»Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.« (Sir 15,17)

Oznaka: 3. razred

Evanđeoski zakon ljubavi

Evanđeoski zakon ljubavi

Vjeronauk - srednja škola
Unutar teološkog govora zna se reći kako je Stari zavjet praeparatio et figura, odnosno priprava i slika Novoga zavjeta. Time se želi naglasiti kako se sve što je zapisano u Starom zavjetu treba tumačiti u odnosu prema Isusu Kristu, odnosno da je Novi zavjet upotpunio i usavršio Stari. Stari se tako zavjet, odnosno stari Zakon, temeljio na pravednosti, a Novi na ljubavi. No, češće se takva kvalifikacija olako izriče, bez prave dubine, tj. na način da se Stari zavjet okarakterizira grubim, strogim, formalističkim, ponekad i nepravednim, dok se, s druge strane, Novi zavjet predstavlja kao čista ljubav i milosrđe, shvaćene kao protuteže onome što je bilo značajno u Starom zavjetu. No, Krist svojim govorom jasno izriče da nije došao ukinuti nijednu zapovijed iz staroga Zakona, nego naprot
Zlo i grijeh u čovjeku i u svijetu

Zlo i grijeh u čovjeku i u svijetu

Vjeronauk - srednja škola
Ljudsko nam iskustvo pokazuje da u svijetu postoji zlo i grijeh. Njih primjećujemo u svemu što nas okružuje, u drugim ljudima i u nama samima. Unatoč tome, današnji čovjek nerado govori o postojanju grijeha, a pogotovo o postojanju Sotone kao Zavodnika koji čovjeka želi odvratiti od Boga. Prema učenju Katoličke Crkve, grijeh je svaki slobodno i svjesno učinjeni zao čin, a kojemu je svrha uzdizanje samoga sebe i preziranje Boga. O tome svjedoče i prve stranice Svetoga Pisma, u kojima se iščitava grijeh praroditelja kao odbacivanje poslušnosti svome Stvoritelju i pokušaj zauzimanja Božjega mjesta. Na sličan nas način upozoravaju i naredne stranice, odnosno tekstovi o prvom bratoubojstvu, kao i o oholosti koju su pokazali Noini suvremenici ili oni koji su htjeli sagraditi kulu do neba.
Znakovi ljubavi prema Bogu – prve tri Božje zapovijedi

Znakovi ljubavi prema Bogu – prve tri Božje zapovijedi

Vjeronauk - srednja škola
Vjernik svoju ljubav prema Bogu može pokazati na razne načine, ali najbolji pokazatelji takve ljubavi mogu se iščitati iz obdržavanja prvih triju Božjih zapovijedi. Zato je i uvriježeno da se Deset Božjih zapovijedi dijele na dvije ploče, od kojih se prve tri nalaze na prvoj, a ostalih sedam na drugoj ploči. Prva zapovijed: "Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene" opominje nas da nikada nikoga i nikada ništa ne stavimo na Božje mjesto. To se još u Starom zavjetu Židovima stalno stavljalo pred pamet, a posebno kroz upozorenje u Knjizi Ponovljenog zakona: "Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan" (Pnz 6,4). Želi se naglasiti da je Bog onaj koji prvi ljubi, koji stvara svijet i ljude iz ljubavi, te da smo poradi toga i mi dužni uzvratiti Bogu dajući mu prvenst
Objavljeni moralni zakon

Objavljeni moralni zakon

Vjeronauk - srednja škola
Iako se u narodu, posebno među mladima, voli isticati ona poznata krilatica: Zakoni su da se krše!, ipak je svima jasno koliku oni imaju vrijednost i važnost. Ondje gdje su zakoni dobro uređeni i utemeljeni na pravednosti, može se očekivati napredak i blagostanje, dok njihovo zanemarivanje ili iskrivljivanje znači nazadak u svakom pogledu. Zato je važno cijeniti svaki pravedan zakon, jer uspostavlja red u društvu i osigurava dobre međuljudske odnose.  Katekizam Katoličke Crkve u svom br. 1976, navodeći definiciju svetoga Tome Akvinskoga, kaže da je zakon "razumna zapovijed, usmjerena na opće dobro, i proglašena od nadležne vlasti". Idući za sadržajem te definicije, možemo reći da se zakon prije svega mora temeljiti na razumskim zapovijedima, odnosno nužno moraju biti isključeni bilo k
Kristocentričnost morala

Kristocentričnost morala

Vjeronauk - srednja škola
Svaki čovjek teži za životnim ispunjenjem, za nečim što on doživljava kao Dobro. Životno iskustvo potvrđuje da nikada njegovu dušu ne mogu ispuniti nikakva materijalna dobra, nego jedinu pravu ljepotu pronalazi u Bogu. Ta je čežnja za Bogom upisana u njegovu nutrinu i zato je on životno ispunjen tek onda kada postigne određeni stupanj blizine s Bogom. Zato kažemo da je Bog najveće Dobro. On je Dobro u sebi, jer je savršen, a istovremeno je i izvor i svrha svakog drugog dobra. Drugim riječima, spoznanje Boga kao najvišega Dobra nužno tjera čovjeka da postaje što sličniji svome Stvoritelju, te time nastoji životno ispuniti dvije zapovijedi ljubavi po kojima smo dužni Boga ljubiti iznad svega, a čovjeka poradi Boga. Na tom putu otkrivanja Boga kao najvišega Dobra oslanjamo se na ono što
Kršćanska savjest u pluralnom društvu

