Skip to content

Tko gura, a tko zatvara oči pred kasperizacijom Katoličkoga vjeronauka u Hrvatskoj?

ruzica-razum-i-walter-kasper


Posljedice forsiranja
multikulturalnosti i multikonfesionalnosti


Već duže vrijeme možemo pratiti, i to na svim poljima, izravna i jasno usmjerena nastojanja koja bezuvjetno teže prema smanjenju nacionalnoga i vjerničkoga identiteta, a s ciljem da njihovo mjesto zauzmu neke prilično apstraktne i većini ljudi bezlične vrjednote multikulturalnosti i multikonfesionalnosti. Negativne posljedice takvoga forsiranja svakodnevno osjećamo, a prije svega su vidljive na političkom planu, odnosno u oštroj dihotomiji između onih koji takve ideje zagovaraju i onih koji ih gotovo u potpunosti odbacuju. Iako, naravno, način života u suvremenom društvu nužno zahtijeva otvorenost perspektivi globalizacije i to samo po sebi nije negativno, ipak može biti negativno (i uglavnom je takvo) ukoliko pri tome ide za zatiranjem nacionalnoga i konfesionalnoga. Vjerojatno je to problem svih onih država u kojima je još uvijek očuvana snažna svijest o nacionalnom i vjerničkom identitetu, ali je moguće da je u Hrvatskoj ta problematika još izraženija nego drugdje, jer su prilike – s iskustvom Domovinskog rata – toliko složene da su takva zatiranja vlastitih vrijednosti izravno dovela do uzdizanja agresora i razapinjanja branitelja. Primjera je bezbroj i bespredmetno ih je navoditi.

No, dok je to stvar politike koju mogu razriješiti samo mudri državnički potezi i kao takvi nisu izravno vezani uz vjeru ili crkveno djelovanje, mora se s dubokim žaljenjem primijetiti kako sve češće i u crkvenim krugovima pronalazimo one koji su, samo iz njima znanih razloga i beneficija, odlučili sličnu multikulturalnost i multikonfesionalnost promovirati u Crkvi, ignorirajući sve negativne balaste sličnog zastranjenja na društvenom i političkom polju.


Časopis Lađa i njegova urednica zamagljuju
nacionalne i katoličke vrijednosti


Ima i tu više primjera, ali jedan od ozbiljnijih, koji svakako zaslužuje da se javno iznese i javno prosudi, onaj je koji promovira časopis Lađa, odnosno časopis iz čijeg se podnaslova saznaje da mu je svrha promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture. Taj je časopis ponajprije namijenjen katoličkim vjeroučiteljima, i to s jedne strane kao pomoć i poticaj u ostvarivanju njihove što kvalitetnije nastave, a s druge strane kao doprinos u njihovoj teološkoj i duhovnoj izgradnji. Izlazi od 2007. god., a do sada je objavljeno 40 brojeva. Izdavač je Ured za vjeronauk u školi Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, a glavna urednica je dr. Ružica Razum, pročelnica Katedre za religioznu pedagogiju i katehetiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Pojedini članci i uvodnici urednice mogu se za gotovo sve objavljene brojeve pronaći na ovoj poveznici, a pozornim iščitavanjem može se zaključiti kako časopis itekako ostvaruje svoju svrhu navedenu u podnaslovu, odnosno predstavlja časopis koji snažno promovira religiozni odgoj i kršćansku kulturu, ali vrlo slabo promiče vjerski katolički odgoj i katoličku kulturu, te u tom smjeru želi oblikovati i vjeroučitelje.

Na taj smo problem zanemarivanja i osporavanja vlastitoga identiteta već upozoravali kada smo pisali o Prijedlogu kurikula Katoličkoga vjeronauka (ovdje i ovdje), a na sličan su način upozoravali i desetci vjeroučitelja koji su se javili u stručnu raspravu u sklopu Cjelovite kurikulne reforme pod vodstvom Borisa Jokića (završila 1. svibnja 2016. god.). Primjedbe, naime, na Prijedlog kurikula Katoličkoga vjeronauka bile su takve i tolike da je Stručna radna skupina za Katolički vjeronauk – kojoj je na čelu Ružica Razumjedina među svim ostalim stručnim radnim skupinama, odlučila u javnu raspravu (koja je u tijeku, tj. započela je 22. srpnja i trajat će do 15. studenoga)  ponuditi (gotovo) identičan tekst, uz ovu napomenu:

“Budući da je Stručna radna skupina za kurikulum predmeta katoličkoga vjeronauka uspjela do sada obraditi te integrirati u radnu verziju Dokumenta dio komentara, pristiglih u okviru stručne rasprave, primorani smo, upravo zbog neuvrštenih osvrta, a koji bi – smatramo – doista poboljšali Dokument, u javnu raspravu ponuditi onu radnu verziju Dokumenta koja je bila ponuđena i za stručnu raspravu. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stručnoj raspravi te svojim mišljenjem pridonijeli poboljšanju Dokumenta”

Iako je takva odluka o puštanju u javnu raspravu istovjetnog teksta koji je već raspravljen po sebi besmislena (a moguće i pravno upitna), jer je opravdana intencija, koju su sve ostale stručne radne skupine ispoštovale, da se dokument na temelju stručne rasprave popravi i ta popravljena redakcija ponudi u javnu raspravu, ipak su zainteresirani na temelju navedene izjave Stručne radne skupine mogli pomisliti da postoji poštena nakana sastavljača da će cijeli dokument doista i uskladiti s primjedbama.


Ružica Razum želi dekatehizaciju
i nadilaženje konfesionalnoga Vjeronauka


Međutim, jedan drugi tekst Ružice Razum takvu pretpostavljenu dobrohotnost stavlja pod veliki upitnik i zapravo vodi zaključku da je riječ o gruboj manipulaciji i potpunom ignoriranju svih vjeroučitelja, a posebno onih koji su se uključili u stručnu raspravu o Prijedlogu kurikula Katoličkoga vjeronauka. Riječ je o njezinu članku u 40. broju Lađe (2/2016.), koji je objavljen u lipnju ove godine pod naslovom Vjeronauk nasuprot nekim suvremenim izazovima (str. 12-22), a u kojem bez ikakve zadrške i u potpunoj suprotnosti s rezultatima stručne rasprave zagovara odbacivanje konfesionalnoga Katoličkoga vjeronauka i pledira za religijsku kulturu.

Ne vidimo kako drugačije nazvati nego bezočnošću njezine uvodne rečenice kojima tolike primjedbe vjeroučitelja naziva – ni manje ni više – nego fundamentalizmom. Doslovno kaže ovako:

“Nakon objavljivanja prijedloga predmetnog kurikula Katoličkoga vjeronauka s ciljem provođenja stručne rasprave, u okviru stručne rasprave objavljeni su mnogi tekstovi o tom prijedlogu. Mnoge primjedbe na istu temu izrečene su i na stručnim skupovima. Iako su pristigli mnogi konstruktivni komentari i prijedlozi koji zacijelo mogu pridonijeti poboljšanju predmetnog kurikula Katoličkoga vjeronauka, ipak se čini da su prevladavajući tonovi poprilično negativni, često neargumentirani i nekritičko-fundamentalistički.”

No, i to bi se moglo protumačiti kao najobičnija povrjeda ponosa i u tom smislu čak donekle i razumjeti, jer je javna tajna da je Ružica Razum alfa i omega Stručne radne skupine za izradu kurikula Katoličkoga vjeronauka i da su ostali članovi tek uz tešku muku uspjeli svojim plahim glasovima ipak koliko-toliko usporiti pretvaranje Katoličkoga vjeronauka u najobičniju religijsku kulturu, ali se postavlja pitanje tko joj drži zaleđe i tko pripušta takvo njezino demonstriranje sile? Bez debele potpore nekog vrlo, vrlo utjecajnog to ne bi mogla činiti.

Kome je, dakle, u interesu kasperizacija[1] Katoličkoga vjeronauka u Republici Hrvatskoj, kad je, čvrsto vjerujemo, baš svakom ili barem gotovo svakom vjeroučitelju jasno da nam Njemačka nipošto ne može biti uzor u oblikovanju Katoličkoga vjeronauka, a čiji model Ružica Razum uzima kao jedini ispravan? Tako ona u navedenom članku nastavlja:

“Promjene katoličke nastave trebale bi ići ponajprije u smjeru dekatehiziranja, tj. ublažavanja uskokonfesionalnog značaja religijske nastave i proširivanja sadržaja predmeta na teme koje se odnose na druge religije, zajedničku europsku baštinu i sl. (…) Europsko iskustvo svjedoči da su različite kršćanske konfesije ulazeći u javne škole morale napustiti strogo konfesionalni model religijske nastave, koji je teško održiv s teološkog, psihološkog i školsko-pedagoškog stajališta. Katolička religijska nastava koja se zadovoljava samo prenošenjem elementarne katehetske, doktrinarne i moralne abecede prevladana je u kulturnome pogledu, a i nije baš djelotvorna s odgojnog stajališta.”

