Skip to content

Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom

ribice


O bludnosti se može razmatrati egzegetski, u raspravi o dvjema zapovijedima sa Sinaja, no katolička moralka ima na raspolaganju i sustavan pristup, preko pojma umjerenosti, jer ta krjepost u sebi uključuje uređenje ili upravljanje, odnosno gospodstvo nad svim tjelesnim požudama ili uživanjima koja se okupljaju oko djelovanja nagona za samoodržanjem i za održanjem vrste. Umjerenost, naime, ravna požudama ili težnjama za nasladama dodira, da budu u skladu s razumom i vjerom. Svladavanje spolnoga nagona i umjerenost na spolnom području ne iscrpljuju se u govoru o zapovijedima sa Sinaja da se odgojni fenomen toga pitanja ne pretvori u legalistički problem, paragrafski moral, kazuistiku, jer kršćanstvo nije poglavito skup zabrana, nego prostor slobode, odgovornosti, krjeposti i Božje milosti.

Evo kako je svetopisamskim i zdravorazumskim razlozima o danas vrlo aktualnoj Božjoj zapovijedi godine 1273. izlagao sv. Toma Akvinski,[1] znajući da djelo pretječe želja, a da želji prethodi misao. Da bi se stoga iskorijenilo zlo stablo sa svim žilama, objašnjava zašto je nakon krađe, vjerniku zabranjeno željeti ijednu stvar koja pripada bližnjemu, i zašto se na zabranu preljuba dovezuje zabrana požude za tuđim supružnikom.

Supružnik je krovni izraz za osobu u braku, ženidbenoga ili bračnoga druga, ljudsko biće vezano ženidbenim vezom, bez obzira je li riječ o oženjenu muškarcu (mužu, suprugu), ili o udanu ženskom čeljadetu (vjenčanoj ženi, supruzi). Naime, to što se svetopisamski tekst doslovce obraća muškarcu i ne dopušta mu žudjeti ženu svojega susjeda, prijatelja i znanca, smisleno se odnosi i na suprotan spol, to jest upućeno je i ženi kojoj zabranjuje željeti tuđega muža.[2] Zato katolički vjeronaučni priručnici tu zapovijed navode kao:

  • „Ne poželi tuđega druga“,[3]
  • „Ne poželi drȗga bližnjega svoga“,[4]
  • „Ne poželi tuđega ženidbenoga druga“,[5] odnosno kao:
  • „Ne poželi tuđega bračnoga druga“.[6]

Pri tom valja istaknuti da je zapovjedni glagolski način u službi nauka (vjeronauka, pouke, religijske instrukcije), odgoja, moralne propedeutike i tumačenja propisa (pravne odredbe koja zabranjuje), dok svetu nauku judeokršćanstva i smisao sinajskoga Saveza bolje otkriva doslovniji izričaj budućim glagolskim vremenom, kako je na latinski preveo sv. Jeronim: non dēsīderābis (Exodus 20, 17) i non concupiscēs (Deuteronomium 5, 21), kako stoji u Katekizmu Katoličke Crkve na engleskom, francuskom i kastilskom, i kako su na hrvatski prevodili Bartol Kašić 1625. i Petar Katančić 1831.: „Ne ćeš željeli; Ne ćeš žudjeti; Ne ćeš (neuredno, neobuzdano, nesvladano, razuzdano, sebično) uživati u…“ Svaka od deset riječi sadržava pogodbu, pa bi cijela misao bila pogodbena rečenica kojom se ne izriče samo budućnost nego i volja: Ne ćeš… ako si u Savezu sa Mnom; Ne ćeš… ako se pridržavaš našega Sporazuma; Ne ćeš… ako ti je stalo do budeš u miru s Bogom; Ne ćeš jer to je jedan od uvjeta Saveza, uglavaka Zavjeta između Prisutnoga i svakojega pojedinca iz njegova puka. Imperativ, dakle, razgraničava što se ne smije, podiže branu i pridonosi statičnom poimanju Dekaloga, a futur izriče živost, snagu i pokretljivost onoga koji čuva Savez s Bogom. Ploče na Sinaju nisu dane da budu prijetnja, ili kamen spoticanja, nego: „Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce“ (Ponovljeni zakon 6, 6).

Tko želi steći krjepost, mora najprije obuzdati strasti požude, onda strasti srdžbe ili otpora, nakon toga urediti odnose prema drugomu.

Prema Akvincu i Rimskom katekizmu, izdanom 1566. po odluci Tridentskoga sabora,[7] riječ je o Desetoj zapovijedi Božjoj. Novovjekovni katolički priručnici ćudorednoga bogoslovlja, Katekizam Katoličke Crkve iz 1992. i hrvatski vjeronaučni udžbenici navode je kao Devetu zapovijed.[8] Razlika u obrojčenju potječe od činjenice slijedi li katolički vjeronaučni izričaj redoslijed zapovijedi 20. poglavlju Knjige Izlaska (tada je deseta) ili 5. poglavlje Ponovljenoga zakona (tada je deveta).[9]

Hrvatska narodna mudrost sažela je zadnje dvije zapovijedi sa Sinaja u poslovicu: „Ako želiš spašen biti, nemoj tuđe poželjeti!“.

Piscu donjih redaka, ne bez razloga, Rimski su Prvosvećenici nadjenuli naslove: Crkveni Naučitelj, Anđeoski Naučitelj, Zajednički Naučitelj i Naučitelj Čovječnosti. Njegova tumačenja prokušano su sredstvo u službi katoličkoga zajedništva i dokazano pouzdano pravilo u poučavanju vjere.


Toma Akvinski, O Desetoj zapovijedi


Deseta zapovijed: „Ne ćeš poželjeti ženu bližnjega svoga“ (Izlazak 20, 17).[10]

Blaženi Ivan u Prvoj poslanici 2, 16 kaže da „što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Otca, nego od svijeta“.[11] Stoga je sve što je poželjno, sadržano u ovo troje,[12] ali dvoje je od toga već zabranjeno Devetom zapovijeđu: „Ne ćeš požudjeti dom bližnjega svoga…, ni slugu njegova, ni sluškinju njegovu, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“. Pod riječju dom [dŏmus] shvaća se i visina, kojom se označava oholost, i širina, kojom se označava pohlepnost, prema Psalmu 112, 3: „Slava i bogatstvo bit će u domu njegovu“.[13] Tko, dakle, želi dom, želi i dostojanstvo (časti) i bogatstvo. I stoga, nakon zapovijedi: „Ne ćeš požudjeti dom bližnjega svoga…“, slijedi druga kojom se zabranjuje požuda tijela: „Ne ćeš poželjeti ženu bližnjega svoga!“.

Treba znati da poslije grijeha [praroditelja], zbog pokvarenosti što je iz njega proistekla,[14] nitko nije pošteđen požude[15] tijela osim Krista i slavne Djevice [Marije].[16] Kad je požuda na djelu, to biva s lakim ili s teškim grijehom; ovo se posljednje događa kad ovlada [čovjekom]. Stoga Apostol [Pavao] opominje:[17] „Neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude“ (Rimljanima 6, 12).[18] Ne očekuje: „Neka ih ne bude“,[19] jer kao što sȃm Apostol kaže: „Znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu“ (Rimljanima 7, 18).[20]

A grijeh kraljuje u tijelu [na tri načina].[21] Prvo, kad pristankom volje u srcu zavlada požuda. Zato je Apostol dodao: „da slušate njegove požude“. Isus u Evanđelju po Mateju 5, 28 uči: „Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“.[22] Volja se, naime, pred Bogom smatra činjenicom.[23]

Drugo, [grijeh kraljuje u tijelu] kad riječi izriču grješnu želju srca. U Evanđelju po Mateju 12, 34 Isus uči: „iz obilja srca usta govore!“.[24] A u Poslanici Efežanima 4, 29 Apostol upozorava:[25] „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta“.[26] Zbog toga nije bez grijeha sastavljati isprazne popijevke – čak i prema mišljenju starih filozofa[27] – tako da se pjesnike bestidnih pjesama moralo protjerati iz gradova.

