Skip to content

Tri žene ili novi život se rađa…


Danas razmišljam o životima dviju žena. Gledam njih dvije, a mislim o sebi – trećoj ženi. Dvije se žene međusobno tek poznaju, toliko da se pozdrave, da si zažele svako dobro. Ne više od toga. Životi im nisu bitno povezani. Svaka neovisno živi svojim životom. Jedna za drugu ne brinu previše. Tek toliko koliko je potrebno. No u mojim mislima njih dvije ipak imaju važnu dodirnu točku. Obje se spremaju za novi život.

Mlada žena, majka dvojice dječaka pod srcem nosi svoje treće dijete. Ova mlada majka sprema se donijeti na ovaj svijet djevojčicu. Prvu u obitelji. Termin poroda je blizu, za 6 ili 7 tjedana. Njezini dječaci već duže vrijeme računaju koliko još treba čekati da uživo vide sestrino lice. Mama je donosila kući crno bijele sličice koje prikazuju lice njihove seke. Bile su to slike ispisane s monitora ultrazvuka. Te slike izgledaju kao slutnja njezina pravog lica. Svi u obitelji odbrojavaju vrijeme. Radosno iščekuju taj veliki dan. Pripremaju se. Krevetić za seku Tratinčicu je spreman. Benkice i druga odjeća je već oprana. Bit će to prva odjeća koju će Tratinčica odjenuti. U domu ove mlade obitelji uređuje se kutak za novo Čudo koje nam dolazi. Majka rado odmara, a kada to čini, dječaci dolaze i prislanjaju uho na njen stomak. Slušaju i žele opipati svoju sestricu. Ona im odgovara meškoljenjem što izaziva poskakivanje i radost dječaka. Svi se spremaju na dolazak novog života.

Prilično daleko od njih živi u svom rodnom mjestu starica. Maleno je to mjesto koje nije na duže vrijeme napuštala. U tom je mjestu njezin dom. Kuća, koju je sa svojim mužem izgradila. Sva njezina imovina je ondje. Iza sebe ima bogat život ispunjen bračnom ljubavlju, naklonošću svoga muža koji joj je otišao u vječnost prije dvadesetak godina. Žalovala je za njim više od deset godina javno. Sad joj se samo uzdah ponekad otme. Poznato joj je da mladost njezinih kćeri ne razumije njenu samoću i usamljenost. Njezina sjećanja na prijašnji život su jaka. Kamo su pobjegle godine? Kako li je vrijeme brzo prohujalo. Ostala je sama u svijetu – kao prst. Stigle su je godine, a i bolesti su se uvukle u njezinu svakodnevicu. Sjeća se vremena svoje mladosti, vremena odrasle i zrele dobi. Bila je ugledna žena još uglednijeg muža. Živjeli su kao da nikada nitko od njih dvoje umrijeti neće. Nikada nije ni mislila da bi ju njezin dobri muž napustio ili da bi umro. Živjeli su u sigurnosti svoga doma. Njih dvoje, jedno uz drugo stabilni, jedno u drugo sigurni. A, eto, sad nije sigurna gdje je ostavila jutros naočale. Otkako je njezin muž otišao svaka sitnica koja ju okružuje je podsjetnik na neko drugo vrijeme. Život u njihovoj kući njoj je postao kao život u muzeju. Njezina joj je kuća postala dom sjećanja. Svaka stvar, svaki predmet, svaka cigla u zidu budi sjećanja. Kada je lijep sunčan dan rado ide na sprovode. Sve su to ljudi koji su mlađi od nje. Žene i muškarci s kojima je plesala u kolu nedjeljom, poslije večernjice. Doživljava teškom činjenicu da joj je poznanica, deset godina mlađa od nje, preminula prošli tjedan. Svi odlaze. A ona je najstarija u mjestu u kojem živi. Sve češće to i drugi primijete, pa joj to i otvoreno kažu. Ostaje sama, posprema svoju materijalnu imovinu, rješava svoje obveze prema ovome svijetu i sprema se polako krenuti na put prema novom životu – vječnom životu.

Dvije žene spremaju se za novi život. Uskoro će mlada majka roditi i donijeti na ovaj svijet Tratinčicu. Starica majka je sve svjesnija kako je potrebno odvojiti se od svih materijalnih stvari koje su podsjećanje na život iza sebe i krenuti u novu avanturu, prema vječnom životu.

Treća žena sam ja. Negdje između. Gledam prošlost i budućnost. Svjesna kako je moja pomoć sada potrebna i jednoj i drugoj. Objema predstoji težak period života. Ali dobro znam da će obje preživjeti. Obje se, polako ali sigurno kreću prema važnom trenutku svojega života. Osjećam da je to odsudni trenutak i u mojem životu. Doživljavam ovaj trenutak važnim jer se događa samo jednom u životu.

Ženin život je u njegovanju i pomaganju, u omogućavanju i pomoći. Uvijek je tako bilo. Uvijek će tako biti. Samo se uloge mijenjaju. Životne priče žena su slične. Glavni glumci se mijenjaju. Isprepletenost je, premda često nevidljiva, ipak vrlo snažna i životvorno važna.

Lidija Domorad

Lidija Domorad

Prof. vjeronauka iz Osijeka...
Lidija Domorad

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Gospođo, na čemu ste vi? Svakodnevno dolazimo u susret s različitim, manje ili više, nepoznatim ljudima. Vozači autobusa, tramvaja, ljudi u trgovini, susreti na stub...
Uskoci ili kako učiti iz povijesti svoga naroda Tko su uskoci? Kako su uskakali? Zašto su se svi bojali uskoka, osobito Senjskih uskoka? Kako to da su dobri kada je pitanje obrane i rata, a ...
Groblje u Bribiru – zemlja sve pomiruje Postoje mjesta bogate i slavne prošlosti. Neka su još uvijek živa, a neka su tek u tragovima, kao spomenici ili turistički ciljevi. Bribir mi ...
O blagdanu svete Ane susret baka U svakom gradu se pronađe mjesto mira, oaza hladovine i upućenosti prema sebi i Stvoritelju. Obično je to neka mala crkvica ili kapelica koja ...
Dva ptića Crvenrepka je već othranila dva ili tri svoja ptića prije mjesec ili dva dana. Ovih dana se opet iz tog istog gnijezda začuo veseli cvrkut mal...