»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Oznaka: 1. razred

Kršćanska Objava i njezino prenošenje

Kršćanska Objava i njezino prenošenje

Vjeronauk - srednja škola
Svaki čovjek ima težnju za nečim što ga nadilazi, a ta se težnja najviše vidi u svakodnevnom životu u kojemu prepoznajemo da nas ne zadovoljavaju čisto materijalne vrijednosti, nego se čovjek osjeća ispunjenijim tek onda kada ostvaruje uzvišenije ciljeve. Primjerice, iako npr. bogatstvo, slava, uspjeh ili neke druge ovozemaljske vrjednote mogu jedno vrijeme čovjeka činiti zadovoljnim i sretnim, ukoliko se ne koriste na ispravan način, postaju one koje izazivaju nezadovoljstvo i vode depresiji. Na to nas upućuju primjeri mnogih slavnih ljudi koji su svoj život završili u raljama droge, samoubojstvom ili na neki drugi ne baš poželjan način. S druge strane, na to nas upućuju i životi mnogih velikih i poniznih ljudi koji znaju prihvatiti svoj život sa zahvalnošću, unatoč objektivnim velik
Brojne religije, ali samo jedan Isus Krist

Brojne religije, ali samo jedan Isus Krist

Vjeronauk - srednja škola
Drugi vatikanski sabor u svojoj je deklaraciji Nostra aetate (Naše doba), u svojim brojevima 2-4, jasno dao do znanja da Katolička Crkva poštuje sve nekršćane, zato što se u svakoj religiji nalazi nekakva klica spoznanja Boga i nastojanje oko moralnoga života, no uz to svakako valja imati na umu da smo pozvani poštovati druge, ali ljubiti svoje. Tako možemo i trebamo imati poštovanje prema politeistima, jer "Katolička Crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta" (NA 2), posebno smo pozvani poštovati Židove, jer nas s njima vezuje cijeli Stari zavjet, a stupovi Crkve - apostoli - stasali su upravo u toj religiji. Također, trebamo imati poštovanja prema muslimanima, jer i oni barem djelomično priznaju evanđelja, zatim, iako Isusa ne priznaju Bogom, priznaju ga proro
Kršćanstvo – religija utjelovljene Božje Riječi

Kršćanstvo – religija utjelovljene Božje Riječi

Vjeronauk - srednja škola
Uvod Da bi se lakše klasificirale, religije se obično dijele na nekoliko vrsta. Prema jednoj podjeli, razlikuju se prirodne od objavljenih, pri čemu su prirodne religije one koje su nastale od ljudi, tako što su ljudi zaključili da mora postojati Bog ili božanstva, a objavljene su religije one koje tvrde da im se Bog objavio, a to su židovstvo, kršćanstvo i islam. Drugi će prirodne religije nazivati uzlaznima, a objavljene silaznima. Također, neki će govoriti o monoteističkim, a drugi o politeističkim religijama, itd. Nijedna od tih podjela nije za kršćane prihvatljiva, jer je kršćanstvo bitno drukčije od svih drugih religija, s obzirom da se jedina prava i potpuna Objava zbila u Isusu Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Jedini je Isus Krist Otkupitelj ljudi i zato se kršćanstvo n
Islam – monoteistička religija koja priznaje Krista prorokom, ali ne i Bogom

Islam – monoteistička religija koja priznaje Krista prorokom, ali ne i Bogom

Vjeronauk - srednja škola
Uz evanđelja, koja nam donose Kristov život i ono što je On naučavao, kršćani otpočetka posebno veliko poštovanje iskazuju svetom Pavlu i onome što nam je ostavio zapisano u svojim poslanicama. Sveti Pavao je bio izvrstan teolog, koji nam je pojasnio otajstva Božjeg djela spasenja, naglašavajući da je jedini Spasitelj svijeta Isus Krist, pravi Božji Sin. Jasno je dao do znanja da je Božja Objava u Kristu dovršena i da bi bilo kakva nadopuna ili izmjena označavala nuđenje lažne objave. Tako je u Poslanici Galaćanima zapisao vrlo oštre riječi: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!” (Gaj 1,8). Te nam njegove riječi stavljaju pred oči činjenicu da smo pozvani isključivo vjerovati pravom i jedinom
Židovstvo – objavljena monoteistička religija

Židovstvo – objavljena monoteistička religija

Vjeronauk - srednja škola
Danas se obično religije vole dijeliti na prirodne i objavljene, silazne i uzlazne ili politeističke i monoteističke. Nijedna od tih podjela, gledano iz perspektive nauka Katoličke Crkve, nije baš sretno zamišljena i zato im se treba pristupati oprezno. Prirodne religije su one u kojima su ljudi, nekada poznati, nekada nepoznati, tijekom povijesti zaključili da mora postojati nešto što ih nadilazi, pa su osmislili određeni sustav vjerovanja. Tako su nastali npr. hinduizam, budizam, konfucijanizam, zoroastrizam, šintoizam, stare egipatske, sumerske, grčke i rimske mitologije itd. Sve njih, dakle, možemo svrstati u skupinu religija koje nazivamo prirodnima, ponekad uzlaznima, a ponekad politeističkima ili religijama bez božanstva i osobnoga Boga. Njima kao druga strana medalje stoje obja
Politeističke religije i religije bez božanstva i osobnoga Boga