Treće, [grijeh kraljuje u tijelu] kad prijeđe na djela služeći se tijelom za ostvarenje požude. U tom smislu reče Apostol u Poslanici Rimljanima 6, 19: „nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći [akatharsíaj]…“.[28]

To su tri stupnja požude.

Da izbjegnemo ovomu grijehu, treba ulagati mnogo napora, jer taj se grijeh skriva u nama, a teže je pobijediti domaćega (nego vanjskoga) neprijatelja. Ali se pobjeda dakako može izvojevati, i to na četiri načina.

Prvo, izbjegavajući vanjske prigode, primjerice zlo društvo i sve što pruža prigodu za ovaj grijeh. Tako u Knjizi Sirahovoj 9, 5–9 piše: „Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio kažnjen zajedno s njom. Ne daj bludnici svoju dušu, da ne izgubiš imetak svoj. Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakutcima. Odvrati pogled svoj od ljupke žene i ne gledaj tuđu ljepotu. Mnoge već zavede ženina ljepota, koja želju raspaljuje kao vatru. Ne sjedaj nikad s udanom ženom i zajedno s njom ne pij vina, da ti srce ne podlegne njezinim dražima i da u strasti svojoj ne srneš u propast“.[29] A u Mudrim izrjekama 6, 27: „Može li tko nositi oganj u njedrima, a da mu se odjeća ne upali?“.[30] I zato je Lotu u Knjizi Postanka 19, 17 bilo naloženo neka bježi iz sodomske okolice.

Drugo, ne pripuštajući nečiste misli jer su uvijek prigoda poticanja požude. To valja činiti mrtveći tijelo, kako se i kaže u Prvoj poslanici Korinćanima 9, 27: „krotim svoje tijelo i zarobljavam“.[31]

Treće, upornom molitvom,[32] jer „ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi“, (Psalam 127, 1).[33] „A budući da sam znao da se ne mogu uzdržati osim ako ne dȃ Bog – a mudrost je već bila znati da je to dar – utekao sam se Gospodinu i molio Ga“ (Mudrost 8, 21, po Vulgati).[34] U Evanđelju po Mateju 17, 20 [prema Vulgati] Isus uči: „Ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom“.[35] Ako se, naime, dvojica tuku, a jednomu od njih želiš pomoći, a drugomu ne želiš, prvomu trebaš pružiti pomoć, a drugoga odvratiti. Između duha pak i tijela traje neprestana borba. Ako, dakle, želiš da pobijedi duh, njemu trebaš pomoći – što činiš molitvom – a tijelu pomoć uskraćuješ – što činiš postom, jer tijelo postom slabi.[36]

Četvrto, čestitim zaposlenjem. U Knjizi Sirahovoj 33, 28 piše: „Besposlica poučava mnogoj zloći“.[37] A u Ezekiela 16, 49: „Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno [u besposlici, dokolici] življaše ona“.[38] Jeronim savjetuje: „Uvijek obavljaj neki čestit posao, da te vrag ne nađe besposlena“.[39] Pjesnik: „Ukineš li dokolice, propast će prigode požudi“.[40] A od svih poslova najbolje je proučavanje Svetoga Pisma.[41] Jeronim piše u Pismu Rustiku: „Voli proučavanje Svetoga Pisma i ne ćeš zavoljeti tjelesne mane“.[42] Psalam 119, 120: „Moje tijelo dršće od straha pred tobom“.[43]

To je deseta od riječi o kojima govori Isus u Evanđelju po Mateju 19, 17: „ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi“.[44]

Dva su glavna korijena svih ovih zapovijedi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.

Naime, onomu tko ljubi Boga valja činiti troje, to jest:

  • da nema (da ne štuje) drugoga boga – zato Bog kaže: „Ne ćeš imati drugih bogova osim mene“;
  • da Ga poštuje – stoga Bog kaže: „Ne ćeš izgovarati uzalud ime Gospodina, Boga svojega“;
  • da u Njemu otpočine – zbog toga Bog kaže: „Sjetit ćeš se svetkovati dan subotnji“.

Tko ljubi bližnjega, valja:

  • da mu iskazuje dužno poštovanje – radi toga Bog kaže: „Poštovat ćeš otca svoga i majku svoju“;

i treba se suzdržavati da mu ne čini zlo:

  • djelom: ni samoj osobi – zato Bog veli: „Ne ćeš ubiti!“; ni sebi združenoj osobi – stoga Bog zapovijeda: „Ne ćeš učiniti preljub!“, ni na vanjskim dobrima bližnjega – zbog toga Bog kaže: „Ne ćeš ukrasti!“;
  • ni riječju – radi toga Bog veli: „Ne ćeš svjedočiti lažno na bližnjega svoga!“;
  • konačno, da mu ne učini zlo u svojem srcu – zato Bog nalaže: „Ne ćeš žudjeti… išta što pripada bližnjemu tvomu“ i: „Ne ćeš poželjeti ženu bližnjega svoga“.

priredio Petar Marija Radelj


[1] Tijekom ožujka 1273. sv. Toma Akvinski (1225.–1274.) držao je korizmene propovijedi u Napulju u kojima je, među ostalim, tumačio i Dvije zapovijedi ljubavi te Deset zapovijedi sa Sinaja. Propovijedao je pučkim jezikom, mješavinom napuljskoga i kampanijskoga narječja, a sadržaj tih propovijedi latinskim je jezikom pribilježio Tomin učenik dominikanac Petar iz Andrije. Prema izdanju iz: In duo praecepta caritatis et in decem Legis praecepta, u: S. Thomae Aquinatis Opuscula theologica, volumen II, De re spirituali, cura et studio Raymundi M. Spiazzi O.P., Taurini: Marietti, 1954., str. 270–271 (br. 1323–1331, De decimo praecepto) na hrvatski ih je preveo fr. Augustin Pavlović (1916.–2004.) i objavio u knjizi: Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, Split: Symposion, 1981.; prijevod izlaganja Desete zapovijedi je na stranicama 203–206. Njegov je latinski predložak dostupan na mreži: Sancti Thomae de Aquino Collationes in decem praeceptis, articulus 12 [86749]. Ovo izdanje na hrvatskom pregledano, dopunjeno i popravljeno prema kritičkom latinskom izdanju iz: Jean-Pierre Torrell, Les « Collationes in decem praeceptis » de saint Thomas d’Aquin. Édition critique avec introduction et notes (Tractatus de preceptis, caput XXXI), u: Revue des sciences philosophiques et théologiques (Paris), 69 (1985.), str. 244–250. Isto u: Jean-Pierre Torrell, Recherches thomasiennes: Études revues et augmentées, Paris: Joseph Vrin, 2000., str. 114–116 (Bibliothèque Thomiste, 52).

