»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Oznaka: 2. razred

Katolička Crkva – jedna ili jedina Crkva u mnoštvu Crkava

Katolička Crkva – jedna ili jedina Crkva u mnoštvu Crkava

Vjeronauk - srednja škola
Krist je u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17, 20-21 ss) molio za apostole i cijelu Crkvu - da ostane jedno, kao što su jedno Otac i Sin. Međutim, tijekom povijesti Crkva se raspala na tri glavne struje: katolike, pravoslavce i protestante. Stoga mnogi kršćani, polazeći od takve ranjenosti Crkve, nastoje oko međusobnoga ujedinjenja, a s ciljem da Crkva ponovno postane onako jedinstvena kakvom ju je Krist htio. Međutim, postavlja se pitanje gdje je u takvim ekumenskim nastojanjima mjesto Katoličke Crkve u okviru ostalih Crkava i kršćanskih zajednica, kao i koji su to kriteriji po kojima bi se takva jedna zajednica mogla opravdano nazvati Crkva. Naime, danas se vrlo nejasno koristi pojam Crkva, a u takvim zbunjujućim konkretnim prilikama češće će proizići zaključak da je Katolička C
Redovite službe u Crkvi

Redovite službe u Crkvi

Vjeronauk - srednja škola
U Katoličkoj Crkvi i oni koji su primili sveti red, i redovnici i laici mogu imati neke službe. Laici to čine na temelju općeg ili krsnog svećeništva, a klerici na temelju ministerijalnoga. Redovite službe koje imaju pripadnici ministerijalnoga svećeništva proizlaze iz tri stupnja svetoga reda, a to su đakonat, prezbiterat i episkopat. Đakonat je prvi stupanj svetoga reda, a onaj tko ga je primio načelno pomaže svećeniku i biskupu u njihovim službama. Tako đakon npr. poslužuje oko oltara, svečano naviješta Evanđelje, krsti, vodi obred vjenčanja i sprovoda, dijeli neke blagoslove itd., ali ne može slaviti svetu misu, ispovijedati, dijeliti bolesničko pomazanje i činiti druge čine koji su vlastiti prezbiteru i biskupu. Prema vanjskim znacima, đakon se prepoznaje po posebnoj štoli koja s
Karizme u Crkvi

Karizme u Crkvi

Vjeronauk - srednja škola
Karizme su milosni darovi Duha Svetoga dani pojedincu na korist drugima, Crkvi i društvu. Značenje im dolazi od grč. haris, što znači dar ili milost. Mogu se gledati u užem i širem smislu, a oba takva pristupa svoje tumačenje pronalaze u Svetom Pismu. Tako sveti Pavao u 1 Kor 12, 12-31 uspoređuje tijelo s Crkvom i naglašava da kao što se tijelo sastoji od glave i udova, tako se i Crkva sastoji od svoje Glave - Krista, i nas vjernika - udova. Kao što je svaki ud važan da bi tijelo bilo zdravo, tako i svaki član Crkve ima svoju vrijednost i pridonosi bogatstvu Crkve. Kao što je Stvoritelj svojom mudrom odlukom oblikovao tijelo u jedan skladan organizam, tako Duh Sveti daruje svoje milosne darove kome hoće i na način koji hoće. Karizme u širem smislu odnose se na sve darove koji su nekom
Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve

Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve

Vjeronauk - srednja škola
Drugi vatikanski sabor s pravom naglašava da je euharistija, odnosno sveta Misa, izvor i vrhunac svega kršćanskog života (Lumen gentium, 11). To je najuzvišeniji oblik slavljenja Boga u kojem nam se sam Božji Sin daruje pod prilikama kruha i vina. Zato je za onoga tko doista vjeruje i tko se želi hraniti tom neraspadljivom hranom za vječni život, po sebi razumljivo i jasno kolika se važnost nalazi u crkvenoj odredbi po kojoj je vjernik dužan redovito ići na svetu Misu nedjeljom i blagdanima (Zakonik kanonskog prava, kan. 1247.). Sama se Misa često naziva euharistija, a ponekad se naziva i nekim drugim nazivima, npr. lomljenje kruha, Gospodnja večera, sveta i božanska liturgija, bogoslužje, sveta Žrtva, spomen-čin itd. Pojam euharistija dolazi iz grčkog jezika i znači zahvaljivanje. Up
Darovi milosnoga života i zajedništva: sakrament krsta i sakrament potvrde

Darovi milosnoga života i zajedništva: sakrament krsta i sakrament potvrde

Vjeronauk - srednja škola
Bog nam svoju milost pokazuje na različite načine, a posebno u sakramentima. Prema davno definiranoj, najjednostavnijoj i prilično obuhvatnoj definiciji, sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti, odnosno takvi izvanjski znakovi u kojima Bog čovjeku daruje svoju posebnu naklonost i ljubav. U Katoličkoj Crkvi postoji sedam svetih sakramenata, a to su: krst (krštenje), potvrda, euharistija, pomirenje, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Prva tri sakramenta nazivaju se sakramenti inicijacije, jer nas uvode u kršćanstvo. Pomirenje i bolesničko pomazanje spadaju u sakramente ozdravljenja, a sveti red i ženidba u sakramente koji su u službi zajednice. Sakrament krsta i sakrament potvrde su takvi sakramenti u kojima se vjernici osnažuju na osobnoj razini, odnosno po sakr
Otajstvo Crkve

