Skip to content

Sveti Toma apostol

Spomendan sv. Tome apostola slavi se 3. srpnja, a taj je svetac u narodnoj predaji ostao sačuvan kao nevjerni, odnosno kao onaj koji nije bio nazočan kad se uskrsnuli Krist ukazao učenicima, a kad su Tomi tu vijest apostoli prenijeli, on ju nije povjerovao, nego im je uzvratio riječima: “Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20,25). Međutim, sv. Toma je kasnije pokazao iznimnu čvrstoću u vjeri, ne samo nakon što se i njemu, zajedno s ostalim apostolima, ukazao uskrsli Gospodin i pozvao ga da stavi svoje ruke u njegove rane, a on je na to skrušeno zavapio: “Gospodin moj i Bog moj!”, nego i u kasnijem svjedočanstvu svoga života, sve do mučeničke smrti.


Hendrick Terbrugghen, Nevjerni Toma
Hendrick Terbrugghen, Nevjera sv. Tome

Prema Ivanovu evanđelju, Toma se naziva Blizanac, ali nema nikakvih pouzdanih podataka koji bi nam otkrivali zašto. Ivan sv. Tomi posvećuje nekoliko ulomaka, odnosno spominje ga u četiri navrata. Najprije se Toma spominje u vrijeme kada je umro Isusov prijatelj iz Betanije – Lazar, brat Martin i Marijin, te je Isus odlučio otići ondje, unatoč činjenici kako je taj odlazak bio vrlo opasan, jer su židovske starješine već radile Isusu o glavi. Nakon što su ga učenici bezuspješno pokušavali odgovoriti od njegova nauma, Toma je rekao: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16), a egzegete nisu suglasne treba li te njegove riječi tumačiti kao spremnost umrijeti za Krista, ili pak kao svojevrsnu rezignaciju i prepuštanje sudbini, ali ipak upozoravaju na vjerojatnost prvoga tumačenja poradi upotrijebljenog glagola “slijediti”, a koji upućuje na poistovjećivanje s Kristovom voljom i spremnošću ići njegovim zacrtanim putom.

Ivan spominje Tomu i na Posljednjoj večeri, u kontekstu Isusova govora učenicima o svom skorom odlasku i potrebi da im pripremi mjesto u kojemu će biti zajedno. Na Isusove riječi: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv 14,4), Toma je uzvratio: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14,5). Iako se Tomino pitanje današnjim čitateljima evanđelja može činiti površno, ono je bilo iskreno i jednostavno, ono koje je jasno odražavalo činjenicu kako ni Isusovi učenici, iako su s Kristom bili stalno zajedno, nisu mogli niti predvidjeti niti razumjeti strahote i muke koje će morati pretrpjeti njihov Učitelj, a isto tako nisu mogli ni predvidjeti ni razumjeti ljepotu i dubinu vjere koju su upoznali nakon spoznaje da je Isus uskrsnuo. Stoga Isusove izgovorene riječi nakon Tomina pitanja – “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6) tek kasnije bivaju jasno spoznate i razumljive, a životno osvjedočene.

Štoviše, te Isusove riječi, kao i sve drugo što je naučavao, bit će razumljivo tek nakon susreta sa živim Gospodinom, pa je tako otkriće te ljepote sažeto u Tominim već spomenutim riječima, a koje se nalaze zapisane u trećem Ivanovu spominjanju Tome apostola: “Gospodin moj i Bog moj!” Usklik je to onoga koji je u trenutku spoznao svu ljepotu vjerovanja i u trenutku prestao sumnjati, te nam je time postao izvrstan putokaz potpunoga povjerenja u istinitost Božjega očitovanja. Taj poziv na Istinu posebno je vidljiv u Isusovim riječima koje je potom izrekao: “Blaženi koji ne vide, pa ipak vjeruju”. Poziv je to svima nama koji nismo Krista nikada vidjeli, da imamo pouzdanje u vjerodostojnost svega što je zapisano u Svetom pismu i u Kristovo i naše uskrsnuće, a istovremeno je i ohrabrenje da ne malakšemo u svojoj vjeri u teškim životnim vremenima.

Posljednji puta sv. Ivan u svom evanđelju spominje sv. Tomu u opisanoj zgodi čudesnog ulova riba na Tiberijadskom jezeru, nakon čega je Petru Krist podijelio prvenstvo među apostolima, a među nabrojanom sedmoricom nazočnih apostola, sv. je Toma naveden odmah iza Petra. Sve to potvrđuje kako je Toma bio vrlo važan u prvoj kršćanskoj zajednici, a ako se k tome doda još i predaja kako je najprije djelovao u Siriji i Perziji, a potom i u Indiji, gdje je, prema svjedočanstvu Grgura Nazijanskog, podnio mučeničku smrt, onda se može njegov život sažeti u rečenicu: Vjerni, a ne nevjerni Toma. Štoviše, njegova je veličina sačuvana u imenu tzv. “Tominih kršćana”, odnosno dijela kršćana u Indiji koji se služe tzv. siro-malabarskim obredom, nazvanom prema jugozapadnoj pokrajini u Indiji – Malabar, a gdje je, također prema predaji, sv. Toma svojim rukama napravio prvu crkvu.

Sveti se Toma zaziva u slučajevima sumnje, a također je zaštitnik slijepaca, teologa, arhitekata, klesara, zidara itd., a po njemu su naslovljene i mnoge crkve diljem svijeta.


Film o sv. Tomi


mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Urednica stranice zlatnadjeca.com
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Sveta Faustina Kowalska 5. listopada Crkva slavi spomendan sv. Faustine Kowalske, poljske mističarke koja je potaknula pobožnost poznatu pod nazivom Božansko milosrđe. ...
Sveti Franjo Asiški i franjevci 4. listopada Crkva slavi spomendan sv. Franje Asiškog, siromašnog sveca iz 13. st., koji je jasno prepoznao besmislenost nagomilavanja materijalnih do...
Sveti otac Pio iz Pietrelcine 23. rujna Crkva slavi blagdan sv. oca Pija, kapucina iz Pietrelcine, koji je vrlo glasovit u narodu, ali ne ni po mudrosti ni učenosti, nego po iznimn...
Sveti Augustin 28. kolovoza Crkva slavi spomendan sv. Augustina, sveca čija je mladost bila krajnje raskalašena i duhovnošću potpuno prazna, ali koji je, nakon što j...
Sveta Klara Asiška 11. kolovoza Crkva liturgijski časti svetu Klaru Asišku, koja je, slijedeći ljepotu siromašnoga Krista koju joj je svojim životom otkrio njezin sugrađ...