[2] Već kumranski spis Brit Damesek – Covenant of Damascus – Damaški savez 4, 9–10: ističe: „Zakon golotinjā za muškarce je pisan, ali isto tako i za žene.“ Isus izjednačava: „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub“ (Marko 10, 11–12).

[3] Augustin Miletić (1763.–1831.), Poçetak slovstva, U Splitu 1815., str. 18; Augustin Miletić, Istomačenje stvari potrebitih nauka krstjanskoga, U Rimu: Slova Vjeroplodničina, 1867., str. 43.

[4] Dioniozij Njaradi, Srednji katekizam za grkokatoličku mladež pučkih škola, Zagreb: Kraljevska zemaljska tiskara, 1919., str. 93.

[5] Ivan Pavić, Mali katekizam, četvrto izdanje, Pazin, 1962., str. 31; Katolički katekizam, Sarajevo, 1965., str. 240; Pozvani na gozbu: Prva ispovijed i pričest, ur. Josip Baričević, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1976., str. 121; Josip Baričević – Ana Zelić, Put u slobodu: Katekizam 6, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1984., str. 226; Nedjeljni i blagdanski misal za narod, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992., str. 966; Snagom Duha, ur. Josip Baričević, XVII. izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1994., str. 219; Josip Baričević – Ana Gabrijela Šabić, Pođimo zajedno: Katekizam 5, XIII. izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995., str. 190; Ratko Perić, Dekalog: Deset Božjih sustava, drugo izdanje, Mostar: Crkva na kamenu, 2004., str. 227; Vjerujem: Mali katolički katekizam, s francuskoga preveo Stjepan Kušar, Königstein im Taunus: Kirche in Not, 2004., str. 158 i 197; Ivica Pažin – Ante Pavlović i drugi, Za stolom ljubavi i mira. Udžbenik za katolički vjeronauk trećega razreda osnovne škole, 5. dorađeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2007., str. 92; Ivica Pažin – Ante Pavlović, Na putu vjere. Udžbenik za katolički vjeronauk četvrtoga razreda osnovne škole, 8. izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2013., str. 24 i 108; Ružica Razum, Ja sam put. Udžbenik za katolički vjeronauk petoga razreda osnovne škole, 9. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2014., str. 144; Ružica Razum, Pozvani na slobodu. Udžbenik za katolički vjeronauk šestoga razreda osnovne škole, 9. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2014., str. 130; Josip Periš i drugi, Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole, 9. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2014., str. 40.

Katekizam Katoličke Crkve u prijevodu na engleski drži se biblijskoga predloška: „You shall not covet your neighbor’s wife“ – „Ne ćeš žudjeti susjedovu ženu“; kao i na njemačkom: „Du sollst nicht begehren deines Nächsten Frau“ – „Ne smiješ željeli ženu svojega bližnjega“; u prijevodu na francuski objašnjava: „En pensées, désirs veilleras à rester pur entièrement“ – „U mislima ćeš paziti da ti želje ostanu posve čiste“; u prijevodu na kastilski još je precizniji: „No consentirás pensamientos ni deseos impuros“ – „Ne ćeš pristajati uz nečiste misli ni želje“; kao i na portugalskom: „Guardar castidade nos pensamentos e nos desejos“ – „Čuvaj čistoću u mislima i u željama“. Zloća nije u misli nego u pristanku volje nakon što je razum upozorio na nemoralnost predmeta. Nečiste su želje voljni čini kojima se u budućnosti kani izvršiti nečisto djelo. Latinski castitas, od castigare, ono što treba obuzdavati, kažnjavati njegovu nepokornost, hrvatski je neporočnost, spolna umjerenost ili čistoća; izraz označava sjaj, manjak mrlje; latinski izraz upućuje na uzrok, a hrvatski na učinak. Čistoća je krjepost koja obuzdava neuredne spolne težnje te na tom području uvodi razumnu mjeru; označava gospodstvo nad prohtjevima tijela u vezi sa spolnošću; dovodi u mjeru unutarnje i vanjske, duševne i tjelesne pojave seksualnosti.

[6] Džepni katekizam za djecu i odrasle, s francuskoga preveo Srećko Bošnjak, Đakovo, 1990. (U pravi trenutak, 115), str. 49.

[7] Katekism rimski po naredbi s. Sabora tridentinskoga k parokima dan na svjetlost po zapoviedi Pia V. pape privelllicoga a istomacen i priobrachien iz latinskoga po d. Josefu Matovichiu iz Dobrote Darxave kotorske, U Mlezieh 1775., str. 423: „Kako se ima razumjeti deseta zapovied, ne poželi ženu iskarnjega?“

[8] Aleksandar Komulović (1548.–1608.), Nauch charstianschi za slovignschi narod v vlaasti iazich, Roma, 1582., str. 26; Šime Budinić, Svmma navka christianskoga sloxena častnim učiteljem Petrom Kanisiem, U Rimu 1583., list 20r; François-Aimé Pouget (1666.–1723.), Uputjenja katolicsanska, preveo Ivan Velikanović, dio treći, članak treći, poglavje deseto, U Ossiku 1788., str. 458; Bernardin Leaković, Nauk od poglavitih stvarih kerstjansko-katolicsanskih, U Budimu 1798., str. 371; Augustin Miletić, Poçetak slovstva, U Splitu 1815., str. 18; Čtejenja i evangeliumi na sve nedělje i svetke cèloga lěta, U Zagrebu 1851., str. 234; Augustin Miletić, Istomačenje stvari potrebitih nauka krstjanskoga, U Rimu 1867., str. 43; Catéchisme du Diocèse de Paris, Paris, 1908., str. 77 (« IX. Vous ne désirez point la femme de vôtre prochain ; 9. L’œuvre de chair ne désireras, / Qu’en mariage seulement ») i 91; Joseph Alberti, De sexto et nono decalogi praecepto, seu, De peccatis tum externis tum internis contra castitatem et de usu matrimonii: tractatus theorico-practicus, Romae, 1913.; Dioniozij Njaradi, Srednji katekizam za grkokatoličku mladež pučkih škola, Zagreb, 1919., str. 93; Carolus Telch, Epitome theologiae moralis universae, Innsbruck, 61924., str. 117; Catechismus catholicus, cura et studio Petri card. Gasparri concinnatus, Typis Polyglottis Vaticanis, 1933., str. 24; Andrija Živković, Božje i crkvene zapovijedi, Zagreb, 1946., str. 4 i 298; Jordan Kuničić, Katolička moralka, IV., Zagreb, 1961., str. 28; Ivan Pavić, Mali katekizam, četvrto izdanje Pazin, 1962., str. 31; Noldin-Schmitt, Summa theologiae moralis. Complementum De castitate, editio XXXVIII, paravit Godefridus Heinzel, Oeniponte, 1963., str. 7; Katolički katekizam, Sarajevo, 1965., str. 240; Pozvani na gozbu: Prva ispovijed i pričest, ur. Josip Baričević, Zagreb, 1976., str. 121; Josip Baričević – Ana Zelić, Put u slobodu: Katekizam 6, Zagreb, 1984., str. 226; Džepni katekizam za djecu i odrasle, s francuskoga preveo Srećko Bošnjak, Đakovo, 1990., str. 49; Snagom Duha, ur. Josip Baričević, Zagreb, 171994., str. 219; Katekizam Katoličke Crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 1994., str. 512 i 610 (br. 2514–2533); Josip Baričević – Ana Gabrijela Šabić, Pođimo zajedno: Katekizam 5, XIII. izdanje, Zagreb, 1995., str. 190; Suvremena katolička enciklopedija, prir. Michael Glazier i Monika K. Hellwig, Split: Laus, 1998., str. 175; Ratko Perić, Dekalog: Deset Božjih sustava, Mostar: Crkva na kamenu, 22004., str. 227; Vjerujem: Mali katolički katekizam, preveo Stjepan Kušar, Königstein im Taunus: Kirche in Not, 2004., str. 158 i 197; Katekizam Katoličke Crkve: Kompendij, Split, 2006., str. 129 i 137 (br. 527.–530.); Ivica Pažin – Ante Pavlović i drugi, Za stolom ljubavi i mira. Udžbenik za katolički vjeronauk trećega razreda osnovne škole, Zagreb, 52007., str. 36 i 92; Ivica Pažin – Ante Pavlović, Na putu vjere. Udžbenik za katolički vjeronauk četvrtoga razreda osnovne škole, Zagreb, 82013., str. 24 i 108; Ružica Razum, Ja sam put. Udžbenik za katolički vjeronauk petoga razreda osnovne škole, Zagreb, 92014., str. 34 i 144; Ružica Razum, Pozvani na slobodu. Udžbenik za katolički vjeronauk šestoga razreda osnovne škole, Zagreb, 92014., str. 130; Josip Periš i drugi, Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole, Zagreb, 92014., str. 40.