Politeističke religije i religije bez božanstva i osobnoga Boga

Vjeronauk - srednja škola
Politeističke religije su one u kojima se vjeruje u više bogova. Osim drevnih mezopotamijskih, egipatskih, grčkih ili rimskih mitologija, tu se danas ubrajaju hinduizam, djelomično budizam i šintoizam, kao i preživjeli oblici različitih primitivnih religija. U religije bez božanstva ili bez osobnoga Boga mogu se ubrojiti konfucijanizam, taoizam, zoroastrizam, sikizam itd. Sve su te religije najvećim dijelom rasprostranjene diljem Azije, ali ih manje-više danas pronalazimo u svim dijelovima svijeta. Učenje Katoličke Crkve poziva na poštovanje prema svim religijama u kojima prosijevaju zrake istine, pa se tako i u traganju politeista i pripadnika onih religija koje ne poznaju osobnoga Boga može gledati žeđ za svetim, no svakako treba imati u vidu posebnost i neusporedivost kršćanstva s t
Razvoj religije

Razvoj religije

Vjeronauk - srednja škola
Do danas znanstvenici nisu usuglašeni kako je tekao razvoj religije, odnosno prema nekima najprije su ljudi bili politeisti, a prema drugima monoteisti. U načelu, do 18. st. prevladavalo je mišljenje kako su ljudi najstarijih povijesnih razdoblja vjerovali u jednog Boga, ali od tada ima veći broj onih koji zastupaju tezu da je razvoj religije tekao kroz četiri temeljne faze: najprije je bio animatizam, odnosno ljudi su vjerovali u neku strašnu i nepoznatu silu, zatim animizam, odnosno vjerovanje u duhove, potom politeizam, te na kraju monoteizam. Povijesna i arheološka istraživanja potvrđuju da je čovjek od svojih prapočetaka bio religiozan. O tome svjedoče najprije različiti nepisani izvori, kao što su npr. stavljanje osobnih i vrijednih stvari uz tijela preminulih, crteži bogova i d
Čovjek je po naravi religiozan

Čovjek je po naravi religiozan

Vjeronauk - srednja škola
Svaki čovjek u sebi nosi čežnju za onim što je iznad čiste materijalnosti, odnosno za onim što se može nazvati duhovnim i transcendentnim. U razumijevanju te stvarnosti, koju obično tek naslućuje, ali joj osjeća uzvišenost, očekuje pronaći smisao svoga života i odgovore na ona životna pitanja koja mu se nameću. Ta čežnja nije kod svih ljudi jednakoga intenziteta, niti joj svi ljudi pristupaju jednoobrazno. U tom svjetlu možemo reći da svatko ima svoj pogled na transcendenciju, odnosno na ono što je iznad ovoga materijalnoga svijeta, pa je tako kod nekih ljudi ta čežnja relativno slaba, dok je kod drugih vrlo izražena. Prema tome i govorimo o stupnju duhovnosti nekoga čovjeka.  Povijest civilizacija pokazuje da su ljudi oduvijek bili religiozno usmjereni, kao i da su odgovore na temelj
Vjera je iskonska ljudska potreba

Vjera je iskonska ljudska potreba

Vjeronauk - srednja škola
Mnogi se slažu s tvrdnjom da je vjera iskonska ljudska potreba, odnosno da svaki čovjek ima potrebu za nečim ili Nekim što ga nadilazi. Čak i oni koji tvrde da ne vjeruju u Boga, traže smisao života i na takav način pokušavaju ispuniti tu naravnu čežnju koja je upisana u čovjekovo srce. Ipak, ni za vjernike nije uvijek lako vjerovati, jer naš um traži potvrdu za sve što se vjeruje, a ponekad u nečemu možemo samo iskreno reći: Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri! No, jednako tako možemo imati na pameti i Isusove riječi: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Zato smo pozvani uvijek izgrađivati svoju vjeru. Sam glagol "vjerovati" danas se često i raznoliko koristi, i to da bi s jedne strane označio odnos povjerenja među ljudima, a s druge strane čovjekovo pouzdanja u Boga. Međuljudsk
Živjeti kao protagonist

Živjeti kao protagonist

Vjeronauk - srednja škola
Riječ protagonist preuzeta je iz grčkog jezika. Sastavljena je od grč. πρῶτος (protos) - prvi i ἀγωνιστής (agonistes) - natjecatelj ili borac. Najčešće se kao pojam koristi u književnosti i umjetnosti, a označava glavnog lika kao nositelja radnje. U tom svjetlu, protagonist ima i preneseno značenje, koje se upotrebljava u svakodnevici, a označava onu osobu koja se snažno zalaže za neku ideju u koju vjeruje ili za neki pokret. Naglasak je na osobnom uvjerenju i želji da se aktivno osoba uključi u realizaciji tih ideja. Na tom tragu, protagonist može biti i religiozan, teološki pojam, a označava svakog onoga čovjeka koji je svjestan činjenice da mu je Bog darovao život i da taj život treba iskoristiti u potpunosti, ali na način kako bi to Bog htio. Dakle, protagonist u religioznom smisl