Radno ozračje i nedostatak uvažavanja između djelatnika će se jednako tako odraziti i na pojedine učenike koji će u tom pronaći opravdanje za svoje ponašanje.

Tu je i pojava karijerizma, koliko god male bile mogućnosti napredovanja. Još jedna štetna pojava je stvaranje klanova unutar manjih lokalnih zajednica, naravno i stranaka koje imaju utjecaja putem lokalnih vlasti i njihovog udjela u školskim odborima.

Na kraju liste stoji promicanje pojedinačnih interesa. Vrlo lako se može zaključiti da školstvo nije imuno na politikanstvo, ako pod tim pojmom podrazumijevamo prednost pojedinačnih interesa nad općim dobrom. Radi se o pristupu i promjeni mentaliteta koji smo nasljedovali iz komunističkog sustava u kojem je navodno svatko znao što mu je činiti, ljude nisu učili preuzimati odgovornost nego se činilo kako netko drugi uvijek zna bolje… – partijski dužnosnici, direktori (ravnatelji).

Između ostalog, neki će s pravom reći kako se tada znao red. Nije bilo prošireno nasilje u školama kao što je to slučaj danas ili je barem bilo pedagoški sankcionirano. To ne znači da je sve bilo sjajno. Škola je bila poligon jedne štetne ideologije koja se predstavljala dobrom, istina se skrivala.

Dolaskom demokracije je došlo vrijeme smanjene vrijednosti autoriteta, prenaglašenih osobnih prava s izostankom obveza. Učiteljski poziv je prvo bio minoriziran smanjivanjem plaća i smanjenjem samog značaja nastavnika kao bitnih čimbenika u procesu odgoja i obrazovanja. Socijalna apatija i društvene razlike su nove generacije učenika uvodile u jedan proces gdje se nije moglo osjetiti poštovanje i uvažavanje prema onom tko prati i usmjerava učenike nego ih se započelo doživljavati kao osobe koje ne znaju procijeniti situaciju i u konačnici ispravno raditi svoj posao.

Čitava plejada stručnjaka iz različitih službi je spremna korigirati učitelje, često paušalno vrednujući njihov rad smatrajući ih kočnicama razvoja procesa poučavanja u obliku suvremenih metodičkih oblika poučavanja. Oni jednostavo ne shvaćaju da su današnje generacije izazov jer posjeduju selektivni pristup informacijama, često uronjeni u virtualnu stvarnost. Tradicionalne sadržaje smatraju dosadnim. Po mjerilima onih koji bdiju nad pravovjernošću poučavanja nastavnici bi trebali postati zanimljivi zabavljači te na taj način motivirati učenike i osigurati primjerenu disciplinu. Naravno da je važna spremnost nastavnika, no nije li to samo jedna strana medalje?

Raditi u školi nije jednostavno, posebnu pažnju iziskuje individualni pristup učenicima uzimajući u obzir okolnosti koje ih okružuju. Želim istaknuti značaj razvoja pedagogije i psihologije koje zasigurno daju važan doprinos, kao i stručne suradnike koji prate i pomažu u rješavanju poteškoća.

Osim permanentnog usavršavanja nastavnika važno je mijenjati i mentalitet u kojem se smatra kako taj posao može obavljati bilo tko. Važno je vratiti dostojanstvo struci kažu sindikati i potpuno su u pravu. Tu su još i međuljudski odnosi između zaposlenika, kordinacija i pomanjkanje komunikacije. Potrebno je razvijati oblike dijaloga, identifikaciju problema i pravilan pristup. Budućnost nam u velikoj mjeri ovisi o generacijama koje odgajamo. Stoga je važno staviti naglasak na vrijednosna opredjeljenja koja su kod nas ideološki suprotstavljena. Dok moralni razvoj i norme ne budu konkretizirane u svakodnevici i učenici to ne budu mogli primjetiti nećemo mjeriti napredak čak i onda kad bude vidljiv na spoznajnom području.

Bernard Majer

Bernard Majer

Vjeroučitelj u Dalju.
Bernard Majer

Latest posts by Bernard Majer (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Prava i obveze roditelja i učitelja U prvom dijelu izlaganja Odgoj u Hrvatskoj – hoće li preživjeti?, održana na mjesečnoj tribini Hrvatskoga katoličkoga društva prosvjetnih djelatnika u...
Uvjeti upisa S rane jeseni mnogi se školarci i studenti vraćaju u svoje klupe i aule, dok neki tek po prvi put sjedaju na mjesta izborena radom, željo...
Na putu pomirenja ili podilaženja 20. lipnja 2016. god. predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović susrela se s premijerom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. Sam dog...
Odlasci Posljednjih godina Hrvatska je intenzivnije suočena s odlascima mladih ljudi i njihovih obitelji. Često se pisalo o tzv. odljevu mozgova, st...
Oštrina riječi Netko je rekao da je uvijek bilo ljudi koji su sposobni vladati ili upravljati snagom svojih riječi. U Svetom pismu se izrazi riječ i govor ...