Skip to content

Sveti Franjo Ksaverski

Katolička se Crkva 3. prosinca liturgijski spominje svetoga Franje Ksaverskoga, sveca iz 16. st., jednog od pionira isusovačkoga reda, a koji se poradi svoga žara na obraćenju onih koji nisu poznavali značenje Radosne vijesti smatra jednim od najvećih misionara u cijeloj Crkvi, toliko velikim da će ga mnogi smještati odmah iza svetoga Pavla.


sveti-franjo-ksaverski


Sveti Franjo je rođen 1506. god. u kraljevini Navarri na sjeveru današnje Španjolske, i to u dvorcu Xavier (Xabier, Javier), koji se nalazi u istoimenom gradu na istoimenom brežuljku. Taj je dvorac izgrađen u 10. st., a u njemu su stolovali kneževi od Xaviera, čiji je i sveti Franjo potomak. Danas je on važno hodočasničko mjesto, koje čuva spomen na svetost svetoga Franje.

Po narodnosti bio je Bask, odnosno pripadnik naroda koji danas najvećim dijelom živi u Baskiji, autonomnoj pokrajini Španjolske, dok manji dio živi u Francuskoj, a od tih se naroda razlikuju ne samo po jeziku, nego i po specifičnoj fizičkoj konstituciji. Osim što mnogi Baski imaju krvnu grupu 0 s negativnim rezus-faktorom, visoki su, dugih nogu, a kratkih stopala, vrlo često su im kosa i oči crni, a posebno su prepoznatljivi po trokutastom obliku lica, pa ih zato i nazivaju narod zečjeg lica.

Prema zapisima, sveti Franjo se, nakon što je dobio temeljnu naobrazbu, vođen ambicioznim i materijalističkim planovima, odlučio okušati u postizanju karijere unutar crkvenih krugova, te je s tom nakanom i upisao studij na poznatom i prestižnom pariškom sveučilištu Sorboni. Naime, u to je vrijeme bio češći slučaj da su u crkvene službe stupali ne toliko oni koji su bili vođeni istinskom željom služiti Bogu i ljudima, nego oni koji su u Crkvi vidjeli mogućnost materijalnog i karijernog uspona. Tako je i sv. Franjo imao na pameti dobru crkvenu nadarbinu, koja bi mu omogućila lagodan život na župi, jednog dana kada se vrati sa studija i postane svećenik.

Prepoznavši u takvom Franjinom stavu bitno udaljavanje od evanđeoskih idela siromaštva i poniznosti, njegov ga je kolega sa studija – kasnije još jedan svetac – sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj Družbe Isusove, dobronamjerno podsjećao na zastranjenje riječima evanđeliste svetoga Marka: “Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život” (Mk 8, 36). S vremenom su te riječi, zajedno s uviđanjem sablažnjivog ponašanja mnogih studenata i nekih profesora, pale na plodno tlo, te je Franjo zaboravio na prvotni razlog svojih nastojanja da postane svećenik, a sve je više u njemu rasla ona istinska želja postati Božji službenik i Božji sluga koji će svojim žarom širiti radost evanđeoske istine.

Štoviše, postao je jedan od prvih suradnika svetoga Ignacija i jedan od najistaknutijih članova isusovačkoga reda do danas. Nakon utemeljenja Družbe Isusove, sveti ga je Ignacije, kao general reda, poslao u misije, i to u Indiju, gdje je u Goi, na zapadnoj obali poluotoka, djelovao kao papinski legat i prvi misionar reda. Kasnije je misijsku službu obavljao i na Molučkim otocima u Indoneziji, na Cejlonu i u Japanu. Po žaru i sposobnostima mnogi ga uspoređuju sa svetim Pavlom, odnosno za njega se može reći da je prvi misionar u suvremenom smislu, pa je stoga razumljivo da ga se štuje kao zaštitnika misija. Nakon deset godina takvog misijskog djelovanja, gdje je utemeljio mnoge kršćanske zajednice, vratio se 1552. god. u Gou, s nakanom da se uputi u Kinu s istim ciljem. Međutim, dobio je upalu pluća i umro 3. prosinca 1552. god. na jednom otoku, nadomak kineske granice.

Za svetog Franju Ksaverskog se može reći da je dobro razumio značenje inkulturacije, odnosno da je djelovao na način da je u potpunosti poštovao jezik i kulturu onih naroda kojima je naviještao raspetoga i uskrsloga Krista. Na takav je način bez ikakvih izvanjskih pritisaka pridobio na kršćanstvo mnoge, ne samo pojedince, nego i čitava naselja, a prema utemeljenim pretpostavkama smatra se da je krstio između 30.000 i 40.000 osoba.

Blaženim ga je proglasio papa Pavao V. 1619. god., a papa Grgur XV. proglasio ga je svetim tri godine poslije. Osim što je zaštitnik misija i misionara, štuje se kao zaštitnik od različitih epidemija, zaštitnik turizma i moreplovaca, a s obzirom na područja njegova misijskoga djelovanja, razumljivo je da je i zaštitnik Indije, Japana, Kine, Australije i Novog Zelanda. Po njemu su naslovljene i mnoge župe i kapele, a kod nas je najpoznatije zagrebačko naselje Ksaver, koje je dobilo svoj naziv po isusovačkom prošteništu posvećenom svetom Franji Ksaverskom. Štoviše, koliko je sveti Franjo bio štovan u Zagrebu svjedoči i činjenica da je 1762. god. proglašen zaštitnikom grada.

Sveti se Franjo u ikonografiji obično prikazuje kao isusovca misionara koji na sebi ima roketu i štolu i s križem u ruci krsti nevjernike. Ponekad se prikazuje kako dijeli milostinju ili liječi bolesne, a nije ni rijedak motiv da ga se prikazuje kako sam umire u nekoj maloj kolibi na pustom otoku.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Presveto Ime Isusovo Pobožnost Imenu Isusovu javlja se na poticaj sv. Bernarda iz Clairvaux-a (11./12. st.), a širi se posebno djelovanjem sv. Bernardina Sijenskog i sv. I...
Naša Gospa od Guadalupe 12. prosinca Crkva časti Gospu od Guadalupe, kada se prisjeća ukazanja Blažene Djevice Marije udovcu svetom Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu, koje se zbil...
Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije 8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, blagdan u kojem se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogor...
Don Pino – mučenik mafije Uz liturgijski spomen blaženog Giuseppea Puglisija - 21. listopada Da nisu uvijek potrebna “čuda” kako bi se netko promijenio na bolje...
Anđeli čuvari Mi nismo živi samo zahvaljujući ljubavi naših roditelja preko koje smo došli na svijet, nego i zato što nas do sad nitko nije ubio niti smo pogi...