Kršćanska savjest u pluralnom društvu

Vjeronauk - srednja škola
U današnjem svijetu prilično iskrivljenih stavova, teško je imati ispravno oblikovanu savjest. Posebno se to odnosi na kršćansku savjest, još više na savjest katolika, jer češće njezini članovi ne uviđaju vrijednost nauka Katoličke Crkve i žive prema nekim suvremenim sekularističkim "vrijednostima". S druge strane, ima onih vjernika koji odolijevaju takvim napastima izvana i nastoje stvarno živjeti svoju vjeru, usklađenu s onim što naučava Crkva. No, događa se ponekad da im se u suvremenom pluralnom društvu ipak ne priznaje pravo da žive u skladu sa svojom savješću. Savjest je najintimnije čovjekovo središte i svatko bi ju uvijek trebao priznavati. Drugim riječima, nikada se ne bi smio nitko, ni na koji način, prisiljavati da radi protiv svoje savjesti, jer bi mu se time uništavalo lj
Savjest – norma etičkoga djelovanja

Savjest – norma etičkoga djelovanja

Vjeronauk - srednja škola
Savjest je za vjernike Božji glas u našoj unutrašnjosti, a koji nam govori što je dobro, a što zlo. Taj "glas" mogu u sebi osjetiti i oni koji ne vjeruju, odnosno može se reći da svaki čovjek ima temeljnu savjest, tj. zna da dobro treba činiti, a zlo izbjegavati. Zato kažemo da je savjest norma etičkoga djelovanja, odnosno čovjek je dužan raditi onako kako mu to savjest nalaže. No, savjest može biti i krivo oblikovana ili može zakržljati, pa ju je stoga važno uvijek njegovati i odgajati, kako bismo po njoj mogli jasno i u svim situacijama prepoznati što nam Bog progovara. Na iskrivljenje savjesti mogu utjecati i izvanjski i unutrašnji čimbenici. S obzirom na izvanjske, na nju mogu utjecati društvene okolnosti, prenošenje negativnih vrijednosti putem mass-medija, nepravedni zakoni itd.
Odnos vjere i morala

Odnos vjere i morala

Vjeronauk - srednja škola
Za nas bi vjernike vjera i moral trebali biti uvijek povezani: vjera u Boga i njegovu neizmjernu ljubav po kojoj nam je poslao i svoga Jedinorođenoga Sina da nas otkupi, trebala bi u nama izazivati duboku zahvalnost i želju da se trudimo biti što bolji, odnosno nasljedovati Krista, a moral i nastojanje oko dobra trebali bi nas poticati da svakodnevno sve više sazrijevamo u vjeri. Stoga je dobro i važno barem ponekad se preispitati kakvi smo vjernici, jer suvremeni sekularistički način razmišljanja itekako utječe i na nas. Drugim riječima, iako mnogi ne prihvaćaju puno toga iz naučavanja Katoličke Crkve, ipak se uglavnom vole nazivati katolicima. Uočavamo tako veliku stupnjevitost unutar vjerničkih krugova, od onih koji se svim silama trude biti Kristovi nasljedovatelji, do onih koji n
Kriteriji dobra i zla

Kriteriji dobra i zla

Vjeronauk - srednja škola
Svaki normalan čovjek ima temeljnu savjest, odnosno zna da dobro treba činiti, a zlo izbjegavati, ali u zamršenijim situacijama to i nije tako jednostavno. U takvim se prilikama valja voditi četirima kriterijima, a to su slobodna volja, objekt, nakana i okolnosti. Svi oni mogu nekada umanjiti, a nekada uvećati nečiju odgovornost za učinjena djela. Slobodna volja podrazumijeva činjenicu da će osoba u izvršavanju svojih čina imati punu svijest, odnosno da neće npr. biti u stanju omaglice, mjesečarenja, pod utjecajem lijekova, u pijanom stanju, u stanju kada ju netko prisiljava na nešto i slično. Drugim riječima, mora biti potpuno svjesna svojih čina.  Objekt podrazumijeva sam čin koji se čini, a on može biti moralno dobar ili moralno zao. Temeljna savjest osigurava da se pri tome zna š
Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja

Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja

Vjeronauk - srednja škola
Kristove riječi nas upozoravaju da sve što smo učinili ili nismo učinili jednom od onih najmanjih, učinili smo ili nismo učinili samom Bogu. Zato kršćanska ljubav uvijek ima dva krila: ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oba su važna i oba se međusobno nadopunjuju. Iz toga proizlazi da je čovjek, kao Božje stvorenje i kao kruna stvorenosti, polazište konkretnog moralnog ponašanja u svakodnevici. Nitko ne može tvrditi da ljubi Boga, a istovremeno zanemarivati svoga bližnjega, ali ni obrnuto, nitko ne može istinski evanđeoskom ljubavlju ljubiti čovjeka, ako pri tom ne ljubi Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svom pameću svojom. Čovjeka pred sobom vidi, a Boga nazire razumom, pa je stoga važno da se ta ljubav stvarno konkretizira u ispravnom moralnom djelovanju. Da bi se