[9] Hrvatski prijevodi Knjige Ponovljenoga zakona 5, 21: „Ne ćeš požuditi ženu iskarnjega tvoga“ (Bartol Kašić, 1625. Pismo od zakonoponovljen’ja); „Ne poželi ženu iskernjega tvoga“ (Bernardin Leaković, 1798.); „Ne ćeš poželit ženu bližnjega tvoga“ (Petar Katančić, 1831. Knjiga Pozakonstva); „Ne poželi žene svojega iskrnjega“ (Ivan Matij Skarić, 1861. Peta knjiga Mojsesa); „Ne poželi žene bližnjega svojega“ (Đuro Daničić – Milan Rešetar, 1895. Peta knjiga Mojsijeva); „Ne poželi žene bližnjega svoga“ (Valentin Čebušnik, 1911., i Lujo Bakotić, 1933.); „Ne želi žene bližnjega svojega“ (Ivan Evanđelist Šarić, 1941., Peta knjiga Mojsijeva 5, 18); „Ne poželi žene bližnjega svoga“ (Biblija, Zagreb, 1968.); „Ne poželi žene bližnjega svoga“ (Silvije Grubišić, 1973. Tumačenje nauka).

[10] Hrvatski prijevodi Knjige Izlaska 20, 17: „ni pohoćeši ženi iskr’n’noga tvoego“ (Hrvojev misal, 1404., Knig ishoda); „ne poželi žene iskarnjega tvoga“ (Bernardin Splićanin, 1495., Knjig od istoka); „Ne želi žene iskrnjega tvojega“ (Ivan Drkoličić, 1570.); „Ne poželiš žene iskrnjega tvojega“ (Aleksandar Komulović, 1582.); „Ne ćeš poželiti ženu iskarnjega tvoga“ (Kašić, 1625. Pismo od ishoda); „Ne ćeš poželjeti ženu iskarnjega tvoga“ (Kašić, Vanghielia i pistule, 1641., 1784., 1841.); „Ne poželi ženu iskernjega tvoga“ (Ivan Velikanović, 1788.); „Ne ćeš požudit ženu bližnjeg tvoga“ (Katančić, 1831. Knjiga Izhoda); „ne poželi žene tvojega iskrnjega“ (Skarić, 1861. Druga knjiga Mojsesa); „ne poželi žene bližnjega svojega“ (Daničić-Rešetar, 1895. Druga knjiga Mojsijeva); „Ne poželi žene bližnjega svojega“ (Čebušnik, 1911.); „Ne požudi žene bližnjega svojega“ (Petar Vlašić, 1921. Knjiga Izlaska); „ne požudi žene bližnjega svoga“ (Lujo Bakotić, 1933.); „Ne požudi žene bližnjega svojega“ (Nikola Žuvić, 1940.); „Ne želi žene bližnjega svojega“ (Šarić, 1941., Druga knjiga Mojsijeva); „Ne poželi žene bližnjega svoga“ (Biblija, Zagreb, 1968.); „Ne poželi žene bližnjega svoga“ (Grubišić, 1973. Izlazak iz Egipta).

[11] Novi Zavjet na hrvatski preveli Bonaventura Duda i Jerko Fućak, zadnja inačica iz 1985. Ostali hrvatski prijevodi Prve Ivanove 2, 16: „sve što je na svietu, požudjenstvo puti jest, i požudjenstvo očiju, i oholost života, koja nie iz Otca, nego iza svieta jest“ (Kašić, 1625.); „svako što je na svitu poželenje puti je, i poželenje očiju i holost života: koja nije od Otca, nego je od svita“ (Katančić, 1831.); „sve što je na svitu, požuda pùti, požuda očiu i oholost življenja, što nije od Otca dali od svita“ (Skarić, 1861.); „sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od Otca, nego je od ovoga svijeta“ (Vuk Karadžić – Milan Rešetar, 1895.); „sve što je na svijetu, putene žudnje, žudnje očiju i bijes života, nije od Otca, nego je od ovoga svijeta“ (Bakotić, 1933.); „sve što je na svijetu, požuda je tijela i požuda očiju i oholost života, to nije od Otca, nego je od svijeta“ (Franjo Zagoda, 1939.); „sve što je u svijetu: požuda tijela, požuda očiju i oholost života, nije od Otca, nego je od svijeta“ (Šarić, 1942.); „ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog zemaljskih dobara – nije od Otca, nego je od svijeta“ (Gracijan Raspudić, 1987.); „ništa što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne potječe od Otca, nego potječe od svijeta“ (Ljudevit Rupčić, 2003.).

[12] Usp. sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I–II, 77. pitanje, 5. članak, Odgovaram: „Neuredna ljubav prema sebi uzrok je svakoga grijeha. Samoljublje pak uključuje neurednu (razuzdanu) težnju prema dobru, jer svatko želi dobro onomu koga voli. Stoga je očito da je neuredna (prekomjerna) želja za dobrom uzrok svakoga grijeha. A dobro je predmet osjetilne težnje na dva načina koji su uzrokom grijeha. Na jedan način bezuvjetno, prema onomu što je predmet požude, a na drugi način s gledišta poteškoće budući da je predmet gnjeva (naprasitosti). I požuda je dvostruka. Jedna je naravna, usmjerena onomu čemu se održava tjelesna narav, s obzirom na očuvanje pojedinca, kao što su hrana, piće i slično, odnosno s obzirom na očuvanje vrste, kao što je spolni nagon [in vĕnĕrĕis]. A ta se neuredna žudnja naziva požudom tijela [concŭpiscentĭa carnis]. Drugo je duhovna požuda, za onim što ne priušćuje zaustavljanje ili uživanje tjelesnim osjetilima, ali je ugodno poimanju maštom ili nekom drugom takvom primanju, kao što su novac, ukrašena odjeća i slično. A ta se duhovna požuda naziva požudom očiju [concŭpiscentĭa ŏcŭlorum] ili se razabire žudnjom očiju, to jest samim gledanjem koje se zbiva očima, a odnosi se na znatiželju ili na žuđenje onih stvari koje se izvana postavljaju pred oči, a odnose se na pohlepu. Neuredna pak težnja za tegotnim dobrom pripada oholosti života [sŭperbĭa vītae], jer je oholost (obijest, ponos, taština) neuredna težnja za uzvišenošću (nadmašivanjem). Stoga je očito da se sva čuvstva (trpnje, strasti) koje su uzrok grijeha mogu svesti na ova tri. Naime, na prva dva svode se sva požudna (osvajačka) čuvstva [passĭōnes concŭpiscĭbĭles], a na treći gnjevna (obrambena) čuvstva [passĭōnes īrascĭbĭles] koja se ne dijele na dvoje stoga jer se sva gnjevna (obrambena) čuvstva suobličuju duhovnoj požudi.“ Usp. također sv. Toma Akvinski, Spis o Knjigama Mislī Petra Lombarđanina, II, 42. distinkcija, 2. pitanje, 1. članak.

