Skip to content

Tomina vjera


„Jer si me vidio, povjerovao si!“

Uloga zajednice. Misa povlašteno mjesto susreta.

Izvan zajednice je lutanje, nesigurnost.

Nevjeran, a vjernik jer se osvjedočio. Toma je lik za sva vremena. Isusova opomena i nama je upućena. „Kad se osvjedočim, kad vidim, vjerovat ću.“ Takvom izjavom potire se sve: istraživanja drugih svjetove, planeta, nauka, povijesti, vjere. „Gdje nisam bio to ne postoji!“ Glupo, a mnogi tako razmišljaju.

Krivi su i kršćani što nisu svjedoci.

Kršćanska vjera bez svjedočenja je teorija bez prakse. Svjedočiti znači potvrđivati stvarnost neke činjenice. U spisima Novoga zavjeta, napose kod Ivana, 33 puta susrećemo glagol svjedočiti. Isus svjedoči da ga je Otac poslao, da su Otac i On jedno. On svjedoči za istinu. Što god da je učinio pozivao se na poslanje od Oca, na djela koja mu je Otac naredio. Apostoli su svjedoci riječima, životom i smrću. Oni govore „što su čuli i vidjeli“. Smrt im je bila zadnja točka na kraju životne rečenice jer su vjerovali u uskrsnuće.

Mi smo jedni drugima otvorena knjiga koju čitaju. Što u tvojoj mogu pronaći? Luka je zapisao Isusovu naredbu: »Budite uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama.« Evanđelje se ne može oduzeti ni dokinuti, niti eventualno ušutkati. Teorija i praksa idu zajedno. Vjernik je svjedok za druge. Oduševljen oduševljava. Sjetimo se Pavla i ostalih apostola. Kod nekih od vjernika je vjera u suprotnosti s djelima površna, nedostatna za osobno kamoli i za spasenje drugih. „Ni vruć ni hladan, nego bljutav“, kako piše u Ivanovu Evanđelju. Opasanost je da nas Bog „ispljune“ jer nismo ni vjernici ni nevjernici.

Uzajamnost, nasljedovanje u vjeri od roditelja na djecu i u nedogled. Onaj tko nema ne može ni dati. Dakle, vjera je povezana sa životom, a vidi se preko djela i svjedočenja pred drugima. Nije ona privatna stvar dostatna za osobno spasenje. Mi smo zajednica.

Problem Tome je u tome da nije bio u zajednici kad se Isus pojavio. Njihovo: “Vidjeli smo Gospodina!“ u njemu je potaknulo nevjeru. “Neću vjerovati dok ne vidim, dok ne metnem prste u ranu…“ Tek je došao sebi kad je došao u zajednicu. „Jer si me vidio Toma, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Obitelj i alkoholizam Upoznao sam dječaka u jednom slavonskom selu, nekadašnjeg svoga vršnjaka, koji je imao oca alkoholičara. Kad bi se vraćali iz škole on bi prod...
Zapovijedi su da se krše? „Znam ali ne marim. Živjet ću po svome, po pravilima koja mi trenutačno gode, daju snagu, ugodu.“ Koliki ovako razmišljaju i toga se drže. „Bo...
Hodočasnik Želja za upoznavanjem drugih krajeva i ljudi je duboko usađena u čovjeka. Svjedoci  smo velikog mnoštva u pokretu, osobito za Marijine blagdan...
Izgubljena moralna načela Pretražujući Internet naišao sam na članak Danas se izopačenost smatra pothvatom (Glas Slavonije - Magazin, 12. kolovoza 2017.), koji je napis...
Lice žene Kako sve ne nazivamo Hrvatsku domovinu? Jedan od naslova je i "Gospina Hrvatska". Mnoge su crkve njoj posvećene, prepuna svetišta osobito na b...