Skip to content

Sveti Bruno i kartuzijanci

6. listopada Crkva časti svetog Brunu, utemeljitelja kartuzijanskog reda, sveca iz 11. st. koji je svojom duhovnošću i pobožnošću potaknuo mnoge da se ne predaju svjetovnom načinu života, nego da u dubokoj kontemplaciji, iskrenoj molitvi i strogom načinu života traže Božju ljubav i prenose ju drugima.


Sveti Bruno


Sveti Bruno je rođen oko 1030. u Kölnu, gdje je i zarađen za svećenika kojih 25 godina poslije. Bio je vrlo cijenjen kao profesor teologije i slobodnih vještina (gramatika, retorika, logika, filozofija…), ali ga je tištila ondašnja razuzdanost i svjetovnjački način života koji su karakterizirali mnoge svećenike. Zbog toga se 1084. godine povukao u samoću i živio pustinjačkim načinom života nedaleko od francuskog grada Grenoblea, u alpskom mjestu Chartreuse, izgrađujući svoju duhovnost i na takav način se predavao Božjoj ljubavi.

Zajedno sa šestoricom istomišljenika i uz potporu biskupa Grenoblea, osnovao je ondje iste godine prvi kartuzijanski samostan. Za razliku od mondenog načina života svećenika i redovnika, kartuzijanci su živjeli strogim životom, u siromaštvu, postu i molitvi, a posebno ih je karakterizirala marljivost u prepisivanju starih rukopisa, što im je i bio glavni izvor prihoda.

1090. god., na poziv pape Urbana II., svoga nekadašnjeg učenika, odlazi u Rim i postaje papin savjetnik. Međutim, kako je njegov život sav bio prožet duhovnošću, pokorom i molitvom, na takvom mjestu nije dugo ostao, niti je htio primiti nadbiskupsku čast, nego se ponovno povukao u samoću, ovoga puta u pustinjski kraj u talijanskoj Kalabriji. Ondje je 1095. god., u mjestu koje po njemu nosi naziv Serra San Bruno, izgradio drugi samostan, koji je posvećen sv. Stjepanu, a u njemu je kasnije – 6. listopada 1101. god. sveti Bruno i preminuo.

1514. god. svetim ga je proglasio papa Lav X., a štuje se kao zaštitnik opsjednutih osoba i oboljelih od kuge. Danas u svijetu postoji tek 22 kartuzijanska samostana, od kojih su 5 ženskih, s ukupno oko 380 redovnika i redovnica, a za naša područja je posebno značajan kartuzijanski samostan u slovenskom Pleterju, utemeljen 1403. god., gdje ima i hrvatskih redovnika.

Kartuzijanci slove kao jedan od najstrožih redova u Katoličkoj Crkvi, a svoj život provode u kontemplaciji, šutnji, izraženoj duhovnosti i molitvi, živeći u klauzuri, odvojeni od drugih ljudi. Obično se bave obrađivanjem zemlje, uzgojem voćnjaka, povrtnjaka, vinograda, kao i proizvodnjom meda, vina, soka, rakije i sličnih proizvoda.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Svetac izgubljenih (u) stvari(ma) Izazov sv. Antuna Padovanskog Zahvaljujući kanonizaciji koja je uslijedila jedanaest mjeseci nakon smrti – a umro je u petak 13. lipnja...
Presveto Ime Isusovo Pobožnost Imenu Isusovu javlja se na poticaj sv. Bernarda iz Clairvaux-a (11./12. st.), a širi se posebno djelovanjem sv. Bernardina Sijenskog i sv. I...
Naša Gospa od Guadalupe 12. prosinca Crkva časti Gospu od Guadalupe, kada se prisjeća ukazanja Blažene Djevice Marije udovcu svetom Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu, koje se zbil...
Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije 8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, blagdan u kojem se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogor...
Sveti Franjo Ksaverski Katolička se Crkva 3. prosinca liturgijski spominje svetoga Franje Ksaverskoga, sveca iz 16. st., jednog od pionira isusovačkoga reda, a koji se porad...