[13] Ostali hrvatski prijevodi Psalma 112, 3: „Slava i bogactva su u domu njegovu“ (Drkoličić, 1570.); „Slava i blago u kući njegovoj“ (Luka Polovinić, 1598.); „Slava i bogatstvo u kući njegovoj“ (Kašić, 1625., i Katančić, 1831.); „Slava i blago njemu u kući / (To je: u duši) vazda bude, / I svim dobrom on sjajući / Vičnu slavu gor’ dobude; / Tim u vike pri Višnjemu / Stanovita pravda e njemu“ (Andrija Vitaljić, 1703.); „Sriećna obilnost srebra i zlata / Njegov će se u stan spliti“ (Ignjat Đurđević, 1729.); „Slava će i bogatstvo biti u njegovoj obitili [obitelji]“ (Skarić, 1859.); „Obilje je i bogatstvo u domu njegovu“ (Daničić-Šulek, 1874.; Daničić-Rešetar, 1895.; Bakotić, 1933.); „Slava i bogatstvo u domu njegovu“ (Vlašić, 1924.); „Imanje je i bogatstvo u kući njegovoj“ (Šarić, 1942.); „Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu“ (Filibert Gass, 1968.); „Blago i obilje u kući njegovoj“ (Grubišić, 1975.); „Blago, bogatstvo u njegovoj kući“ (Ivan Štambuk, 1975.); „Obilje i bogatstvo u domu njegovu“ (Rupčić, 2003.).

[14] Usp. sv. Toma Akvinski, Spis o Knjigama Mislī Petra Lombarđanina, II, 33. distinkcija, 1. pitanje, 1. članak; Suma teologije, I–II, 81. pitanje, 2. članak; 85. pitanje, 3. članak; Knjiga o istini katoličke vjere protiv zabluda nevjernika, IV., 52. poglavlje (Suma protiv pogana, svezak drugi, preveo Augustin Pavlović, Zagreb, 1994., str. 997–1005); Izlaganje Poslanice Rimljanima (na 5, 12), lectio 3 (Marietti, točke 406.–420.).

[15] O zakonu požude sv. Toma Akvinski kaže: „Dok je duša u prvom čovjeku bila podložna Bogu, opslužujući Božje zapovijedi, dotle je i tijelo u svemu bilo podložno duši ili razumu. Ali, nakon što je vrag došaptavanjem odvratio čovjeka od obdržavanja Božjih zapovijedi, tijelo je postalo neposlušno razumu. Tako se događa da se čovjek, iako ga razum navodi na dobro, ipak iz požude priklanja suprotnomu. Apostol [Pavao] kaže u Poslanici Rimljanima 7, 22: ‘Opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona moga uma’. Razumljivo onda zašto zakon požude [lex concŭpiscentĭæ] često izopačuje naravni zakon i ispravan sud razuma. Zato Apostol dodaje: ‘I zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.’ Budući da je naravni zakon bio izopačen zakonom požude, trebalo je vratiti čovjeka krjeposnim djelima i odvratiti ga od porokā. U tu svrhu bio je potreban zakon objavljen u Svetom Pismu“ (uvod u raspravu o dvjema zapovijedima ljubavi: De preceptis, caput I.; Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, Split: Symposion, 1981., str. 141–142).

[16] Usp. sv. Toma Akvinski, Suma teologije, III. dio, 27. pitanje, 3. članak, odgovor na 1. razlog; Sažetak teologije, poglavlje 224, redci 1–8, 48–62, 90–97 (t. 42, str. 175).

[17] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Poslanice Rimljanima (na 6, 12), lectio 3 (Marietti, točka 493.).

[18] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Rimljanima 6, 12: „Da ne kraljuje dakle grieh u vašemu tielu umarlomu da poslušate njegova pohotienstva“ (Kašić, 1625.); „Nek ne kraljuje indi grih u vašem umrlom tilu da poslušni budete požudam njegovim“ (Katančić, 1831.); „Neka ne zapovida u vašem umrlom tilu grih, za da zadovoljujete njegovim požudam“ (Skarić, 1861.); „Da ne caruje grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Da ne zavlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, i ne slušajte ga u žudnjama njegovim“ (Bakotić, 1933.); „Neka ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, da slušate požude njegove“ (Zagoda, 1939.); „Neka ne vlada grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da slušate požude njegove“ (Šarić, 1942.); „Neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne svojim požudama“ (Raspudić, 1987.); „Neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, te vas podvrgava njegovim požudama“ (Rupčić, 2003.).

[19] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Poslanice Rimljanima (na 7, 18), lectio 3 (Marietti, točka 573. i dalje).

[20] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Rimljanima 7, 18: „Znam bo ere ne pribiva u meni, to jest u puti mojoj dobro“ (Kašić, 1625.); „Znam bo da dobro ne pribiva u meni, to jest u puti mojoj, dobro“ (Katančić, 1831.); „Ja bo znam da dobro ne pribiva u meni, to jest u mojoj pùti“ (Skarić, 1861.); „Znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u puti mojoj“ (Bakotić, 1933.); „Znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu momu“ (Zagoda, 1939.); „Znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu“ (Šarić, 1942.); „Znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mom tijelu“ (Raspudić, 1987.); „Znam da ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu, nikakvo dobro“ (Rupčić, 2003.).

[21] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Poslanice Rimljanima (na 6, 12), lectio 3 (Marietti, točka 494.).

[22] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Mateja 5, 28: „svaki koji bude pogledati na ženu za požuditi nju, jur sagriešio jest s njom u sarcu svomu“ (Kašić, 1625.); „Svaki, koi uzvidi ženu za požudit nju, jurve š njom bludi u serdcu svomu“ (Katančić, 1831.); „svaki, koj je pogledao ženu sa poželenjem, učinio [je] jurve s njom priljubodinstvo u svojem srdcu“ (Skarić, 1860.); „svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „svaki koji na koju ženu pogleda sa žudnjom, već [je] učinio preljubu s njom u srcu svome“ (Bakotić, 1933.); „svaki, koji gleda s požudom ženu, već je učinio s njome preljubu u srcu svomu“ (Zagoda, 1938.); „Svaki, koji pogleda na ženu požudno, već je u srcu svojemu učinio s njom preljubu“ (Šarić, 1942.); „svaki, koji s požudom pogleda ženu, već [je] u svom srcu s njom učinio preljub“ (Raspudić, 1987.); „Svatko tko pogleda ženu žudeći je, već je s njom učinio preljub u svom srcu“ (Rupčić, 2003.).