Sličnih rečenica koje izravno pozivaju na “dekatehizaciju” i odbacivanje katoličkog identiteta možemo pronaći u cijelom tekstu, a posebno upada u oči da to pokušava – dakako bez ikakvih uočljivih argumenata – dokazati čak i teološkim razlozima. Problematika takve tvrdnje svoju ozbiljnost poprima u činjenici da Ružica Razum uopće nije diplomirala teologiju, nego tek katehetiku, i da joj je teološka terminologija nedostatna i velikim dijelom nepoznata.


Model koji nudi Ružica Razum
vodi u kasperizaciju Vjeronauka


No, i taj bi se njezin nedostatak mogao razumjeti kada ne bi tako autistično odbacivala ono što su joj u stručnoj raspravi izravno iznijeli ljudi na terenu – vjeroučitelji koji jasno znaju da model Katoličkoga vjeronauka koji je ponudila Stručna radna skupina može samo voditi u golu liberalizaciju i protestantizaciju, odnosno u kasperizaciju, koja nema baš nikakve snage posredovati zrnce svetosti, kako je to već desetljećima jasno vidljivo u europskim zemljama koje nam Ružica Razum stavlja za uzor.

Nasuprot tome, čvrsto vjerujemo da bi se mnogi vjeroučitelji složili s tvrdnjom da je Katoličkom vjeronauku u Republici Hrvatskoj nužno zadržati vlastiti identitet, jer bi odstupanje od toga, istina, vjeroučiteljima višestruko olakšalo rad, budući da se ne bi trebali previše brinuti za posredovanje vrjednota i očuvanje veza s liturgijom, ali bi pri tome vodilo otupljenju i zamračenju najprije osobne savjesti, a onda i savjesti vjeroučenika i cijeloga društva, s obzirom da bi se vrlo brzo s dekatehizacijom i napuštanjem uskokonfesionalnoga modela Vjeronauka, koje predlaže Ružica Razum, pokazalo da je nužno i odstupiti od temeljnih kršćanskih i katoličkih vrijednosti, a među kojima posebno mjesto zauzima obrana i dostojanstvo ljudskog života od trenutka začeća do trenutka smrti. To su, naime, teme koje su za multikulturalni i multikonfesionalni svijet, koji ima ljubavi za sve i svašta, osim za nauk i djelovanje Katoličke Crkve, nepoćudne i zabranjene. Dakako, takve su da bi se mogla nesmetano širiti civilizacija smrti, a Ružica Razum to barem neizravno podržava. Nadajmo se da to čini iz nesavladivo pogrešnog neznanja, a ne iz nekih drugih razloga.

Postavlja se, dakle, pitanje komu može koristiti takav bezličan i krajnje opasan Vjeronauk koji se po svom sadržaju ne bi gotovo uopće razlikovao od npr. Sociologije, Filozofije, Psihologije, Etike, Povijesti ili Etnologije, i koji nema i ne može imati snagu posredovati istinsku vjeru, istinsku kulturu i istinsko razumijevanje vlastita postojanja, ma koliko god to Ružica Razum pokušavala dokazati, odnosno ne može posredovati ništa, dok istovremeno imamo tolike vjeroučitelje koji su spremni, ako treba, za onu Istinu za koju je Krist dao svoj život podnositi i poniženja i progone?


Tko je Ružica Razum i kako je
povezana s Borisom Jokićem?


Možda dio rješenja leži u nekoliko sitnica koje su poznate o Ružici Razum i za koje, s obzirom na opasnosti koje prijete od onoga što ona nudi, javnost ima pravo znati. Riječ je s jedne strane o zapisanoj tvrdnji novinarke Jutarnjega Lista – Ivane Kalogjera-Brkić – da je Ružica Razum još 2009. godine prijavila svoga starijeg i poznatijeg kolegu dr. Josipa Baričevića, autora programa školskoga Vjeronauka i više vjeronaučnih udžbenika, zato jer se na jednom skupu usudio umjesto naziva Nacionalni okvirni kurikulum upotrijebiti naziv Hrvatski nacionalni kurikul, jer je još tada jasno uvidio denacionalizacijski pristup u obrazovanju koji određene skupine, a među njima i njegova kolegica, forsiraju.