Otajstvo Crkve

Vjeronauk - srednja škola
Za vjernike je Crkva otajstvo. Ona je tako zajednica onih koji su povjerovali Evanđelju i nastoje svojim životima nastaviti Kristovo poslanje spasenja svih ljudi. Crkvu vodi Duh Sveti i zato je ona sveta, ali ju činimo mi ljudi i zato je po nama i grešna. Crkva je, nadalje, i materijalna i duhovna, odnosno vidljiva po ljudima i hijerarhijskom ustrojstvu, ali je i nadnaravna po svom poslanju i Božjem vodstvu. Crkva ujedinjuje i one vjernike koji su na zemlji s onima koji su na nebesima. Crkva je i Kristovo Tijelo, Hram Duha Svetoga, Narod Božji, Kristova Zaručnica..., a sve su to slike po kojima se očituje njezina otajstvenost. Kao nadpovijesna institucija, Crkva se ni na koji način ne može i ne smije uspoređivati s nekim drugim svjetovnim institucijama, pa je stoga važno razvijati svi
Izbor trajnih vrjednota

Izbor trajnih vrjednota

Vjeronauk - srednja škola
Vrjednote bismo mogli definirati kao različite pozitivnosti koje daju smisao i svrhu ljudskom životu. Kao takve, one u sebi imaju transcendentnu dimenziju i ne ovise o trendovima, ukusima, o povijesnim, gospodarskim, kulturnim ili nekim drugim okvirima, nego imaju vrijednost same u sebi. Neki će u tom svjetlu praviti razliku između vrjednota i vrijednosti, a prema kojima vrijednosti imaju kvalitativno nižu razinu, jer su podložni navedenim i drugim izvanjskim uvjetovanjima, odnosno nisu univerzalne. Tako npr. u jednoj kulturi, političkoj opciji ili religiji mogu biti cijenjene jedne vrijednosti, u drugoj druge. Vrjednote su univerzalne ili su barem općeprihvaćene, odnosno prihvatljive su različitim pogledima na svijet, a kao takve niti se umanjuju niti uvećavaju mijenjanjem trendova. O
Bijeg od slobode

Bijeg od slobode

Vjeronauk - srednja škola
U naravi je čovjeka da želi biti sretan. No, u svom traženju životnog zadovoljstva, posebno u vremenu odrastanja, isprječuju se mnogostruke barijere. Traženje sreće u nečemu u čemu se sigurno ne može naći, jer je u sebi manje ili više neuredno, ipak je učestalo kod mladih i u tom svjetlu može se reći kako znaju bježati od pune slobode koju posjeduju. To se posebno odnosi na ovisnosti.  Danas je teško definirati ovisnosti, jer nije riječ samo o uzimanju određenih supstanci koje izazivaju ovisnost, nego se odnosi i na različita stanja kojima osoba ne može odoljeti. Tako možemo govoriti o ovisnosti o jelu, o piću (alkoholnom i nealkoholnom, npr. o sokovima, Coca Coli, energetskim pićima...), o kocki, igrama na sreću, klađenju, o televiziji, internetu, glazbi itd. Ipak, kada se govori o
Ususret drugome

Ususret drugome

Vjeronauk - srednja škola
Prijateljstvo i ljubav su vrlo važni u životu svakog čovjeka. Oni čovjeka uče primjenjivati Dvije zapovijedi ljubavi - ljubavi prema Bogu i čovjeku. I prijateljstvo i ljubav se mogu gledati na više razina, pa tako kod prijateljstva možemo praviti klasifikaciju na poznanike, kolege i one prijatelje s kojima nas povezuju dublje spone, a kod ljubavi na tjelsnu, emocionalnu i duhovnu ljubav. Nijedan od tih vidova nije zanemariv, pa se tako nekad i veze s poznanicima i(li) kolegama mogu pokazati vrlo dubokim i nadahnjujućim, jednako kao što tjelesna ljubav ne mora biti tek izraz požude i negativnih strasti, nego naprotiv znak istinskog samodarivanja između muža i žene, kao i od Boga divno određen način stvaranja obitelji. Načelno su ipak duboka prijateljstva i duhovna ljubav ono što spada
Moć Isusove slobode

Moć Isusove slobode

Vjeronauk - srednja škola
Za svoga zemaljskoga života Isus je pokazao na razne načine u čemu bi se sastojala savršenost njegove slobode. Kao Bog i Čovjek, onaj koji nam je u svemu jednak, osim u grijehu, pokazao nam je da je moralna sloboda - ona koja stremi uvijek i u svemu činiti dobro iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu - vrhunac svakog oblika slobode. Na tu smo slobodu pozvani i mi, slijedeći sve što je naš Otkupitelj činio i govorio.  Kristova se sloboda, između ostaloga, očitovala u onom događaju kada ga je Sotona iskušavao, ali On nije podlegao nikakvim njegovim zavodljivostima, nego je čvrsto ostao vjeran Božjoj volji, sve do smrti na križu. Nadalje, njegova se sloboda vidi i u njegovim slobodnim nastupima, u kojima se nije bojao nikakvih političkih i vjerskih struktura koje su mu radile o glavi i koje s