[23] U izvorniku: „Voluntas enim apud Deum pro facto reputatur“. Čovjek je pred Bogom odgovoran za ono što kani učiniti jer, za razliku od zemaljskoga suda koji sudi samo o izvanjskim djelima i izgovorenim riječima, pred Božjim je sudom mjerljiva i odlučna činjenica i ljudska volja, htijenje, želja, naum, namisao, nakana, namjera. „Razlika između Božjega i ljudskoga zakona jest u tom što ljudski zakon sudi o činima i riječima, a Božji ne samo o tom nego i o mislima. To je zato što ljudski zakon potječe od ljudi, koji sude po onom što se vidi na vanjštini, a Božji je od Boga koji vidi vanjštinu i nutrinu. Zato psalmist u Psalmu 73, 26 kaže Bogu: „Okrilje srca moga“. U Prvoj knjizi o Samuelu 16, 7 ističe se: „čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu“. Prvih osam zapovijedi sa Sinaja odnose se na riječi i čine, a deveta i deseta na misli i želje. Jer pred Bogom je čovjek odgovoran i za ono što kani učiniti. Zato Bog i zapovijeda: „Ne poželi…“, to jest ne samo da ne smiješ djelom nešto oduzeti bližnjemu, nego niti poželjeti išta njegovo.“ (uvodno izlaganje o Devetoj zapovijedi, u: Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, Split: Symposion, 1981., str. 201–202).

[24] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Mateja 12, 34: „iz obilnosti od serca usta govore“ (Kašić, 1625.); „iz obilnosti bo serdca usta govore“ (Katančić, 1831.); „iz obilnosti srdca govore usta“ (Skarić, 1860.); „usta govore od suviška srca“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „usta govore ono što u srcu izobiluje“ (Bakotić, 1933.); „od punine srca usta govore“ (Zagoda, 1938.); „čega je srce puno, o tome govore usta“ (Šarić, 1942.); „usta govore onim čim se srce prelijeva“ (Raspudić, 1987.); „iz obilja srca usta govore“ (Rupčić, 2003.).

[25] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Poslanice Efežanima (na 4, 29), lectio 9 (Marietti, točka 259.).

[26] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Efežanima 4, 29: „Svaki govor zli ne izidi od usta vaših“ (Kašić, 1625.); „Svaka besida huda iz ustah vaših da ne izlazi“ (Katančić, 1831.); „Neka iz vaših ustiu ne izajde nikakva opaka rič“ (Skarić, 1861.); „Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vaših“ (Bakotić, 1933.); „Nijedna zla riječ da ne izlazi iz usta vaših“ (Zagoda, 1939.); „Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz usta vaših“ (Šarić, 1942.); „Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta“ (Raspudić, 1987.); „Ni jedna ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta“ (Rupčić, 2003.).

[27] Usp. sv. Augustin, O Državi Božjoj, II. knjiga, 14. poglavlje (Patrologia latina, svezak 41, stupac 58; Corpus scriptorum ecclesiasticorum Latinorum, svezak 40, str. 77; O Državi Božjoj, svezak I., preveo Tomislav Ladan, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1982., str. 117); VIII. knjiga, 13. poglavlje (PL 41, 237; CSEL 40, 375, Ladanov prijevod: svezak I., str. 571); usp. Platon, De legibus, VII (801 c-d); Republica, III (398 a, b).

[28] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Rimljanima 6, 19: „kako ste pridali uda vaša služiti nečistoći“ (Bernardin Splićanin, 1495.; Kašić, 1641., 1784., 1841.); „kakono ste pridali uda vaša služiti nečistoći“ (Drkoličić, 1570.); „kakono ste bo pridali uda vaša služiti nečistoći“ (Kašić, 1625.); „kako boste pokazivali uda vaša služit nečistoći“ (Katančić, 1831.); „ar kak ste vašem kotrigom dali služiti nečistoći“ (Ignac Kristijanović, 1851.); „kako dakle biaste pridali svoja uda na službu nečistoće“ (Skarić, 1861.); „kao što dadoste ude svoje za robove nečistoti“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „kao što predadoste ude svoje u službu nečistoći“ (Vlašić, 1921.); „kao što dadoste ude svoje u službu nečistote“ (Bakotić, 1933.); „kao što predadoste udove svoje u službu nečistoći“ (Zagoda, 1939.); „kao što ste svoje udove dali da robuju nečistoći“ (Žuvić, 1940.); „kao što dadoste udove svoje u službu nečistoći“ (Šarić, 1942.); „Kao što ste dali svoje udove u službu nečistoći“ (Raspudić, 1987.); „kao što ste nekoć predali svoje udove na službu nečistoći“ (Rupčić, 2003.).

[29] Biblija, Zagreb, 1968. Ostali hrvatski prijevodi Siraha 9, 5–9:

„Dievicu ne razgledaj, da se baržek ne smeteš u diki nje. Ne daj bludnicam u ničemu dušu tvoju, da ne pogubiš tebe i diedinu tvoju. Nemoj okolo gledati po ulicah od grada i ne skitaj se po poljanah njegovieh. Odvrati obraz tvoj od žene uresene i ne ogledaj obličje tuđe. Radi obličja ženskoga mnozi su poginuli: i iz ovoga pohotienstvo kakono oganj razždeže se“ (Kašić, 1625. Pripoviedljica);

„Divicu ne zagledaj da se može bit ne smutiš u zazoritosti njenoj. Ne daj bludnicim dušu tvoju u ničem da ne izgubiš sebe i baštinu tvoju. Nemoj razgledati u sokacim varoša, niti bludi po ulicam njegovim. Odvrati lice tvoje od žene uresne i ne ogledaj priliku tuđu. Rad slike žene mnogi poginuše: i iz toga poželenje kako oganj se ražaruje“ (Katančić, 1831. Cerkvenik);

„Ne upri svoje oči u divicu, da njezina lipota ne učini da poškugneš. Ne pridaj se poništo bludnicam, da ne pogineš i ti i tvoje baštinstvo. Ne skitaj se po ulicah grada i ne lutaj simo i tamo po njegovih trgovištih. Odvrati svoje lice od narešene žene, i ne gledaj lipotu tuđe žene. Jer čića [zbog] ženske lipote poginuše mnogi, i čića nje užiže se požuda kako oganj“ (Skarić, 1859. Crkovnjak);

„Ne upiri pogleda svojega u djevojku, da ne budeš kažnjen poradi nje! Ne druži se s bludnicama, da ne izgubiš imetka svojega! Ne zuri naokolo po ulicama gradskim i ne skitaj se po mjestima zabitnim! Odrvaćaj oči od lijepe žene i ne promatraj tuđe ljepote! Ženska je ljepota zaludila već mnoge. Na njoj se upali strast kao oganj. Ne sjedaj zajedno sa ženom drugoga! Ne naslađuj se s njom pri vinu, da se počem srce tvoje ne prigne njoj, i ti strašću svojom ne padneš u propast!“ (Šarić, 1942.);

„Ne podaji se mislima o djevici, da se ne uhvatiš u mrežu na njezinu štetu. Ne puštaj se bludnicama, da ne izgubiš svoju baštinu. Ne lunjaj ulicama grada, ne skitaj se po njegovim trgovima. Od lijepe žene svoje oči odvrati; ne upiri pogled na ljepotu tuđe žene! Zbog ljepote žene mnogi su pali, jer pohlepa za njom peče poput vatre. Ne objeduj s udanom ženom, ne sjedaj za stol piti pokraj nje; da ti srce uza nju ne prione te iskrvavljen u grob padneš“ (Grubišić, 1984. Sirak).