Nije nipošto na odmet naglasiti da je to, prema istom tekstu, učinila zajedno s Branislavom Baranović, “desnom rukom” Borisa Jokića, članicom Ekspertne radne skupine u provedbi Cjelovite kurikulne reforme u vrijeme dok je Boris Jokić vedrio i oblačio, a koja je poznata po radovima iz područja rodne ideologije.

Teško je, s obzirom na takva poznanstva, povjerovati da je i Ružica Razum odabrana u rad Stručne radne skupine za izradu kurikula Katoličkoga vjeronauka nekim pravednim i nepristranim ždrijebom, kao što je to teško povjeravati za većinu ostalih sudionika nekadašnje Ekspertne radne skupine i stručnih radnih skupina, o čemu smo također više puta pisali (npr. ovdje ili ovdje). Štoviše, iz javno objavljene doktorske disertacije Borisa Jokića, vidljivo je da mu je Ružica jedna od recenzentica (treća stranica PDF-a), što upućuje na njihovu međusobnu povezanost i bliskost.


Hoće li itko imati snage prekinuti
započetu kasperizaciju Vjeronauka?


Valja se, dakle, zapitati po treći puta tko i za čiji interes želi provesti kasperizaciju Katoličkoga vjeronauka, čiju zaleđinu ima i zašto nadređeni iz crkvenih krugova pripuštaju takvo forsiranje? Poznato je da obrazovna politika Borisa Jokića i njegova društva ide za uništavanjem hrvatskih nacionalnih i katoličkih vrijednosti i za uvođenjem rodne ideologije (za razumijevanje posebno preporučujemo ovaj tekst), a iz svega navedenoga vidljivo je da mu u tome apsolutnu podršku daje Ružica Razum. Moguće, barem djelomično, i ostali članovi Stručne radne skupine za Vjeronauk.

Hoće li netko konačno takvom napadu na temeljne katoličke i kršćanske vrijednosti, koji izlazi iz srca same Crkve, stati u kraj ili će se prije svega biskupi, a onda i drugi odgovorni i dalje praviti slijepima pored zdravih očiju ostaje nam vidjeti, ali o tome, i čini se samo o tome, ovisit će budućnost, vrijednost i snaga Katoličkoga vjeronauka u Republici Hrvatskoj. Vjeroučitelji itekako znaju koje vrijednosti žele prenositi učenicima, samo je pitanje hoće li im to uskoro biti zabranjeno.


[1] Kasperizacija je izmišljeni pojam koji podrazumijeva provođenje ideja nekih njemačkih biskupa, među kojima je najagilniji kardinal Walter Kasper, a odnose se na različite oblike liberalizacije i otvaranja rodnoideološkim stremljenjima u Katoličkoj Crkvi, pod izgovorom brige za ugrožene skupine, pod izgovorom razvijanja međureligijskog, međukonfesionalnog i međukulturnog dijaloga i sl.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Urednica stranice zlatnadjeca.com
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

To nije prijedlog kurikula Katoličkoga vjeronauka,... Već prve rečenice koje se iščitavaju u Prijedlogu nacionalnog kurikula nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk – onoga koji su pisali teolozi: katehet...
Polazišta za novi uputnik Katoličkoga vjeronauka I. Sažetak 1. Prijedlog uputnika Katoličkoga vjeronauka iz 2016. (u nastavku: Prijedlog) ne može se doraditi ni popraviti, valja ga napisati iz p...
Opis predmeta u Prijedlogu kurikula Katoličkoga vj... Uvodne naznake Prijedlog kurikula Katoličkoga vjeronauka objavljen je u veljači 2016. god., a nešto poslije i ponuđen na stručnu raspra...
Kamo plovi brod vjeronaučnoga kurikula Već sam pisala o svom šoku i čuđenju nad kurikulom vjeronauka kakav je predložen u sklopu reforme hrvatskoga školstva, jer se u njemu ni jedno...
Gdje je nestala duša? Čitajući Prijedlog nacionalnoga kurikula nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk, koji je predložen u okviru buduće školske reforme u Hrvatsko...