[30] Biblija, Zagreb, 1968. Ostali hrvatski prijevodi Mudrih izrjeka 6, 27: „To li može človiek skrieti oganj u njiedrieh svojieh da haljene njegove ne gore?“ (Kašić, 1625. Pismo od pričica); „Je da li može čovik sakrit oganj u krilu svomu, da haljine njegove ne gore?“ (Katančić, 1831. Knjiga Priričajah); „Je da li tko može sakriti oganj u svoja nidra a da mu se ne užeže odića?“ (Skarić, 1861. Zaričja); „Hoće li ko uzeti ognja u njedra, a haljine da mu se ne upale?“ (Karadžić-Rešetar, 1895. Priče Salamunove); „Hoće li tko vatru u njedra staviti, a da mu se haljine ne zapale?“ (Bakotić, 1933. Mudre Izrjeke); „Može li se oganj skriti u njedrima, a da se ne upali odjeća?“ (Šarić, 1942. Priče); „Može li tko u njedrima svojim vatru potpaliti, a odjeća da mu ne izgori?“ (Grubišić, 1987. Životne upute).

[31] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi toga izričaja iz Prve Korinćanima 9, 27: „poraboćaju tělo moe“ (Hrvojev misal, 1404.); „pedjepšem tijelo moje i na službu ga pripravljam“ (Drkoličić, 1570.); „pedepsam tielo moje i na službu ga privodim“ (Kašić, 1625.); „pedepšem tielo moie i na službu podlagam“ (Kašić, 1641., 1784.); „pedipsajem tilo moje i u služenje gonim“ (Katančić, 1831.); „pedepšem tijelo moje i sužanstvu podlagam“ (Evangeglja, U Dubrovniku 1841.); „vkrotćujem moje tělo, i nje priganjam vu sužanstvo (Kristijanović, 1851.); „pedipsajem svoje tilo i činim ga svojim kmetom“ (Skarić, 1861.); „morim tijelo svoje i trudim“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „krotim tijelo svoje i činim ga podložnim“ (Vlašić, 1921.); „morim svoje tijelo i uzdržavam ga“ (Bakotić, 1933.); „morim svoje tijelo i zarobljavam“ (Zagoda, 1939.); „obuzdavam svoje tijelo i dogonim u pokornost“ (Žuvić, 1940.); „trapim tijelo svoje i zarobljavam“ (Šarić, 1942.); „udaram i ranjavam svoje tijelo“ (Raspudić, 1987.); „ja zlostavljam i pokoravam svoje tijelo“ (Rupčić, 2003.).

[32] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Psalma 12 (pri kraju), Vivèsovo izdanje sabranih djela sv. Tome, svezak 18, str. 289.

[33] Prijevod Filiberta Gassa iz 1968. Ostali hrvatski prijevodi Psalma 127, 1b: „Ako Gospodin ne bude čuvati grad, zaludu bdi, ki čuva njega“ (Polovinić, 1598.); „Ako Gospodin ne bude čuvati grad, zaman bdi koji ga čuva“ (Kašić, 1625.); „Ako čuvat Bog ne bude / Crikve svete Grad obrȃni, / Ki čuvaju, bdȇ i trȗde, / Za man trude, bdȇ za mani; / Jer prez Božje straže ista / Ljudska e straža jedno ništa“ (Vitaljić, 1703.); „Kad gradovim straže nije rajskoj u obrȃni, / Ljudska straža zamani je, da ih sahrani“ (Đurđević, 1729.); „Ako Gospodin ne učuva grad, zaman bdie, koi ga čuva“ (Katančić, 1831.); „Ako Gospodin ne bude čuvao grad, zaludu bdiju njegovi čuvari“ (Skarić, 1859.); „ako ne će Gospodin čuvati grada, uzalud ne spava stražar“ (Daničić-Šulek, 1874.); „Ako ne će Gospodin čuvati grada, uzalud ne spava čuvar“ (Daničić-Rešetar, 1895.); „Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud bdije, koji ga čuva“ (Vlašić, 1924.); „ako Gospodin ne čuva grada, uzalud su straže budne“ (Bakotić, 1933.); „Ako Vječni ne čuva grad, zaludu bdije čuvar“ (Miroslav Šalom Freiberger, 1938.); „Ako Gospod ne čuva grada, uzalud bdije, koji ga čuva“ (Šarić, 1942.); „Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud straža stražu straži“ (Grubišić, 1975.); „Države ne obrani [Gospodin]? Bdijahu uzalud koji se za nju brigahu!“ (Štambuk, 1975.); „Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud stražar bdije“ (Rupčić, 2003.).

[34] Stariji hrvatski prijevodi Mudrosti 8, 21 prema Vulgati: „poznah ere inako ne mogah biti uzdaržiteljac ako Bog ne poda… pođoh k Gospodinu i pomolih Ga i rekoh iza svega serca moga“ (Kašić, 1625.); „znado, da drugačie ne bi mogao biti ustegniv, ako Bog ne da… ido k Gospodinu i prosi Ga“ (Katančić, 1831.); „poznadoh da se ja ne mogu uzdržavati (od griha) nego ako mi to dade Bog… ja se okrenuh k Gospodinu i uzmolih Ga“ (Skarić, 1859.). Kasnije prevoditelji imaju prema grčkom: „Uvidio sam da bih samo onda mogao posjedovati mudrost, kad bi mi je Bog dao. Tako sam se obratio na Gospoda, k Njemu sam zavapio“ (Šarić, 1942.); „A znajući da ne ću mudrost zadobiti ako ne dȃ Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodinu i pomolih se“ (Stvarnost, 1968.); „Znajući da je ne ću posjedovati, osim Božjim davanjem… obratim se Gospodinu i pomolih Mu se“ (Grubišić, 1984.).

[35] Ostali hrvatski prijevodi Mateja 17, 20 prema Vulgati, odnosno 17, 21 prema nekim grčkim rukopisima: „ova varsta ne izgoni se nego molitvom i postom“ (Kašić, 1625.); „Ova pak fela ne izgoni se, nego po molitvi i postu“ (Katančić, 1831.); „Ovu se pak vrst ne izgoni nego molitvom i postom“ (Skarić, 1860.); „ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Ovaj se rodi izgoni samo molitvom i postom“ (Zagoda, 1938.); „ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom“ (Šarić, 1942.); ovaj rod izlazi samo uz pomoć molitve i posta; ta se vrsta ne izgoni osim molitvom i postom. Usp. Marko 9, 29: „ova varsta po ničemu ne more iziti nego po molitvi i postu“ (Kašić, 1625.); „ovo pleme u ničem izitji ne može, nego u molitvi i postu“ (Katančić, 1831.); „ova vrst (vragova) ne može biti izagnana nego molitvom i postom“ (Skarić, 1860.); „ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Ovaj se rod ničim ne može istjerati, nego molitvom i postom“ (Bakotić, 1933.); „Ovaj se rod ne može drukčije istjerati osim po molitvi (i postu)“ (Zagoda, 1938.); „Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!“ (Šarić, 1942.); „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom“ (Duda-Fućak, 1985.); „Ova se vrsta (duhova) može istjerati samo molitvom (i postom)“ (Raspudić, 1987.); „Ova se pasmina ničim ne može izgnati osim molitvom (i postom)“ (Ladan, 1990.); „Ta se vrsta može istjerati samo molitvom“ (Rupčić, 2003.).

[36] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Matejeva evanđelja (na 17, 20) (Marietti, točka 1472.).

[37] Hrvatski prijevodi Siraha 33, 28: „mnogu [je] zlobu naučilo praznovan’je“ (Kašić, 1625.); „Mnogu bo zloću nauči plandovanje“ (Katančić, 1831.); „danguba uči mnogovrstnu zloću“ (Skarić, 1859.); „besposlenost nauči mnogo zlo“ (Šarić, 1942.); „lijenost poučava zloćama mnogim“ (Stvarnost, 1968.); „dangubljenje navodi na mnoge nevaljalštine“ (Grubišić, 1984.).

[38] Biblija, Zagreb, 1968. Ostali hrvatski prijevodi Ezekiela 16, 49: „Evo ova bȋ krivica Sodome sestre tvoje: holost, zasitenje kruha, obilnost i brezposlenost njena“ (Katančić, 1831.); „Evo je opačina Sodome tvoje sestre bila oholost; ona i njezine kćeri, imajući kruha da se obilno nasite i ona i njezine kćeri, i živući u pokoju“ (Skarić, 1860.); „Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodome: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona“ (Karadžić-Rešetar, 1895.); „Evo koji je bio zločin Sodome, sestre tvoje! Ona je bila bijesna, živjela je u izobilju i u bezbrižnome miru“ (Bakotić, 1933.); „Evo, ovo je bila krivnja Sodome, sestre tvoje: oholost, sitost i bezbrižan mir“ (Šarić, 1942.); „Evo u čem je krivnja tvoja sestre Sodome: ona i njezine kćeri bile su preponosne, obiljem prezasićene, u blagostanju bezbrižne“ (Grubišić, 1981.).

[39] Sv. Jeronim, Epistola 125 ad Rusticum monachum, n. 11, Patrologia latina, 22, stupac 1078; Corpus scriptorum ecclesiasticorum Latinorum, 56, str. 130, redci 6–7 („Fac et aliquid operis, ut semper te diabolus inveniat occupatum“); Izabrane poslanice sv. Jeronima, preveo Ivan Marković, svezak II, Zagreb, 1908., str. 271; „Radi kakav rad da te hudoba uvijek u poslu zateče“, drugo izdanje priredio Josip Bratulić, Split: Književni krug, 1999., str. 215.

[40] Publije Ovidije Nazon, Remedia amoris, redak 139: „Otia si tolles, periere Cupidinis arcūs.“ – Ako ukineš lastovanja, iščezli su Kupidovi lukovi (iz kojih je, prema antičkoj mitologiji, napinjao strijele požude te njima pogađao i ranjavao ljude).

[41] Usp. sv. Toma Akvinski, Izlaganje Psalma 17, br. 13, Vivèsovo izdanje sabranih djela sv. Tome, svezak 18, str. 317: „Valet valde ad operandum bona et evitanda mala cogitare divina iudicia.“ – Da bi se činilo dobro, a izbjegavalo zlo, itekako vrijedi misliti o božanskim sudovima.“

[42] Sv. Jeronim, Epistola 125 ad Rusticum monachum, n. 11, Patrologia latina, 22, stupac 1078; Corpus scriptorum ecclesiasticorum Latinorum, 56, str. 130 („Ama scientiam Scripturarum, et carnis vitia non amabis“); Izabrane poslanice sv. Jeronima, preveo Ivan Marković, svezak II, Zagreb, 1908., str. 271; Split 1999., str. 215: „Naslađuj se znanjem Svetoga Pisma, i ne ćeš se naslađivati putenošću“.

[43] Prijevod Filiberta Gassa iz 1968. Ostali hrvatski prijevodi Psalma 119, 120a: „Stisni strahom Tvojim mesa moja“ (Polovinić, 1598.); „Probij strahom Tvojiem mesa moja“ (Kašić, 1625.); „S čavli’ straha sveta Tvoga / Put moju plahu htij pribiti / I ne daj njoj van pravoga / Puta ludo tako iti“ (Vitaljić, 1703.); „Ah Tvoem strahom sveži i pribi / Moju na zlo put pàršeću“ (Đurđević, 1729.); „Ubodi bojazom Tvoim put moju“ (Katančić, 1831.); „Probodi moju pùt svojim strahom“ (Skarić, 1859.); „Drkće od straha Tvojega tijelo moje“ (Daničić-Šulek, 1874.; Daničić-Rešetar, 1895.); „Probodi strahom Svojim tijelo moje“ (Vlašić, 1924.); „Drhti od straha Tvoga tijelo moje“ (Bakotić, 1933.); „Od straha pred Tobom dršće tijelo moje“ (Šarić, 1942.); „Strah od Tebe kožu mi naježi“ (Grubišić, 1975.); „Iz straha pred Tobom ježi mi se koža“ (Štambuk, 1975.); „Iz strahopoštovanja pred Tobom trne tijelo moje“ (Rupčić, 2003.).

[44] Duda-Fućak, 1985. Ostali hrvatski prijevodi Mateja 19, 17: „To li hoćeš u život uliesti, obsluži zapoviedi“ (Kašić, 1625.); „Ako li ćeš u život ulizti, derži naredbe“ (Katančić, 1831.); „Ako želiš ulizti u život, obslužuj zapovidi“ (Skarić, 1861.); „ako želiš ući u život, drži zapovijesti“ (Karadžić-Rešetar, 1895. i Bakotić, 1933.); „ako želiš ući u život, opslužuj zapovijedi“ (Vlašić, 1921.); „ako hoćeš da uđeš u život, drži zapovijedi“ (Zagoda, 1938., i Žuvić, 1940.); „ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi!“ (Šarić, 1942.); „Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijedi!“ (Raspudić, 1987.); „Ako zbilja hoćeš ući u život, vrši zapovijedi!“ (Rupčić, 2003.).

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe 1. Sažetak Prvotni Božji naum jest da je brak supružnicima trajno otkrivanje sama sebe: „Ovo je kost od mojih kostiju, pȕt od moje pȕ...
Temeljni Božji naum o ženidbi Čovjek - vrhunac Prvo poglavlje prve knjige Svetoga Pisma opisuje kako je Vječni stvorio i uredio sve vidljivo i nevidljivo pomoću deset svojih r...
Toma Akvinski o zapovijedi »Ne ubij!« Tijekom ožujka 1273. Toma Akvinski (1225.–1274.) držao je korizmene propovijedi u Napulju u kojima je, među ostalim, tumačio i Dvije zapovijedi ljubav...
Razgovor katolički s pobudnicom Amoris laetitia Razgovor čine sljedeća poglavlja: 1. Uskomešana Crkva, 2. Koji je tekst mjerodavan?, 3. Ustrojstvo pobudnice, 4. Vrijednost raščlambe stanja, 5. Pabir...
Mojsijev i Kristov zakon Uvodna određenja Pravo Právo je: „istinsko umijeće dobrote i jednakopravnosti“ (Celzo); ukupnost pravila koja uređ...